Nije namijenjeno rješavanju problema kao što su:

- problematično ponašanje pojedinaca, nesporazumi sa
  susjedima i/ili bilo kojom skupinom ljudi

- bilo kakva hitna intervencija (poplava u stanu i sl.)

- psi koji ometaju lavežom ili nisu na uzici ili nemaju brnjicu

- požari, zagađenja zraka i vode

- buka

- prijedlozi za postavljanje novih posuda za otpad, novih
  rasvjetnih tijela, semafora i slično

- žalbe na rad gradskih tijela ili bilo kojih tijela javne uprave

- bespravna gradnja

- divljanje po cestama, konzumiranje droga, javna opijanja,
  nasilje nad životinjama, preprodaja i sl.

Za to postoje nadležna tijela kojima se uvijek možete obratiti.

POGLEDAJTE

POPIS ULICA

GRAD METKOVIĆ

TISAK

OSMRTNICE

KONTAKT

LINKOVI

3/71

iskra

 broj 3/1971.


Božićnim brojem slavimo treću obljetnicu otkad se pojavio prvi broj našeg župskog lista »ISKRA«. Bio je to skromni početak. Bio je to pokušaj da se na četiri lista vidi raspoloženje i reagiranje Vas koji čitate ove retke.

Nije se dugo čekalo. Prva nedjelja je pokazala kako ste ga prihvatili, jer ste razumjeli njegovu svrhu i njegov cilj. Od prvog dana do danas on je postao list, ne samo Vaš, Vaših obitelji. Vaše župe, Vašega grada, nego i cijele Krajine.

Što je to uzrokovalo da se je toliko proširio i da je postao tako obljubljen? Nastojali smo da »ISKRA« bude otvorena širom krugu. Zato smo tražili suradnju. Nismo se ograničili samo na religiozne probleme našega grada, nego smo donosili i povijesna, gospodarska, kulturna i športska kretanja. Nismo zaboravili t značajne povijesne događaje, koji diče i rese naš grad.

Bilo je poteškoća i materijalnih i suradničkih. Trebalo je nekada dobro zaprijeti, ne prospavati noći, ili boraviti satima u prašini nekog arhiva. Međutim taj se je trud isplatio. Opća podrška svih građana učinila je da se sve peripetije pobijede.

Nismo više lokalni list. On ide u sve Evropske države, gdje se nalaze naši ljudi ili prijatelji koje zanima naša Krajina. On leti i preko oceana. On je postao čvrsta veza i most između naših dragih širom svijeta s rodnim gradom i njihovom Krajinom.

Ako imamo svoj list, i ako smo na nj ponosni onda nas on i obvezuje. Treba davati suradnju i prijedloge, da list bude bogatiji, informativniji. Svi smo odgovorni za njega. Cijeli grad mora postati »Uredništvo« lista. Naša dužnost: kupovati redovito i tražiti nove pretplatnike. Jedino na taj način list će moći redovno izlaziti.

Pozivamo specijalno naše radnike u inozemstvu da šalju svoje dopise, pozdrave, fotografije, koje ćemo rado objavljivati. Ako bude dobar odaziv uvest ćemo posebnu rubriku za njih. Cilj nam je povezati ih s domom, u kojeg se trebaju što prije vratiti.

Neretvani su poseban tip čovjeka. Imaju jednu odliku kao malo tko drugi: SVI ZA JEDNOG — JEDAN ZA SVE. To bi trebalo ostati i dalje. Neka »ISKRA« bude list koji će povezivati i zbližavati Neretvane. Neka ona baca svjetlo do posljednjeg Metkovca — Neretvanca i osvjetljava mu put da se povrati na svoje tlo u svoju Krajinu. Neka ona naraste od »iskre« u »plamen« ljubavi prema Bogu i svome narodu u srcu svakoga komu je Bog poklonio ovaj »Misir« do u njemu živi.

 

Vama i Vašima u Domovini i inozemstvu žele

 

SRETAN BOŽlĆ i NOVU GODINU!

Fra Mario

Fra Vinko

Fra Ćiro

 

ISPOVIJEDANJE

BOŽIĆNA ISPOVIJED ZA BOŽIĆ

Ponedjeljak:

Utorak

Srijeda:

20. XI

21. XI

22. XI

Svaki dan ujutro od 5,30 sati — poslije podne od 16 sati.

Ispovijedanje školske djece:

Ponedjeljak 20. XI u 8 i u 15 sati.

Za bolesnike ispovijed po kućama od 12—24 XI

 

 

 


 

BOŽIĆ — POČETAK NAŠEG OTKUPLJENJA I NAŠE RADOSTI

Proslov

U početku bijaše Riječ i Riječ bijaše kod Boga — i Riječ bijaše Bog. Ona u početku bijaše kod Boga. Sve je po njoj postalo i ništa što je postalo nije bez nje postalo. U njoj bijaše Život i Život bijaše svijetlo Ljudima. I Riječ je tijelom postala (Iv. l, l—4,14) na čudesan način netom Marija Djevica reče: »Fiat mihi secundum verbum tuum« (neka mi bude po riječi tvojoj). (Iv. 1,38)

Tako reče i ona zače Riječ. I kad se ispuni vrijeme da rodi, »rodi ona Sina svoga prvorođenca«. (Lk. 2,7)

Divote li!

Nebo i zemlja i cijeli svemir i sve stvoreno dive se. Utjelovljena Riječ, Bog i čovjek, rodio se sada od Djevice.

Niknuo je Jesin korijen, izašla je Jakovljeva zvijezda: Djevica je porodila Spasitelja. (Bogoslužje).

Čuda li! Priroda se obnavlja, Bog postade čovjekom, ono što je bio ostao je, a uzeo je ono što nije bio. Sada je Bog i čovjek ujedno!

DETALJ METKOVSKIH JASLICA 1970.

Svemoguća Riječ Gospodnja sišla je sa svoga kraljevskog prijestolja i došla među nas. (Bogosluž.).

»O divote li! Stvoritelj ljudskoga roda, dostojao se uzeti ljudsko tijelo i roditi se od Djevice«. I tako »postavši čovjek na čudesan način, darovao nam je svoje Božanstvo. (Bogos.).

Stoga, »pjevajmo Gospodinu pjesmu novu, jer učini djela čudesna«. (Ps. 7,1)

Tragika Božića

Dok se nebo spusta na zemlju, dok se Bog rađa, dok svjetlo svijeta dolazi, i dok dolazi Bog da nas otkupi i spasi:

stanovnici Betlehema drijemaju. Mrak je razastro svoj neprozirni veo brdima, dolinama, gradovima, selima. Posvud. Sve je utonulo u tamu. Sve spava i drijema.

Na Njega je sve zaboravilo.

Stanovnici Betlehema se griju uz vatru, sjede u toplim kućama i gostionicama. Vani studen probija u kosti, zavlači se u svaki kutak, seže do toplih pećiju, čega se god dotakne trese se i ledi. Bog u jaslama drhti, jer i njemu je hladno. Trese se, Oči su mu grozničave. Teško diše. Cvili u svojim bijednim prnjama, jer uhvatila ga je hladnoća, hladno mu je. Nitko neće da ga primi u svoj topli dom.

Na Njega je sve zaboravilo.

Irud tek ču za Njega. Odmah se na Nj okomio, digao ruku, hoće da ga ubije, hoće da ga uništi, prijeti mu. Zato mora da bježi u Egipat, u zemlju tuđu, daleko od rodnog kraja. S Njim je samo Josip i Marija. Eto, i u izgnanstvo mora, On, Bog, stvoritelj neba i zemlje.

Na Njega je sve zaboravilo.

Radujmo se!

Radujmo se svi.

Neka se raduje nebo i neka kliče zemlja pred licem Gospodnjim:

Jer je došao;

jer je otajstvenim utjelovljenjem Riječi sinula očima naše duše nova svjetlost Njegova veličanstva; jer ga sada možemo spoznati vidljivim načinom; jer se nalazi i prebiva uvijek i svugdje među nama; jer se on, jednom rođen u Betlehemu od Djevice, rađa svaki dan na našim oltarima u sv. misi; jer se uvijek rađa u našim dušama po milosti koju obilno dijeli u sv. sakramentima;

jer se nalazi u svetohraništima pod koprenom kruha i vina, da nas nahrani i napoji samim sobom; i jer je Bog postao čovjekom da nas otkup; i spasi.

Krist se rodio, Spasitelj se pojavio. Na zemlji pjevaju anđeli, raduju se Arhanđeli. Pravednici kliču od radosti i govore: »Slava Bogu na visini.« (Bogosl.)

fra Martin Vidović

 


 

POVIJEST KULE NORINSKE

Teška je sudbina zadesila kršćane na Balkanu pri koncu četrnaestog i u petnaestom stoljeću. Provala Turaka sa istoka zadala je smrtni udarac slobodnim državama i dovela u ropstvo kršćanske narode. Već godine 1389. doživi Srbija smrtni udarac na Kosovu, a godine 1459. pade u potpunu vlast Turaka postavši pašalukom. Godine 1453. pada i slavni Carigrad i od tada se Turci još slobodnije kreću na balkanskom poluotoku. Car Mehmed I, koji je oborio Carigrad i hvalio se da je dva carstva i dvanaest kraljevina srušio, a dvije tisuće gradova osvojio, god. 1463. zauze i Bosnu. Devetnaest godina kasnije, to jest 1482. pade pod njegovu vlast i Hercegovina.

Padom Hercegovine pala je brzo i današnja neretvanska krajina Turčinu u ruke i bi pridružena hercegovačkom sandžaku. Zna se, da su već godinu dana iza pada Hercegovine g. 1483. Turci preoteli i porušili Brštanik, tvrđavu kraj Opuzena, nazvanu Gradina. Tu je tvrđavu sagradio bosanski kralj Tvrtko i prodao je kasnije Dubrovčanima. Ali onda se nije zvala neretvanskom krajinom samo dolina Neretve, nego čitav predio od Neretve do Cetine. Ova neretvanska krajina, nekoć samostalna država, do g. 1440. bila je u rukama hrvatsko-ugarskih kraljeva. Te je godine (1440) oduze hrvatskom kralju gospodar Hercegovine Stjepan Vukčić—Kosača (1453—1466) i drži je samo dvanaest godina. God. 1452. oteše mu krajinu Mlečani i držaše je sve do Turaka. Turci iza osvojenja Hercegovine brzo pridružiše hercegovačkom sandžaku i neretvansku dolinu, a god. 1499. cijelu krajinu s Makarskom.

Kao za sve krajeve, nastali su i za Neretvu teški dani. Turci nisu štedjeli kršćane, te i u Neretvi mnogi poginuše, a mnogi pobjegoše na razne strane, osobito u primorje i na otoke. Znajući Turci da je Neretva naravni ulaz za Hercegovinu i Bosnu, pobrinuše se da ovaj prolaz utvrde i tako neprijatelju s mora ulaz zatvore. Zato usred neretvanske doline, na mjestu gdje je pritok Norin ulazio u stari tok Neretve i na kutu, koji ovaj sa rijekom pravi, podigoše jaku utvrdu, nazvanu kula Norinska. Na tom mjestu je kula imala jedan takav obrambeni položaj, da se jedva zgodniji dade i zamisliti.

Ne znamo točno godinu kada je kula sagrađena, ali svakako građena je oko godine 1500, to jest malo po dolasku Turaka. Tko ju je napravio i kakva je izgledala opisuje to turski putopisac Evlija Čelebija, koji je nekoliko puta proputovao cijelo tursko carstvo, a kroz Bosnu li Hercegovinu prošao je dva puta i to g. 1660. i g. 1665. Opis kule Norinske pisan je po putopisnim bilješkama iz god. 1665. Evo njegova opisa:

»Idući odavdje (iz varoši Gabele zvane Čitluk) jugu kraj rjeke dođosmo za tri sata gradu Noninu. I ovo je građa Kodža Mustapaše, a ima kao galatske kule u Stambolu sedam katova, a kula je nenadkriljiva kao Seddedova zgrada. Ima jedna mala vrata koja se jugu otvaraju. Rijeci se silazi stepenicama niz litice, a vrata svaku noć su zatvorena. Ćuprija na jarku, istesanom iz litice, diže se koloturom i prislanja uz duvar kule. Topovi izježili. se na sve strane. Junaci, koji su tu zatvoreni, ne izlaze nikuda. U moru (rijeci?) stoje danju i noću tri lađe spremne, a svako jutro i svaku noć, kada nema čuvara, ukrcavaju se i idu na plijen. Kad sam ja ovdje bio, dadoše mi jednu odaju i prostriješe i rekoše: »Mi idemo na četu namjenivši za Evliju Agu.« Tek digoše sidra i oružani junaci ukrcaše se. Dok smo mi tvrđavu iznutra i izvana razgledali, bude ićindija (predvečerje), kad ugledasmo kako dolazi oborenih barjaka jedna puleska lađa s čamcima. U njoj bijaše 20 zarobljenika, a krcata soli, goveda, čohe, svile, meke vune, bibera zendjebila i različitih stvari i odjeće. Došavši ispališe salvu topola i pušaka te se veseljahu. Od plijena dadoše i meni dio. »Tvoja sreća očevidna je aga«, našališe se, »ostani još nekoliko dana.« Njih je ranjeno samo dva momka, a ovima dadoše po dva dijela. Ova se kula nalazi na hrbtu jedne stijene, gdje se rijeka Neretva ulijeva u mletački zaljev; okrugla je tvrđava od sedam katova sa topovima, jednom džamijom, a ima u njoj hrane i džebane. U ove kule ima pod satom jedan ćošak za promatranje odakle se vidi otok Pulja (?).

S onu stranu rijeke od ove tvrđave stanuju i dandanas nesavladani stanovnici grada Ljubuškoga. Oprostivši se sa svim turskim prvacima stigosmo za dva sata opet u varoš Gabelu.«

Tako Evlija Čelebija. Njegov opis kule ne odgovara baš današnjem stanju, niti je vjerojatan u nekim stvarima, ali možemo, pripustiti, da ovaj turski putopisac štogod i pretjeruje, te možda i netačno opisuje. Što pak kaže da je kula na sedam katova, a

 

danas to nije, jamačno je to bila istina, jer i narod priča da se je kulu za dva svoja pojasa usjela. Ako to nije onda su se vjerojatno dva kata srušila.

Kula je radi svog posebnog položaja i dobre opskrbe vojskom i oružjem bila pravi strah i trepet kršćana, a branik i straža turskog zuluma u ovim stranama. Izgledala je upravo neosvojiva. Njezin graditelj Kodža Mustapaša Ušćuplija (Skopljak) bio je, kako navodi Ćelebija, zapovjednik vojske sultana Mehmeda I, osvajača Bosne.

Međutim sreća, koja je služila Turke u početku, od poraza pod Bečom god. 1683., ostavi ih. Turci budu protjerani iz Ugarske i Slavonije. Kršćanska vojska progna Turke čak do Skolja. Ove kršćanske pobjede ohrabriše i potlačeni kršćanski narod. U Dalmaciji bukne pokret za oslobođenje. Narod je našao oslona u Mlečanima. Oni su davali upravu, a glavnu vojsku sačinjavao je domaći narod. Kraj za krajem prognao je Turke i sticao slobodu. Zamalo je bilo oslobođeno čitavo primorje do Neretve, a godine 1685. pade i neosvojiva kula Norinska i podigne se na njoj kršćanski barjak.

Turci su teško snosili svoje poraze, te zato nisu praštali onome koga su stigli. Osobito su stradali svećenici, jer su oni dizali narod na uzbunu i bodrili ga u borbama. U ovom kraju i to upravo oko kule Norinske, kako kažu stari samostanski mrtvari, poginuše ovi franjevci: 1) Fra Petar Matić, ubijen kod kule i pokopan u Bobalju (brdašce nad selom Kulom Norinskom); 2. fra Mate Nadnanović; 3) fra Jozo Tvrtković iz Bagalovića, ubijen kod kule dok je ispovijedao; 4) fra Petar Vardašević, kome odrubiše glavu kod Norina i 5) fra Bono Vardašević, koji je bio prvi župnik u kuli iza njezina pridobića. Za sve ovo kaže kronista, da su bili Neretvani. Kako su Turci i mnogih drugih jada zadavali, to su još većma izazivali i tražili čas osvete.

Povijest kaže, da je kula ovako došla g. 1685. u kršćanske ruke: 40 Primoraca u dogovoru sa Mletačkim providurom Petrom Valierom sakriše se po milje daleko od kule, a jedan od njih poznat s agom u kuli, približio se kuli izazivajući agu, da će mu dati neke darove. Aga se polakomi i otvori vrata kule, a primorac se uvuče unutra. Turci ga izgonjahu vani, i dok su za njim zatvarali vrata, ostade Primorcu ruka između zida i vrata. Uto doletiše njegovi drugovi i kroz slabo zatvorena vrata provališe unutra i sasjekoše na komade sve koje nađoše. U to stigne i mletačka vojska pod upravom generalnog providura Petra Valiera i zauze kulu.

Narodni pjesnik fra Andrija Kačić—Miošić u svojoj pjesmi o zauzeću kule, opisuje ovo malo drugačije. On ne govori o 40 nego o 5 junaka. Ti su bili :Toma Kusturić i Jakov Zmijarević iz Jezera, Grgur Damić Bogunović iz Baćine i Cvjetko Bilas iz Lavčanja (Graca). Na čelu im je bio serdar Nikola Vladimirović iz Jezera. Oni su zauzeli kulu za vrijeme, dok su Turci bili u Gabeli na slavi Barjama, i za svoje junaštvo bili su nadareni od dužda mletačkog Marka Antuna Justinijani. Pošto on govori da je osvajač bio general Korner, svakako stvari miješa, jer general Kornero, osvojio je kulu drugi put i to godine 1688., kako ćemo to kasnije vidjeti.

Prvi put dakle dođe kula u mletačke ruke pod providurom Petrom Valierom g. 1685. Ali već slijedeće godine (1686.) paša Hercegovine sakupi vojsku, koliko je god više mogao i uputi se opet da osvoji Norinsku kulu. Straža kule bila je malobrojna, ali se ipak junački odupre, samo da izmori i oslabi neprijatelja. Malo dana iza toga ta malobrojna straža zapali već pripravljene mine u zidu i kroz napravljene rupe pobježe i ostavi kulu. Tako kula opet dođe u turske ruke.

Godine 1688. dođe opet mletačka vojska pod upravom generala Kornera na galijama u Neretvu, da ponovno zauzme kulu. Iza kako su pucali na nju, nedavni popravci brzo popadoše i Turci videći da se neće moći obraniti, pobjegoše. Ali im Mlečani ne dadoše mirna bijega. Dadoše se za njima u potjeru, te zarobiše zapovjednika, a mnoge sasjekoše. Tako dođe kula opet u kršćanske ruke i od tada je Turci više ne dobiše.

Ovaj događaj je bio od velike važnosti, jer je od toga doba bila donja Neretva potpuno slobodna i od tada počeše se u njoj slobodnije naseljavati bilo oni iz Primorja, koji su Neretvu pred Turcima davno ostavili, bilo kršćani, koji su iz turske države bježali i u ove se krajeve naseljavali. Još veća važnost ove kule jest u tome, što je ona bila jako uporište kršćanske vojske za daljnje njihovo nastojanje oko konačnoga oslobođenja Neretve zauzećem grada Čitluka (Gabele) na Neretvi.

Kada je 1797. god. pala mletačka republika pred jačom silom gordog Napolenona, dođe Dalmacija u vlast Francuske. Francuske vlasti dekretom cara Napoleona od 14. XI 1811. povjere vodstvo kule Norinske Frani Nonkoviću, potomku Nikole Nonkovića, serdara neretvanske krajine, koji je u ove krajeve prebjegao iz Hutova u Hercegovini oko 1685. god. i nastanio se u Opuzenu. Iza poraza Napoleonova austrijske čete počele su postepeno ulaziti u Dalmaciju, te god. 1813. dođoše i u Opuzen. Zapovjednik austrijski major Marojević piše 30. XI 1813. iz Opuzena pismo Frani Nonkoviću »zapovjedniku kule Norinske« i pozivlje ga da mu preda kulu. Ovaj to nije htio i u pismu od 2. I 1814. iz Kule Norinske odgovara austrijskom majoru: »Pod svaku cijenu vojnička dužnost ne samo da mi ne dopušta, da predam kulu, već mi priječi svako daljnje ovakovo dopisivanje.«

I tako još punih šest mjeseoi bila je kula u rukama francuskog pristaše Frane Nonkovića. Tek nastojanjem franjevaca iz Zaostroga i svoje obitelji ostavi Nonković kulu, ali prije toga potopi topove u Neretvu, a spise, kasu i zastavu zakopa u gabeoskoj tvrđavi, te kula dođe u vlast Austrije.

Još je kula služila u vojničke svrhe za vrijeme okupacije Bosne i Hercegovine, a kasnije su je austrijske vlasti stavile na dražbu, te ju je kupio unuk viteza Frane, Niko Nonković, koji je tu do novog vremena imao mlin na vjetar. Danas je kula u zapuštenom stanju.

U kratko rečeno: povijest kule Norinske jest uglavnom povijest cijele Neretve. Radi svoje znamenitosti i povijesne uspomene Norinska je kula bila na starom grbu općine Opuzen, a selo koje je zadnje vrijeme nastalo s druge strane Neretve prozvalo se, po istoj kuli — KULA NORINSKA.

Tako je ova nekoć slavna i odlučujuća kula izgubila svoju negdašnju moć, slavu i svoj sjaj. 1934. godine narod neretvanske krajine stavio je veliki bijeli križ i spomen ploču na kojoj piše:

NA USPOMENU

1900 GODIŠNJICE

ODKUPLJENJA RODA LJUDSKOGA

PO ISUSU KRISTU

I

250 GODIŠNJICE

OSLOBOĐENJA NERETVE OD TURAKA

OVAJ ZNAK

SVOJE VJERE, UHVANJA I LJUBAVI

NAROD NERETVE

1934. GOD.

POSTAVI

(prema knjizi: »Križ na Kuli Norinskoj« od don R. Jerkovića)

 


NEKOLIKO VRIJEDNIH PRILOGA IZ PROŠLOSTI
NERETVANSKOG KRAJA DRA TRPIMIRA MACANA

Kada se pregleda inače iscrpna knjiga Ive Smoljana »Neretva«, iznenađuje što pisac nije niti u bibliografiji spomenuo dvije radnje dra Trpimira Macana. To su »Težački odnosi u Neretvi od polovice XIX st. do dokinuća ovih odnosa 1947. godine« (Starine Jug. Ak. 53, Zagreb 1966.) i »Stari pučki čamci na području donjeg toka rijeke Neretve« (Zbornik za nar. život i običaje, Jug. Ak. 43, Zagreb 1967).

U prvoj je radnji Macan, prema spisima iz Arhiva župskog ureda i Općinskog suda u Metkoviću, prikazao odnose pod kojima su težaci prihvaćali obradu tuđih zemalja. Iako su ti odnosi u biti istovjetni s težačkim odnosima na području južne Hrvatske, ipak je takav rad bio nužan i dobro će doći svakome tko proučava gospodarsko-društvenu prošlost Neretvanske krajine.

Zemlju je težak preuzimao od vlasnika i u većini je slučajeva morao »zemlju posaditi lozom i izjendičiti« i to obradivu za jednu do tri a blato za pet godina. Zemlju je morao dobro držati, obraditi je lozom ili posijati žitom, čistiti jarke a i podizati

 

međe. Gospodar je mogao lošeg težaka protjerati bez naknade. Težak je gospodaru davao dio pruća od vinograda a i plodina (polovicu, trećinu, četvrtinu i uz to desetinu ako je gospodar davao žito). Uz to je bilo i davanja raznih darova. Obrada je zemalja prelazila od oca na sina pa i žena je mogla preuzeti zemlju i donijeti je kao miraz. Ipak je gospodar u prigodi smrti težaka mogao izabrati među baštinicima koga želi za obrađivanje svoje zemlje. Takvi su uvjeti obrađivanja zemalja djelomično nestajali pred drugi svjetski rat a nakon njega potpuno nestaju.

U drugoj, veoma zanimljivoj, radnji Macan je opisao tipične čamce što se upotrebljavaju na rijeci Neretvi (trupa, trupica, ćopule, zoppoli, lajac, lađac). On je te podatke skupio od brojnih ljudi, koje spominje na kraju svog članka, za vrijeme svojih šetnja po Neretvi. Lađe su imale čak i svoje nazive »Hrvatska«, »Zagreb«, »Kozjak«, »Vis«, »Sava«, »Vila«, »Marita« pa i »Nevridnat« i dr. Pisac je detaljno opisao dijelove čamaca, njihove nazive kao i upotrebu te gradnju čamaca.

___ ___ ___

Zanimanje za Neretvansku krajinu nije kod Macana prestalo njegovim odlaskom iz Metkovića. U posljednje vrijeme on je u Historijskom zborniku (XXI—XXI, Zagreb 1969), što je s nešto zakašnjenja štampana 1971. godine, dva rada posvetio Neretvi: »Iz povijesti Donjeg Poneretavlja pokraj XVI i na početku XVI stoljeća« (str. 197—211) i »Saopćenje o povijesnim istraživanjima Radovana Jerkovića« (str. 501—512).

U prvom članku Macan opisuje osvajanje Neretvanske krajine za Morejskog rata, u godini 1684. Tu se osobito istakao Nikola Nonković iz Zažablja preko kojega su Mlečani, nakon zauzimanja Norinske kule i Posrednice te učvršćenja Opuzena, počeli pridobivati narod iz turskog teritorija i dovoditi ga u Neretvansku dolinu. Pregovore je vodio don Petar Dragobratić. Nakon podužih pregovora sklopljen je ugovor 1686. godine u Zadru između providura Valiera i don Jurja Sentića. Narod će dobiti oranice uz davanje desetine državi a u slučaju rata služit će, uz dnevnu nagradu od 10 soldina, kao vojnici. Nonkovići su sebi osigurali veću plaću, 25 dukata.

Nakon toga ugovora dolazi do prelaza naroda pod Nonkovićem (oko 250 oružanih ljudi). Mlečani su Nonkoviću dali kuću i vrtao u Sućurju i imanje u Gdinju na otoku Hvaru. Na desnu obalu Neretve, između Desana i Baćine, Mlečani su naselili ljude iz okolice Klobuka (oko 1500 osoba) pod vodstvom serdara Bebića. Svi su ti novi stanovnici Neretve bili Hrvati i katolici.

Macan dalje prikazuje na široko ratno djelovanje, neuspješno čarkanje oko Gabele 1685, rušenje Metkovića i turski prodor do Krvavca gdje je bio ubijen fra Petar Matić s šest vojnika. Godinu dana kasnije (1686) bile su borbe oko Norinske kule i Opuzena s očitom prevlašću turskih četa. Zanimljivo je da su Dubrovčani pokušali za cara pridobiti Nonkoviće ali bez uspjeha. Nemiri i napadi nižu se s jedne i druge strane. Tek 1694. godine osvojen je Čitluk koji je postao glavno uporište Neretvanske krajine. Time su Mlečani dobili najveće proširenje u Neretvi.

Mlečani su posebno nagradili za njihove velike zasluge sve članove porodice Nonković, zemljom, medaljama i državnim plaćama. Jednako su i drugi, kao Mate Sentić ili Ivan Marinović, dobili veći dio, a i bolji, zemalja dok je obični narod dobio malo plodnog neretvanskog polja.

Pisac je ukratko prikazao i napuštanje 1716 godine Čitluka a i sudbinu neretvanskih Nonkovića.

U četvrtom članku Macana prikazuje rad don Radovana Jerkovića (1900—1950), ljubitelja prošlosti svoga kraja. On je radio na arhivskom materijalu i pripremao povijest Donjeg Poneretavlja, ali ona nije objavljena.

Macan je prikazao Jerkovićev rad na izvornoj građi, zatim članke iz političko-vojničke prošlosti i povijesnog zemljopisa te iz gospodarske povijesti, crkvene prošlosti i razne druge članke. Pisac se zadržao na svakom članku i kritički ga je obradio. Našao je u njima netočnosti, nedovoljno ispitanih podataka pa čak i protuslovlja. Pa ipak, kako je Neretvanski kraj najslabije istražen u povijesti hrvatskog naroda, Jerkovićev je rad vrijedan doprinos upoznavanju veoma zanimljive prošlosti Neretvanske krajine. Nadamo se da će se taj rad nastaviti.

Josip Ante Soldo

SJETIŠE SE ISKRE

Ljubomir Kaštropil (Francuska) 50 din; Don Josip Bebić (Brela) 50 din; Marija Milušić (Dubrovnik) 100 din.; Umjesto daće za siromahe Vinka Deković 150 din.

Zahvaljujemo!

 


HODOČAŠĆE U LURD

Govoriti o Lurdu veoma je teško. To treba vidjeti i doživjeti. Bilo bi malo pretjerano, kad bi naš pohod Gospinu svetištu usporedili sa viđenjem sv. Pavla, koji je bio uzdignut do 9-tog neba i kazao što je vidio: »Oko nije vidjelo, uho nije čulo, srce nije osjetilo sve ono što je Bog pripravio za one koji ga ljube.«

Ne želim ovdje govoriti o onome što smo usput vidjeli kao slavu Genove, ljepotu Marseilla, povijest Avignona, divnu azurnu obalu s Nicom, San Remom, Cannesom... slavnu Padovu, kraljicu mora Veneciju... Želim samo nešto reći o središnjoj točki našeg putovanja a to je Marijin Lurd.

U Pirinejima na rijeci Gavi smjestilo se to mjesto. 600 hotela, stotine trgovina, premnogo banaka i mjenjačnica daju hodočasniku na prvi pogled malo drukčiju sliku, nego ga je on zamišljao. No, Lurd ima i drugu sliku. Ima i svoje SVETIŠTE u kojem je samo molitva, tišina i sabranost.

HODOČASNICI NA TALIJANSKO-FRANCUSKOJ GRANICI

U Lurdu — u Svetištu nema razgovora. Istinu treba reći i kazati da nema vremena bilo što drugo raditi, nego moliti.

Svaki kilometar, posebno ono nekoliko zadnjih, stvarali su u nama uzbuđenje kojega se nismo mogli otresti. »Boli me srce«, rekao mi jedan hodočasnik. To nije bila bol nego prevelika radost radi susreta s Marijom.

Naš boravak kroz tri dana bio je u hotelu Ocean. Nismo bili daleko od Svetišta. Lako je bilo zapamtiti mjesto gdje se nalazi hotel, pa nije bilo poteškoća da se netko izgubi.

Prvi skupni posjet bio je istog dana poslije podne. Čovjek kao da ne vjeruje da se nalazi na svetom tlu, gdje se Marija ukazala Maloj Bernardici. Riječ ne može na usta, ali srce i oči govore da vjeruje, da ljubi, da voli Onu radi koje je došao u ovo mjesto udaljeno od Metkovića 2.200 kilometara.

Mislima se redaju slike: tu je Marija dodirnula zemlju, tu je govorila Bernardici, tu je davala upute i savjete čovječanstvu, tu je voda koja je provrla na njezinu riječ, tu je naredila da joj se sagradi crkva ... Sve to čovjek vjeruje, ali mu se čini malo nevjerojatno.

Tu je i bijela GOSPOĐA. Bjeli kip u spilji ispod kojega piše JA SAM BEZGREŠNO ZAČEĆE. Na lijevoj strani špilje nalazi se štake ozdravljenih bolesnika. Veliki mramorni oltar postavljen je u špilji. Iza leđa pobožnih vjernika koji kleče pred špiljom nalazi se rijeka Gava, a na desnoj strani kupelj za bolesnike. Sve je to tako lijepo da čovjeka očarava te pomisli da zbilja Gospa nije mogla rezervirati bolje mjesto.

I kad se jezik razriješi, i oči prosuze, počne se moliti. Molili smo se za sve. Posebno one koji su nam se preporučili. Pročitali smo sva pisma upućena Mariji i novac predali. Ljudi su se čudili odakle tolika pisma i toliki novac. »Iz Metkovića, iz Hrvatske« bio je kratak odgovor.

Ne zna se što je ljepše. Da li je to Lurdska špilja, trostruka bazilika, pozemna crkva Pija X, Bernardičin muzej, ili put križa.

Ipak su najljepše dvije procesije. Jedna sa Presvetim, druga večernja sa upaljenim lurdskim svijećama.

Stotne bolesnika čeka. Pred velikim trgom ispred bazilike oni su poredani i mole. Procesija ide. Vodi je lurdski biskup. Iza njega prelati, a poslije njih eminentni lječnici, da, ako bi se čudo pojavilo, mogu intervenirati. Preko zvučnika na svim jezicima se mole zazivi: GOSPODINE DAJ DA PROGLEDAM — GOSPODINE! AKO HOĆEŠ MOŽEŠ ME OZDRAVITI! GOSPODINE! UMNOŽI MOJU VJERU! Procesija sa velikim baldakinom je već stigla. Presveti u rukama lurdskog biskupa blagosiva bolesnike. Rijetko tko ostaje bez suza. Krist u Presvetoj Euharistiji napunio je sve da mogu hrabro podnositi bola koje su ih zadesile.

METKOVCI PRED KUPOLOM BAZILIKE U LURDU

Večernja je prosecija veličanstvena. 20—30 tisuća drže upaljene svijeće u svojim rukama.

Najprije se moli krunica pred špiljom na raznim jezicima. Jedno otajstvo imali smo i mi na hrvatskom jeziku.

Na drugoj strani ispred donje crkve nalazi se velika pozornica na kojoj je smješten pjevački zbor. I mi smo bili tu. Te večeri uz nas su bili još: Englezi, Talijani i Španjolci. Nismo bili zadnji.

Napravili smo veliki transparent na kojem je pisalo HRVATSKA — Croatie. Ona je stajala uz hrvatsku trobojnicu i svaku večer gledalo ju je mnogo tisuća hodočasnika.

Procesija izgleda kao da rijeka polako teče. Nema redara, a sve je u redu. Procesija sama ide, dolazi i zaustavlja se pred velikom pozornicom. Predstavnici grupa, koji nose transparente idu na pozornicu, gdje se tu redaju ispred pjevačkog zbora. Kad je sve gotovo, pjeva se CREDO na latinskom jeziku. Na koncu svega svi svećenici i prisutni prelati daju blagoslov okupljenom narodu. Zatim se ide... ali nema razgovora. Sve je završeno, a svatko bi ostao još moliti, pjevati, gledati taj divni prizor.

I tako svaku večer od Blagovijesti do mjeseca listopada. Milijuni ljudi dolaze Majci koja ih prima i koja ih tješi. I svi su jednaki. Nema tu nitko prednosti. Svatko želi biti što manji i što skromniji pred Onom koja je sebe nazvala SLUŽBENICOM.

Marijin Lurd svakoga frapira. 113 godina ona tu dijeli svoje milosti. I mora tako biti. Možda ovaj mora zvuči malo imperativno. Kad Marija gleda ono mnoštvo, one ljude, one bolesnike, onu vjeru. .. Ona mora pružiti svoju ruku i otvoriti svoje srce.

Lurd je mjesto natjecanja, ali ne tko će biti prvi, nego tko će Mariji pokazati veću ljubav. I mi smo ušli u to natjecanje. I borili smo se da osiguramo što bolje mjesto. Ona je Sigurno bila zadovoljna. I na kraju dali smo joj jedno obećanje: MARIJO OPET ĆEMO TE VIDJETI!

Organizator

 


 

IZ PISAMA GOSPI LURDSKOJ

... Majko Božja od Lurda molim Te skrušeno za zdravlje i blagostanje mojih sestara, izliječi ih od svake bolesti. Hvali Ti unaprijed MB za Tvoju milost.

... Molim Te Marijo, da mi daš djeci uspjeha u školi i da ih čuvaš i da budu vjernici...

.. . Sveta Marijo, molim Te pomozi nam svima skupa u našoj kući B.

... Molim Te za zdravlje, sreću i zadovoljstvo za svu moju

obitelj.

... Gospe moja, molim Te da dadeš zdravlje meni i mojoj obitelji da živimo u skladu u našoj kući.

... Molim Te, draga Gospe, da mi po tvom zagovoru Bog dade zdravlje i da mi dođe neko od moje rodbine iz Čilea ...

... Ja Te molim i darivam Ti svu moju djecu i vruće Te molim od sveg srca da se udostojiš za ljubav tvoga Sina, dati zdravlje njima, neka gane srce mojoj djeci i prosvijetli pamet da im tvoj Sin pošalje svoga Svetog Duha ...

... Draga Majko Marijo nije nam moguće doći svima k Tebi, na to blagoslovljeno mjesto. Zato preko onih koji dolaze k Tebi uz mnoge žrtve šaljemo svoje ponizne molbe i tople uzdahe... Molim te Majko za moje sestre, za mojeg brata da ne psuje Tvoje sv. ime, daj da bude sretan kršćanski muž, da jedan njegov sin bude svećenik ... Voli Te i pozdravlja uz bezbroj poljubaca Tvoja...

... Ja Te molim da nam svima budeš u pomoći. Pomozi da se moja mama sretno porodi i da moj tata ozdravi od čira na stomaku. Meni i mojoj seki pomozi da budemo odlični đaci u školi.

... Meni i mojoj supruzi kao i našoj obitelji dobro zdravlje — sklad i ljubav. Draga Gospe pozdravi nam Isusa.

... Želimo da djeca postignu odličan uspjeh u školi. Daj nam dobro zdravlje i sreću. Smiluj se, i obrani mog muža od bolesti, daj nam zdravlje i na svakom mjestu budi uz nas.

... posebno Te molim da mi obratiš moga čovjeka, da mi ide u crkvu, da mi djeca dobro uče, da mi budu sretni. Toliko za sada. Pozdravi mi dragoga našega Isusa.

 

Ne pođi od mene majko,

Ostani zauvijek sa mnom

Duša je umorna moja

U Tebi počinak našla.

 

... Draga Gospe, upravi sa mojim sinom i daj mu zdravlje i da dobro uči. Gospe, Ti vidiš najbolje moje nevolje pomozi mi Majko...

... Draga Gospe, ja Te molim da se Ti Bogu moliš za me, za moju obitelj, za moju majku, za moju braću i sestru i njihove obitelji, za sve one koji me mrze, i koji mi žele zlo. Moli se Bogu za sve duše moje rodbine koje se nalaze u čistilištu.

... Draga Gospe, preporučam Ti moju cijelu obitelj. Draga i mila Gospe moja pogledaj svojim blagim očima na moju T. Sto te za. nju molim.

... Draga Gospe, obrati mi moja dva sina.

. .. Molim Te draga Majko isprosi mi od sina Tvoga Isusa milost da budem dobra redovnica ...

... Obrati moga sina na pravi put i pokaži mu kojim putem da ide u svome životu.

... Molim Te draga Gospe, za mir i red — sklad. Božji blagoslov u braku koji je toliko uništen do kraja. Za čvrstu vjeru u Boga i žarku molitvu, skrušeno kajanje za grijehe. Za obraćenje moga muža, iskorjenjenje psovke iz njegove navike koja je prekoračila sve mjere... Za zdravlje moje djece i majke.

.., Draga Gospe, daj da se moja djeca zdravo vrate svojoj kući. Čuvaj mene i svakoga moga od napasti i grijeha, osobito mene čuvaj od psovke ...

... Ja Ti Majko nisam mogla doći ali ti šaljem ove moje riječi da mi rane srcu izliječi. Molim Te Majko draga izliječi moju djecu od teške bolesti i teških operacija. Marijo, draga Majko kad god sam Te zazvala uvijek si mi pomogla i sada se nadam da ćeš mi pomoći. Marijo šaljem ti pozdrav iz daleke Hrvatske, čuvaj nas sve u kući A POSEBNO BOLESNU MOJU DJECU!

 

 


 

85. OBLJETNICA GRADSKE GLAZBE U METKOVIĆU

Kulturna baština i povijest hrvatskog naroda je bogata ostavština, koja mu daje ugledno mjesto u povijesti: i kulturi čovječanstva. Ogromna težnja za slobodom i progresom dala je našem narodu snagu da izdrži sve povijesne teškoće do najnovijih vremena.

Pred 85 godina našim gradom i našom lijepom domovinom vladala je Austro-Ugarska monarhija. Kulturni i politički život našeg naroda bio je potiskivan na svakom koraku. Metković je bio gradić sa svega 800 stanovnika. Teško je bilo i zamisliti bilo kakav napredak u takvom mjestancu, pa ipak se svresrdnim zalaganjem cjelokupnog stanovništva osnovalo kulturno umjetničko društvo nazvano: Općinska glazba Metkovića.

i. svibnja 1886. godine održan je prvi koncert i izazvan prvi aplauz oduševljenih mještana. Sa pripremama i radom društvo je počelo godinu dana ranije. Sudski službenik Vinko Ivančić kao dobar poznavalac glazbe mnogo je pridonio njezinu osnivanju. Prvi članovi uprave bili su: Mijo Gluščević, Franjo Čugej i don Jozo Gabrić. Pedesetak mladih ambicioznih mještana kupilo je prve instrumente i poklonilo ih društvu, da bi u narednim danima uvježbavali prve koračnice pod vodstvom učitelja Ante Donela.

Prvi uspjeh oduševljeno pozdravljen od mještana dao je novu snagu i novu ljubav za rad. Redali su se za redom nastupi glazbe u Metkoviću i vani njega. Sve veća umjetnička vrijednost glazbe pruža joj nove mogućnosti. 1889.godine pod ravnanjem

METKOVSKA GLAZBA NA PROSLAVI 24. X 1971.

Riharda Krstina priredila je koncert na čamcima ispred Plave spilje na otoku Biševu. Izvanredan koncert i opće oduševljenje prisutnih ponukalo je ugledne oficire austrijske vojske da isposluju od Beča nagradno putovanje u Carigrad. Sticajem okolnosti izlet je u posljednjem trenutku otkazan. Iste godine prilikom otkrivanja spomenika Ivanu Gunduliću u Dubrovniku uz sudjelovanje više limenih glazbi naša glazba je ostvarila zapažen uspjeh.

Odani i požrtvovni glazbari marljivo rade. Ne ometaju ih ni teški radovi na polju ni teški uvjeti života u ono vrijeme. Neki su članovi od svoje rane mladosti pa sve do duboke starosti s ponosom doprinosili sve većem značenju i kulturno umjetničkom

djelovanju svog društva. Među prvim članovima glazbe bili su: Patricije Gluščević, Jozo Vukša, Josip Kovačević, Jakov Jeramaz i drugi. Pokojni Marko Carević je bio aktivan član glazbe punih 50 godina.

Nakon prvog svjetskog rata glazba plodonosno nastavlja svoj rad. 1929. godine pod vodstvom učitelja Amatetija na jednoj priredbi u Dubrovniku metkovska glazba doživljava veliki uspjeh i publicitet. Ondašnji tisak isticao je njenu visoko umjetničku vrijednost i stavljao je na prvo mjesto. Redali su se dalji uspjesi na koncertima u Sarajevu, Mostaru, Splitu i drugdje. Na festivalu u Splitu između 28 prisutnih glazba iz Hrvatske, metkovska glazba osvojila je prvo mjesto.

Poslije drugog svjetskog rata uz novčanu pomoć naroda, narodne vlasti i privrednih organizacija kao i dobrovoljnim radom članova glazbe sagrađena je zgrada Gradskoj glazbi u Metkoviću. Kupljeni su novi instrumenti i uniforme pa je uspješno nastavljena bogata tradicija.

1. svibnja 1956. godine glazba je slavila sedamdesetu obljetnicu svog postojanja. Veliki doprinos proslavi doprinjele su mjesne glazbe iz Trebižeta, Opuzena i Komina.

 

Bivšem »UREDNIŠTVU« lista »ISKRA« najtoplije HVALA na radu i zalaganju kroz ova prva tri godišta.

 

Na festivalu amaterskim glazba u Čakovcu Gradska glazba Metkovića nastupila je s 36 glazbara pod ravnanjem Mate Mihoviljevića. Svojim bogatim programom (koncertni komadi: Moja domovina, Proljeće se budi, Pjev lastavica i Veseli mornari) oduševila je brojne posjetioce festivala. Pri povratku iz Čakovca održan je koncert u Zagrebu na Zrinjevcu, kojem je prisustvovao velik broj našim mještana i građana Zagreba.

U ovoj jubilarnoj godini Gradska glazba Metković održala je koncerte u Metkoviću, Slanom, Sinju i Hvaru. Centralna proslava bila je u sklopu sa proslavom tridesete obljetnice oslobođenja, kada je održan koncert. Proslavi su doprinijele i glazbe iz Trebižeta, Sinja, Opuzena i Komina.

Bogata tradicija naše glazbe nastavlja se te s ponosom možemo čestitati našim jubilarcima i zaželiti im nove uspjehe.

Ing. Stjepan Kljusurić

 


 

PODUZEĆE »PODUH« PROSLAVILO 80-TU OBLJETNICU

Poduzeće »PODUH« iz Metkovića svečano je proslavilo svoju osamdesetu obljetnicu postojanja. Toga dana, 25. listopada 1971. godine priređen je i prigodni program:

U 8 sati prije podne u dvorani kina Pobjeda« održana je svečana sjednica radničkog savjeta i tom prilikom su podijeljene nagrade i dato priznanje radnicima koji duže vrijeme rade u tom poduzeću.

Pozdravnu riječ i dobrodošlicu izrekao je Ante Jeramaz, a onda je direktor Dušan Brljević osvrnuo se na rad i razvoj ovog kolektiva koji je imao i teških dana u svojoj prošlosti, ali zalaganjem, snalažljivošću, radom i upornošću sve je prebrodio i postigao ono što danas ima.

Poslije svečane sjednice svi sudionici predvođeni metkovskom glazbom, pošli su u novo sagrađene prostorije. Predsjednik Općine Luka Bebić simboličnim presijecanjem vrpce pustio je u pogon nove uređaje za obradu duhana, koji su nabavljeni iz Italije.

Svi prisutni bili su iznenađeni i zadivljeni brzini prerade, kao i kvaliteti i radu novog postrojenja.

Nešto iza 10 sati priređena je zakuska. Bilo je lijepo i prijateljski, čula se je .i pjesma od naših glazbara. Rastanak je bio uz stisak ruke i želju da se opet sastanemo i proslavimo 100-tu obljetnicu.

Otkup duhana u Metkoviću počinje 1891., kad je i napravljena otkupna stanica. Prije toga ovaj teren je pripadao pod Vrgorac

i Imotski

Poslije dogradnje upravne zgrade 1908. počinje intenzivni otkup duhana u ovom dijelu Neretve. Kasnije se krug širi, pa ljudi iz Hercegovine predaju svoj duhan na otkup u Metkoviću.

Cijene su varirale. Za vrijeme Austrije otkupna cijena duhana je bila prema pšenici 1:10 (kilogram duhana deset kilograma pšenice). Sada se ta cifra povećala između 15—20.

RADNICE IZ »PODUHA«

Novim strojevima nabavljenim iz Italije poduzeće će povećati li ubrzati otkup. Ići će se zatim da se odmah otkupljeni duhan u kratkom vremenu sortira i zatim izvozi. Prošle godine poduzeće je otkupilo od privatnih proizvođača 80 vagona duhana. Sve se to lako proda u inozemstvu posebno u istočno-evropske zemlje.

»PODUH« ima u svojim filijalama i u prodajnim mjestima — kioscima oko 150 radnika. Vjerojatno, se broj neće povećati, jer postrojenja zamjenjuju dobar broj radnika. Sigurno je, da će se na drugoj strani, povećati plaće radnicima.

 

 


 

20. GODINA ŠUMARSKOG GOSPODARSTVA U METKOVIĆU

Od dipl. ing. Ante Vučićevića dobili smo dopis u kojemu nam javlja slijedeće:

Šumsko Gospodarstvo u Metkoviću osnovano je 1951. god. (1. XI 1951.) u sklopu Šum. Gospodarstva Split. Sada djeluje kao samostalno poduzeće na uzgoju, zaštiti šuma te rasadničkoj proizvodnji sadnica šumskog drveća, parkovnog grmlja te uzgojem agruma (mandarina i limuna) na podlozi Poncirus trifoliata.

Također djeluje kao lovočuvarska služba za »Lovačko društvo« Metković. U sklopu lovstva čuva i uređuje dva ptičja rezervata i to »Prudski« i »Podgrede« pod pokroviteljstvom Zavoda za zaštitu prirode Zagreb, koji je ujedno i investitor.

Šumsko Gospodarstvo djeluje na području dvije Općine (Metković i Ploče) sa 9 lugari ja. Na svakoj lugari j i se nalazi područni lugar i odgovoran je za svaku promjenu na njoj. Šumsko Gospodarstva čuva društvenu i privatnu šumu. Površina šumskog fonda sa obraslim i neobraslim dijelom iznosi: cca 23.000 ha. Na visoku šumu otpada 1.000 ha zatim listopadnu šumu 1.800 ha, zimzelena šuma i makija 5.500 ha te neobraslo - kamenjar 9.500 ha, šikara 5.200 ha. Na privatnom dijelu oko 2.500 ha također vrše kontrolu lugari.

1. studenoga 1971. god slavi se 20. god. postojanja šumskog Gospodarstva Metkovića. Tim povodom bit će podijeljene spomen nagrade za 20 god. rada u ovom Gospodarstvu i to za 6 članova ovog kolektiva.

 

 


 

KAKVO IME DATI DJETETU NA KRŠTENJU

U svečanom času dok voda krštenja teče čelom svećenik novokrštenika naziva njegovim imenom. To će mu ime za sav život biti najdraža niječ. Po toj riječi će se razlikovati od drugih ljudi. Sebe će identificirati s tom riječju. S njom će biti spojena čast i sramota, radost li žalost. Stoga je svaki čovjek ponosan na svoje ime. I s pravom.

Nekada su ljudi imali samo jedno ime (Adam, Krezo, David). Kasnije se je davalo i očevo ime: Sokrat Sofroniskov (sin). Tako su se razvila prezimena. Ali i dalje ime je glavna riječ u rječniku svakog čovjeka. Ime je simbol, putokaz, usmjerenje i nada

U svakom jeziku postoje autohtona, samonikla, narodna imena, a i ona stranog podrijetla. Svako od njih, i domaće i strano, ima svoje značenje kao riječ, a osim toga mnoga i vrlo lijepo zvuče. Važno je, naime, da je ime lijepo, da lijepo zvuči, ali je još važnije značenje i smisao imena. No osim etimološkog značenja, za kršćanina ime ima još uzvišeniji smisao, jer je to ime jednog sveca, uzora i zaštitnika. Svetac je, naime, idealan čovjek ostvaren u idealnom kršćaninu. Dakle, pobožanstvenjem smrtnika.

VICE VUKOV KUMUJE NA KRŠTENJU KATARINE KRSTIČEVIĆ

Kad se sve to uzme u obzir, onda ćemo se lako složiti da izabrati ime za svoje dijete i nadjenuti ga nije baš lagana, mala i nevažna dužnost roditelja.

Zato kan. 761. kanonskog prava upozorava župnike da paze kakva će imena dobiti djeca na krštenju. Zakonodavac tu misli na kršćanska imena, tj. limena kanoniziranih svetaca i svetica. Međutim tu se javlja i poteškoća: koja su to kršćanska imena, a koja nisu.

Moglo bi se prigovoriti da su mnoga svetačka imena po svome postanku ili značenju poganska. A samo zato što ih je nosio poganin koja je obraćen na kršćanstvo i koji je podnio mučeničku smrt, samo zato je njegovo ime postalo kršćansko. Tako, npr. 5. lipnja slavimo sv. Kvirina. Bio je biskup i mučenik u starom panonskom gradu Sisciji, današnjem našem Sisku. Kvirin je ime kršćanskog sveca, biskupa i mučenika. No, znamo da je to zapravo drevno pogansko ime. Stari su Rimljani osnivača svoga grada (priča o Romulu i Remu) štovali kao božanstvo pod imenom Kvirin. Slično je i s mnogim drugim imenima. Dosta, npr.: svetaca nosi ime Apolon, Apolonij, Apolinar. I to je ime grčko-Etrurskog božanstva svjetla, glazbe i umjetnosti uopće. Dakle, ime poganskog božanstva postaje ime kršćanskih svetaca, dakle, kršćansko' ime. Ime apostola sv. Ivana evanđeliste svatko će danas smatrati pravim hrvatskim limenom koje se razvilo u toliko inačica: Ivo, Ivica, Ivanica, Iko itd. A treba se sjetiti da je to ime židovskog podrijetla: Iehohanan, a znači Jahve — Bog jest milosrdan. Preko grčkog i latinskog oblika Johannes dobili su u hrvatskom Ivan, francuskom Jean, talijanskom Giovanni, engleskom John, ruskom Ivan i Vanja, njemačkom Johann (Hans), španjolskom Juan, portugalskom Joao, češkom Jan, bugarskom Ivan, poljskom Jan, madžarskom Janoš. Tako su eto mnoga židovska, grčka i latinska imena postala svojina svih evropskih naroda baš preko kršćanstva. No osim tako prihvaćenih imena postoje u svakom narodu i samonikla narodna imena. Tako je i u hrvatskom narodu. Neka su još iz vremena prije krštenja Hrvata, druga su nastala kasnije, pa čak još i danas nastaju. Treba li ih odbaciti i držati se samo tzv. svetačkih?

Na sreću, problem nije u tome da jedna odbacimo a druga prihvatimo. Stvar je puno jednostavnija. Lako je, naime, dokazati da ne postoji oštra alternativa: narodna ili svetačka, a i mnoga su narodna zapravo po značenju svetačka: npr. Srećko — Feliks, Vatroslav — Ignacij, Cvjetko — Florijan, Zlatko — Aurelij, Veseljko — Hilarij, Živko — Vital itd. Prema tome, ta i mnoga druga naša lijepa narodna imena zapravo su svetačka i svaki naš Živko, Zoran, Vedran i dr. imaju svoje imendane i svoje svece — uzore i zaštitnike Treba se samo potruditi i »pronaći« svoga sv. imenjaka.

Toga su bili svjesni i naši pređi, stari Hrvati, kad su prelazili s poganstva na kršćanstvo. Oni su i dalje zadržali svoja narodna imena i ujedno uzimali odgovarajuće svetačko. Sjetimo se naših kraljeva Petra Krešimira i Dmitra Zvonimira. Oni su dakle već onda sretno riješili problem narodnih imena.

Naša hrvatska narodna imena često vrlo lijepo zvuče i imaju ponajčešće divno značenje. A kad se sjetimo da gotovo sva imaju i odgovarajuće svetačko ime (stranog podrijetla, često pohrvaćenog), tek onda nam je jasno kako je naš hrvatski jezik bogat i na području osobnih imena. Imamo ih vrlo mnogo, najrazličitijeg značenja i oblika. I onda vrlo čudno zvuči, čak jadno i tužno, kad neka mama zove svoju curicu Alice, Mery, Gaby, Romana, Indira, Staljinka itd, ili koji otac svoga sina Denis, Hans, John, Rene, Naser itd., ili koja redovnica svoju sestru Nepomućena, Berhmana, Borgija, Michelina itd. Čovjeka duša boli kad to čuje.

Ime tvoga djeteta, najvažnija riječ u njegovu životnom rječniku, mora biti lijepo i zvučno, hrvatsko i kršćansko, jer je ono simbol bića koje ljubiš, jer mu je ono usmjerenje i obaveza, putokaz u život.

Hrvatin Jurišić

 


PROSJAKU

Ja ne znam tko si dobri starče,

što ruke pružaš za komadić kruha,

ja ne znam tko si neumorni prosjače

ali me tvoje dirnuše oči.

Ona su tako tamne od tuge

blage i plahe u dubini svojoj,

one su kao golub s maslinovom granom

što orosi za mir.

Kruha mi pitaš, ali ja znam starce,

da samo je tvoja duša strašno gladna

nježne riječi, pažnja, blag dodir ruke

hranile bi tebe čak bolje od kruha.

Dok u staru torbu trpaš skromni poklon

Gledaš i slaviš buduće mi staze,

a ja ti htjedoh reći nešto lijepo

ali mi se riječi učiniše prazne.

Na kraju ti rekoh: zbogom mili starce,

i rukom dodirnuh iskrpani rukav

gledajući kako klecajući žuriš

čula sam samo tihe blagoslove.

Marija K.

 


 

BAR I U MISLIMA NATRAG U ZAVIČAJ

Jedan dio Hrvata raspršenih po svijetu sačinjavaju i Metkovci. Vidjeli smo ih iz naših brojeva »Iskre«, kako se javljaju iz Njemačke, SAD, Australije, Afrike ...

NAŠI METKOVC1 U BEČU

Ovoga puta se javljamo iz hladnog, ali lijepog Beča gdje žive i rade već duže vrijeme tri sestre Metkovke iz obitelji Repeša. To su: Marija, Neda i Anka. Nije mi ih lako bilo pronaći, ali sada su tu i neka Vam oni govore kako žive u tuđini, daleko od svoje Neretve i svoga Metkovića.

— Koliko godina ste već u Beču?

NEDA: Deset godina.

ANKA: Pet godina.

Njen suprug MILE: Tri godine.

— Da li mislite natrag u zavičaj?

NEDA: Samo na odmor!

ANKA i MILE: Mi sada ostajemo ovdje, ali s namjerom da se

jednog dana vratimo u zavičaj na Neretvi.

— Kako ste se navikli na novu sredinu, jezik i običaje?

NEDA: Prva godina mi je bila teška. Kasnije, uz pomoć moga muža bilo mi je lakše. Svladala sam jezik, tako da se danas osjećam ovdje kao kod kuće.

ANKA i MILE: Svaki početak je težak. Konačno smo se navikli

na je/, k, običaje i narod.

— Kojim jezikom govorite s djecom, odnosno učite li djecu govoriti hrvatskim?

NEDA: S djecom govorim njemački, a trudim se da nauče i moj hrvatski jezik.

— Mislite li često na Metković i Neretvu?

NEDA: Mislim često na rodni kraj i zato svaki drugi godišnji odmor učinim tamo.

MILE: Iako Metković nije moj zavičaj, u njemu sam odrastao i zato se svake godine tamo rado navraćam sa svojom suprugom, koja je rođena Metkovka, pa se na jedan način osjećamo vezani uz Metković.

— Postoji li nešto posebno »metkovsko« što vam ovdje nedostaje?

NEDA: Nedostaje mi upravo onaj moj »metkovski« Betlem i štalica, jer ovdje je to nekako drukčije.

MILE: Meni nedostaje korzo, »pjaca« i moje društvo iz Metkovića.

ANKA: Nedostaje mi Neretva i njezini specijaliteti.

— Što želite poručiti svojima u Metkoviću, prijateljima, znancima ...

MILE: Pozdravite babu Maru Repeša i ostalu rodbinu, Pozdravljam Magzana i moje drugove: Antu Leontića, Joška Medara, Joška Vuicu, i moga bivšeg majstora Stipu Bebića.

NEDA: Sve ih puno pozdravljam i rado ih se sjećam i želim im sve najbolje.

ANKA: Pozdravljam svu rodbinu, posebno moju majku Maru, da dugo pozivi u našoj sredini.

Razgovor vodila: Zlata Novak

 


 

KRATKA ISPOVIJEST JEDNOG METKOVSKOG MLADIĆA

Zadnjih mjesec dana u mojoj nutrini odvijao se je žestok boj. Trebao sam donijeti jednu odluku, ali ne za par godina, već za čitav život. Na koncu sam ipak odlučio, ali uz pomoć i savjet onih koji me najviše vole.

Jedan sam od Metkovskih mladića koji rade u Mostaru. Pripadam mladoj generaciji na koju se mnogo viče, ali često i više nego bi trebalo.

Normalno, kao i ostale moje kolege, imao sam djevojku. Za vršilo sam zanat i vojsku, pa sam mislio i na ono glavno u životu — brak. Uvijek sam to smatrao svetim i velikim. Čeznu sam za jednim sretnim i smirenim životom, koji je meni nedostajao.

Naišla je ONA. Zavolio sam je, a i ona mene. To se je vidjelo od prvog dana. Počeli smo hodati i malo ozbiljnije razgovarati. Na vjeronaučnim predavanjima čuo sam kako treba sve prije braka riješiti, jer možda poslije bude kasno.

Djevojka na izgled nije loša. Međutim, iako nije kriva, druge je vjere i bez religioznog odgoja. Meni, kao kršćanski odgojenom mladiću to je pomalo smetalo. Sanjao sam o nekoj sličnoj meni, mojim nazorima na svijet, mojim idealima. Vidio sam, da bi možda išlo dok smo još zaljubljeni, ali poslije?

Odlučio sam prekinuti »hodanje«. Imam svijest, koja mi je to diktirala, jer nisam htio zavaravati djevojku. Rekao sam joj: »Prijatelji! i dalje ostajemo, ali od braka vjerojatno neće biti ništa«. Bilo je i meni i njoj teško, ali tako je moralo biti.

Poslije svega malo sam razmišljao: možda bi se ona i vjenčala u crkvi, ali to bi bila samo formalnost i njezin religiozni život istog dana bio bi završen. Bojao sam se budućnosti. Njezin govor nije bio toliko uvjerljiv, da bi obećavao promjenu nj«zi'\a stava prema vjeri.

Ova kratka ispovijest mogla bi poslužiti još nekome kad bude tražio svoga doživotnog partnera. Treba savjeta, posebno od svećenika i roditelja. Treba čuvati svoju vjeru i svoj karakter. Treba biti i pošten. Bog i njegovi principi ne smiju se žrtvovati, pa taman i ljubav bila u pitanju.

S Bogom je prava sreća, a bez Njega je sve prazno!

T. K.

 


ISKRA

Ti jesi »iskra«

što srce pali

vjere svoje, Kraja svog.

Daleko blještiš, iskrom ljubavi

molitvom vjernika svih.

Riječi ne mogu opisati žar,

što budiš ti, u srcima svim

a ljubav prema tebi, sve više se pali

Božje ljubavi dar

Ti jesi »Iskro« znaj.

Mario Ketini

 

 


KAKVE TEME ŽELIMO ČITATI U »ISKRI«

Poštovano Uredništvo!

Nemojte zamjeriti moj kritički osvrt na pojedine stvari i članke koje objavljujete, jer moja je kritika dobronamjerna.

Kako naša »Iskra« povremeno izlazi potrebno joj je stog? posvetiti što više pažnje.

Trebao bi svaki nivo stručnosti biti zastupljen. Možda bi trebalo paziti na vijesti. Dogodi se da se ponavljaju.

Našem listu treba dati takvu fizionomiju, da da jasnu sliku o čovjeku Neretvanske krajine. Treba pisati o njegovim željama, nadama, njegovu jučer, danas i sutra.

Radnom Uredništvu nije mjesto samo za stolom, nego u svakoj siromašnoj kući, na polju, na gradilištu. U jednu riječ na svakom mjestu gdje žive naš mali, ali veliki Božji čovjek. Tempo je današnjeg vremena dinamičan, pa čovjeka provincijskih manira treba trgnuti iz učmalosti i udomaćene fjake.

Ima mnogo stvari o kojima bi se moglo pisati, npr.: što naš čovjek radi na poslu i van radnog mjesta? Gdje je oduševljenje i kulturna baština Metkovića? Zar bi trebalo da se sve zbiva u zadimljenoj banketnoj dvorani hotela »Narona«, ili za kakvim kartaškim stolom? Postoji li mogućnost brže izgradnje Doma kulture? Može li se govoriti o nekom rekreacionom centru na Predolcu? Postoji li mogućnost da se izgradi neko naselje za motorizirane turiste, kojima bi Metković zbog svoje blizine moru, a van svake ljetne gužve, bio idealan za ljetovanje?

»Iskra« je naše ogledalo. To nije list samo vjernika nego svih Metkovčana. I dobro je da je tako. Zajedno živimo i treba da nam je list zajednički.

Zašto se pojedini autori potpisuju pseudonimom ili samo početnim slovom? Da li se stide svoga imena, ili onoga što su napisali? Ili im je možda ispod časti pisat u jednom takvom listu našega mjesta i naše Krajine?

U listu bi trebalo pisati i o situaciji u našem gradu, o standardu pojedinih naših građana koji su tu ili žive vani... Treba ići na izvore i otamo vadit materijal.

S poštovanjem

Ivica Markotić, student Sarajevo

Slažemo se s Tvojim osvrtom Ivica i pozivamo ovim člankom sve ljude naše Krajine, bez obzira na religiozno uvjerenje, da se zauzmu i učine što mogu da naš list zbilja postane kvalitetan. Stoga sve što imate ili napišite, šaljite na adresu uredništvo »Iskre« Metković. Omladinska 25. Mi ćemo sa svoje strane sve učiniti koliko nam je moguće da »Iskra« postane OGLEDALO grada i ove Doline.

Uredništvo

MOTIV IZ METKOVIĆA

 

 


Mario Marušić — Dubrovnik. Primili smo »ISKRU« koja nas je obradovala. U njoj saznajemo sve o našem dragom Metkoviću. Od srca Vam zahvaljujemo, šaljite unaprijed.

Dr Mate Šimundić — Maribor. Iskreno zahvaljujem na »ISKRI«. Ona je sadržajno li tehnički na zavidnoj visini. Lako je čitaju školovani i ne školovani ljudi. Znam kako je teško odabrati takav način pisanja i koliki se trud traži za to, ali ste ipak do kraja uspjeli. Nadam se da nećete posustati, morate izdržati, te i unaprijed pružati korisno štivo hrvatskom puku koji živi u Domovini i izvan nje. Prilozi su iz raznolikih područja, pa časopisu daje osobitu vrijednost. Čini mi se kako bi mu dobro pristajao i jedan člančić o pitanjima hrvatskoga jezika. Sve u svemu »ISKRA« upotpunjuje kulturni i vjerski život u pitomoj neretvanskoj krajini.

Marija Milušić — Dubrovnik. Primila sam »ISKRU« što me jako obradovalo. Šaljite i u buduće. Želim Vam napredak i uspjeh.

Dr. Trpimir Macan — Zagreb. Primio sam Vaš broj »ISKRE«. Drago mi je da ustrajete i napredujete. Pozdravite i ostale članove uredništva među kojima prepoznajem, ako se ne varam, koje sam posljednji put vidio i zapamtio kao djecu.

Č. s. Ligorija — Split. Hvala na oba broja »ISKRE«. Živo pratim sve događaje i vesele me najsitnije pojedinosti. Posebno promatram brojne prvopričesnike i u meni se redaju uspomene koje me s njima povezuju. Hvala i unaprijed šaljite.

Niko Puljan — Omiš. Hvala na pažnji što ste mi poslali »ISKRU«. I u buduće vodite brigu da dobijem što prije Vaš list. Mnogo lijepih želja i dobar uspjeh.

Miće Krstičević — Mobile. Primio sam Vašu krasnu »ISKRU«. Želio bih biti njezin pretplatnik. Pola sam odmah pročitao, više ne smijem, jer moram ostaviti nešto za sutra. Ne mogu Vam zahvaliti koliko ste učinili za mene što se mi je poslali.

 

 


 

GRAĐANI PITAJU — MI ODGOVARAMO

Molimo Vas da preko Vašeg (našeg) lista dadete odgovor na pitanje što je sa satom na zvoniku naše crkve?

Točno je, da uglavnom imamo svi džepne, ručne ili pak kućne satove barem toliki standard imamo, ali uvijek rado čujemo otkucavanje našeg zajedničkog sata sa starog zvonika.

Ne znam čak ni čiji je to sat. U koliko je crkveni treba ga popraviti. Raspišite i vi samodoprinos pa ćemo ga zajednički popravit. Ako je pak općinski neka ga Općina popravi.

Uzgred rečeno, ako Općina smatra da to nije potrebno, budući da mi u Metkoviću imamo čak SUNČANI SAT, onda neka i taj sat dovedu u ispravno stanje, jer tu ne treba baš nikakve investicije.

Za ovaj SUNČANI SAT saznao sam sasvim slučajno. Jednom prilikom skupila se jedna grupa stranaca turista ispred današnje knjižare i buljili svi negdje gore u pravcu vrha kuće odvjetnika Srećka Grgića. Svi su skoro imali foto-aparate i nešto snimali. U prvi mah sam mislio u najmanju ruku da je leteći tanjur doletio baš u Metković. Kada sam vidio da nema ni letećih tanjura niti kakvih satelita, obratio sam se jednom gospodinu i upitao ga što to on vidi na toj kući. On misleći da sam i ja stranac lijepo mi objasni da na toj kući postoji sunčani sat. I kad sam ja dobro pogledao zaista sam se uvjerio da je tu nekada bio taj sat i pokazivao vrijeme. Eto koliko sam ja Metkovac, kada nisam znao da to imamo, a bojim se da ni općinski oči ne znaju mnogo više od mene, bar što se tiče ovoga sata.

Pozdravljam Vas

Vaš vjerni čitalac

Građanin Metkovića

 

Sat na Zvoniku je općinski. Kad će proraditi, i mi bismo željeli znati. Međutim mi smo poslali jedan dopis na Općinu, koji bi mogao biti ujedno i odgovor na vaše pitanje.

 


 

Župski Ured                                                                  25. X 1971.

Sv. Ilije

Br. 33671.

Metković

 

SKUPŠTINI OPĆINE METKOVIĆ

Slobodan sam se obratiti gornjem Naslovu u vezi sata na zvoniku crkve Sv. Ilije u Metkoviću.

a) Na zvoniku Sv. Ilije u Metkoviću postoji sat koji je postavljen 1875. godine, a nabavljen je u Trstu kod Ivana Solarisa.

b) Taj sat jest vlasništvo Općine Metković.

c) Općina Metković, nakon kvara, ne poduzimlje nikakvo zanimanje da se sat popravi i da ponovno proradi.

Stotine prigovora niže potpisani je dobio od strane građana u vezi zastoja javnog sata na zvoniku. Međutim ništa nije mogao riješiti, a odgovor je bio uvijek jedan: Općina je gospodar.

Stoga župnik župe Sv. Ilije u Metkoviću predlaže gornjem Naslovu:

a) Da radi građanstva osposobi taj sat, koji već duže vrijeme ne radi.

b) Sat ima i povijesnu vrijednost, pa bi bila šteta da ga se više ne čuje.

c) Niže potpisani obećaje podršku u akciji ponovnog osposobljavanja sata.

d) Cijelo građanstvo Metkovića, a i Krajine bez obzira na religiozno uvjerenje, vjeruju da će ponovno saznati točno vrijeme u otkucajima starog sata sa zvonika Sv. Ilije. U nadi pozitivnog rješenja:

Fra Mario Jurišić, župnik

Omladinska 25

Metković

 


 

NAŠI NAM STUDENTI PIŠU ...

... Iako se nisam prije javila nisam zaboravila Vas, ni »Iskru«, a ni naš dragi Metković. Zauzeta sam cijeli dan na fakultetu s vježbama i predavanjima, pa jedna čekam da nedjelja dođe i da se malo odmorim.

Inače je sve u redu. Dobro sam se snašla. Jedino mi nedostaju moji kod kuće, ali često pišemo jedni drugima, pa tako nadoknađujem taj nedostatak.

... Ovdje ima dosta Metkovčana, pa se često viđamo. To je lijepo kad nekoga svoga susretneš.

Roza

... Nalazim se u Splitu. Sve ide po planu. Svake nedjelje sam kod sv. Mise kod sv. Dominika. Tamo se održava Misa za mlade. Divno je. Crkva je uvijek puna. Na Misi sviraju učenici četvrtih razreda Tehničke škole sa suvremenim instrumentima.

... Mene je osobno sve to tako impresioniralo da jedva čekam kad će doći nedjelja i teško bi mi bilo i jednu takvu Misu propustiti.

... Sjećam se našeg vjeronauka i naših predavanja. Kad dođem ponovno ćemo se vidjeti...

Markica

... Prvi dojmovi su divni. Snašla sam se izvanredno. Sve mi je pod ruku. I fakultet i crkva. Gazdarica je odlična. Redovno idem na Misu u Gospe od zdravlja ili kod sv. Frane.

... Svako mi je pismo kad ga primim iz dragog Metkovića puno sadržaja. Predavanja kaj a sam slušala sad mi dobro dolaze. O njima često razmišljam ...

Maja

... Evo nešto šaljem za našu dragu »Iskru«. Samo hrabro nastavite Bog će Vam dati hrabrosti na započetom putu. U svojim molitvama i nas studente nekada preporučite Bogu. To nam je potrebno.

... Inače je sve u redu. Nalazim se u finišu, pa moram malo zaprijeti...

Ivica

... Ni sam ne znam koliko sam se puta sjetio svoga kraja, svojih roditelja i onih naših predavanja na vjeronauku. U dalekom svijetu čovjek je prepušten sam sebi... Bog je Onaj, koji mi pomaže i koji me vodi i koji me neće nikada napustiti. Samo Njegovom pomoći mogu postići uspjeh.

... Velik je grad, pa su ljudi daleki jedni dragima. Bog mi je najveći prijatelj i osjećam kad bi me On napustio da bih zalutao u ovom svijetu koja juri bez milosti...

... Uvijek sam vjerovao u Boga, ali sada tek osjećam kako je On velik, neizmjeran, dobar... U Metkoviću Ga nisam toliko trebao kao ovdje... Bit ću sretan, kad jednoga dana, Njegovom pomoću, ostvarim svoj cilj ...

... Može se sve postići. Samo treba vjera i snaga. Želio bih se vratiti jednoga dana u naš kraj i svakome pomoći kome budem mogao ... Napišite par riječi. Uvijek sam vjerovao i cijenio Vašu riječ. To je bila uvijek prijateljska i očinska. Što sve Vi govorili, to je uz niječi mojih roditelja bilo najbolje...

Pero

... Malo sa zakašnjenjem se javljam, ali zbilja nisam mogao prije. Sve je lijepo. Onako kako sam zamišljao, tako se polako i ostvaruje.

Nedjeljna Misa mi nikada nije izostala. Idem kod Isusovaca u Palmotićevoj, a nekada i kod Gospe Lurdske u Vrbanićevoj. Tu idem i na studentska predavanja.

Nedavno sam susreo i Hrvatina. Razgovarali srno o našoj »Iskri« Nastojte, koliko možete, iako Vas to stoji mnogo truda, da svaki put bude bolja. Mi je čekamo i spremni smo učiniti za nju sve. Mislim, ako treba nešto pisati, tražiti po nekom arhivu materijal...

Pozdravite novo Uredništvo. Neka bude bolje i aktivnije od nas.

Mario

Evo nas u »Hrvatskoj Ateni«. Lijepo je jer smo se izvanredno snašli. Iako smo otišli iz našeg dragog Metkovića, nije nam previše teško, jer ISKRA vjere koja je u našoj duši vodi nas . svijetli nam ovdje u našem studentskom životu.

U mislima i molitvama, iako daleko, često smo sjedinjeni s Vama... Želim Vam mnogo uspjeha u radu. Dobra vjersko-moralna formacija na početku, garancija je za sretnu budućnost.

Davorka — Marija

Anđelka — Neda

Draga moja »ISKRO«!

Daleko sam od Tebe, od toplog gnijezda, odakle si izišla tiha i nečujna i onda si postala »iskra« u našim srcima; daleko od doma gdje sam te rado čitala, i nisam te ni ovdje zaboravila, jer i sama u svom srcu nosim »iskru«, koja me vodi kroz žvot, i pokazuje mi put i daje mi snagu za još neprohodane staze. Mnogi mladi ljudi iz tvog gnijezda nose te također u srcu, iako ti ne pišu. Znam da ih vod ista »ISKRA« kao i mene. Vjera, ufanje i ljubav neće se ugasiti u srcima nas studenata. Ti ćeš nam svjetliti! Očekujemo Te„ i veselimo se Tvome dolasku, kao najljepšem Božičnom daru!

Studentica!

 


 

USPJELA AKCIJA SAKUPLJANJA NOVCA ZA MISIJE
I PAKISTANSKE IZBJEGLICE

Posljednja nedjelja listopada — misijska je nedjelja. Posebno se tada skuplja u našoj crkvi novac za misije.

ČASNE SESTRE UROĐENICE KOD MISIONARA O. ANTE GABRIĆA

 

O. ANTE GABRIĆ SA METKOVCIMA FRA NIKOLOM GABRIĆEM
I FRA SREĆKOM VEKIĆEM

I ove godine, kao i svake odaziv vjernika bio je dobar. Koji je razlog da naš grad ima ljubav i da se zna nešto žrtvovati na ovom polju?

Nije teško razumjeti i odgovoriti na odaziv vjernika kad ih se pozove da treba pomoći i misionarima i onima kojima oni služe. Mi Metkovci imamo jednog od najpoznatijih misionara O. Antu Gabrića u Bengaliji. Ljubav prema njemu kao da je ljubav prema svakom onom koji radi na misijskom polju. I zato prilog koji sakupismo i kojeg dobismo vjerojatno će Njemu dospjeti.

 

---- ---- ----

Odmah slijedeće nedjelje skupljali smo novac za Pakistanske izbjeglice. Uspjeh je opet iznenadio. Svatko je htio bar nešto pridonijeti za tu sirotinju čiji se broj svaki dan povećava.

Statistika kaže: samo za šest mjeseci napustilo je zemlju osam milijuna ljudi. Računa se da će ih biti do kraja godine preko 12 milijuna.

Kršćanstvo je ljubav. »Što učinite jednome od moje najmanje braće meni ste učinili.«

 

 


 

NOVOSTI U JUGOPLASTICI

Šef pogona ing. Ivan Novak obavijestio nas je o novinama u »Jugoplastici«. Evo što on javlja:

1) 15. VI 1971. otvorili smo restoran društvene prehrane sa toplim obrocima i osvježavajućim pićima, čija je maksimalna cijena 3,00 din. Restoran radi non-stop. Za uređenje i adaptaciju uloženo je 250.000 ND.

2) U ovoj godini održavamo drugi tečaj za sticanje interne kvalifikacije konfekcijske struke. Iz prvog tečaja već je u stalnom radnom odnosu 22 radnika, dok ćemo nakon završenog drugog tečaja koji traje do konca XI mjeseca, također primiti u stalni radni odnos 24 radnika, to je sve ženska radna snaga predhodno bez kvalifikacije.

3) Naši planovi do kraja ove godine su vrlo ambiciozni a među najvažnije spada rekonstrukcija strojeva. Međutim na žalost do ovog ostvarenja u ovoj godini neće doći zbog katastrofalnog požara koji je 27. VI 1971. zadesio naš Kombinat u Splitu.

NA RADNOM MJESTU U »JUGOPLASTICI«

Bit će nam posebno drago ako za ove naše skromne uspjehe i planove nađete prostora u Vašem listu.

Iskreno zahvaljujemo i preporučamo se za daljnu suradnju

 

 


 

KOMUNALNA PROBLEMATIKA

Šef Službe za urbanizam i komunalno-stambene poslove Općine inžinjer Drago Palaversa obavijestio nas je slijedeće:

1) Radi se nova ulica od Vatrogasnog doma do Koteksa. U proljeće bi trebao biti završen dio radova do Veterinarske stanice, gdje bi bio prvi spoj te ulice s Bosanskom transverzalom. Novac za ove radove osigurao je Fond za uređenje građevinskog zemljišta, a izvođač radova je »Beton«.

Ulica od Koteksa do Vatrogasnog doma, odnosno do Trga kralja Tomislava dio je buduće gradske transverzale, koja će ići od Trga ulicom Vladimira Nazora do Verajina guvna i dalje Orašinom kroz brdo prema Doljanima, gdje će se ponovo vezati sa Bosanskom transverzalom.

Također će se uređivati i dio Dubrovačke ulice od duhanske stanice prema sjeveru. Naime ova ulica će u budućnosti ići zadnjim svojim dijelom u pravcu jug-sjever sve do ulice Kreše Rakića. Na sadašnjem parkiralištu teretnih kamiona bit će raskržje sa budućom ulicom Pržine.

Važnost ovih radova je ta što će nova ulica rasteretiti saobraćaj Bosanskom transverzalom i Trgom kralja Tomislava, povezati južne dijelove grada sa centrom, omogućiti premještanje autobusnog kolodvora, omogućiti pristup javnim objektima kao što je Dom zdravlja, Općinski sud, Katastar, Zemljišnik, sportsko igralište itd. Također će se omogućiti pristup novim građevnim terenima.

2) U novoj godini počeli bi radovi na izgradnji novog mosta. Stara konstrukcija bi se digla i zamijenila novom, također od željeza. Most će biti malo povišen, širok oko 11 m sa dvije trake za auta i dvije za pješake. Na njemu će se postaviti javna rasvjeta. Novi most će biti na istom mjestu i koristit će stare upornje.

3) U idućoj godini asfaltirat će se i Mlinska ulica. Nedavno je postavljena javna rasvjeta na dijelu ulice koja je nije imala i završen sjeverni trotoar.

Također je u planu i asfaltiranje cijele ulice Vladimira Nazora i još nekih manjih uličica.

4) U planu je i izvedba kanalizacije u Omladinskoj ulici i to na potezu od kuće Žarke Majića do kina »Pobjeda«.

5) Početkom nove godine počet će izrada Generalnog plana grada. On će u cjelini usmjeravati daljnji razvoj našeg mjesta i bliže okolice. Dosadašnjim planom nije bilo sve obuhvaćeno.

6) Vrše se pripreme za fotogrametrijsko snimanje cijele katastarske Općine Metković i dijela Katastarske Općine Vid. Time će se dobiti nove karte i nove geopodloge, tj. postojeća situacija grada.

Ing. Palaversa Drago


PRVI PUT NAGRADE GRAĐA METKOVIĆA

Na sjednici obaju vijeća Skupštine općine Metković prvi put su podijeljene nagrade zaslužnim građanima i organizacijama. Nagrade i diplome dobili su: GRADSKA LIMENA GLAZBA za svoju 85-obljetnicu, ANTE EREŠ, predsjednik i osnivač limene glazbe u Opuzenu, STIPE NIKOLAC za promicanje voćarstva u dolini Neretve, ZDRAVKO VUČIČEVIĆ za promicanje rukometnog športa, LEO ZLODRE za razvoj nogometnog športa, VIDO BAGUR za 15-godišnji rad na podizanju umjetnosti, folklora i baleta.

Svečanoj sjednici prisustvovali su predstavnici Splita, Dubrovnika i Varaždina. Predstavnik grada Varaždina Miljenko Ilić predao je predsjedniku Općine zlatni pečat grada Varaždina. Sve je završeno svečanim banketom u hotelu »Naroni«

 


DALMACIJA U NOVOM POPISU PUČANSTVA

828.500 STANOVNIKA
Metković na petom mjestu

U ukupno 22 dalmatinske Općine u 10 se je smanjio broj žitelja, u 12 drugih je porastao. Najviše je opao Vis. Nastavi li se kako je počelo u cijeloj Općini za 70 godina živjelo bi samo 500 osoba.

Priobalne općine, osim Trogira i Omiša, imale su nezapamćeni visoki porast.

Split je sa stopom rasta od 38,4 na prvome mjestu u dalmatinskoj Hrvatskoj, a zatim slijede Makarska sa stopom porasta od 21,8 posto. Zadar sa 19,3, Ploče s 15, METKOVIĆ s 10, Dubrovnik s 9,9 itd.

Dalmacija ima 828. 500 stanovnika, što je za 9,4 posto više nego 1961.


NARODNO SVEUČILIŠTE U METKOVIĆU

Vrlo aktivno Narodno sveučilište u Metkoviću neumorno radi. Njegove prostorije pohađa 400 mještana svaki dan.

U njemu stječu znanje i obrazovanje trgovci, metalci, službenici ... Pri Narodnom sveučilištu djeluje i folklorno društvo »Poskočac« i tamburaški orkestar. I tek osnovana radio postaja pod njegovom je upravom.

»Neretvanski skup mladih pisaca« svakako je ponos Narodnog sveučilišta. Problema nema, samo se traže veće i ljepše prostorije. No i to pitanje će biti u skoroj budućnosti riješeno.

NERETVANSKE TRUPE

 


 

VELIKI USPJEH PODUZEĆA LUKE METKOVIĆ

Komercijalni direktor dipl. ecc. Danko Palaversa poslao nam je slijedeće:

Devetomjesečno poslovanje smo završili uspješno. Bruto produkt je veći za 26% u odnosu na isto razdoblje u 1970. godini. Troškovi poslovanja su porasti za 43%  (uglavnom radi porasta cijena repro-materijala), dok su zarade povećane za 35% u odnosu na prvih devet mjeseci prošle godine. Produktivnost rada je neznatno porasla. Znatniji porast produktivnosti se očekuje u slijedećoj godini uvođenjem u rad moderne opreme za pretovar rasutog cementa.

U prvih devet mjeseci 1970. godine pretovarili smo 224 tone razne robe, u istom razdoblju ove godine ostvareno je 233 tona pretovara. I ove godine struktura tereta je ista: cement u domaćem razvozu, razni sortimenti drva u izvozu, građevinski materijal u domaćem razvozu te razne robe (uglavnom prehrana) za područje dubrovačkog primorja, Korčule, Pelješca i Hvara).

Do kraja godine završit će se montiranje silosa za rasuti cement. Cement će se dopremati brodovima (posebno uređenim za takav teret) iz tvornice Dalmacija cement i dalje će se iz silosa otpremati kamionima cisternama ili vagonima cisternama. Inače

BROD »METKOVIĆ« U METKOVSKOJ LUCI

će silosi biti »zadnja riječ tehnike« — za sada jedini takve vrste u zemlji. Domaću opremu i montažu izvodi »ITAS« Kočevlje, uvozna oprema je iz SR Njemačke, a građevinske radove izvodi g. p. »Hercegovina« Mostar.

Dana 25. X 1971. godine obalna plovidba »Split« u Splitu (naš dugogodišnji poslovni prijatelj) dala je svome novokupljenom brodu od 650 t nosivosti ime »Metković«. Brod je jedna od najljepših plovnih jedinica koje dolaze u našu luku.

Inače u luku Metković su ovoga ljeta dolazili i veća brodovi, čak do 1,200 t nosivosti, što znači da je Poduzeće luke Metković investirajući svoja značajna sredstva i uz pomoć republičkih organa uspio održati plovnost rijeke Neretve i čak povećati dubinu na najkritičnijem mjestu — na ušću rijeke sa 4 na 4,50 m. U planu je produbljavanje prolaza na ušću na 5 m, što bi otvorilo perspektivu pretovara roba za sve zemlje velike obalne plovidbe (Sredozemno i Crno more) sa brodovima gaza do 5 m i visinom jarbola do 17 metara do srednjeg vodostaja rijeke ispod mosta na Rogotinu. To su brodovi do 1.500 t nosivosti. Veliku pomoć u ostvarenju ovoga zadatka pružit će nam naš refuler koji se adaptira u pogonu brodogradilišta »Greben« iz Vele Luke — u Pločama. Resuler bi bio spreman za ovaj posao još ljetos, no kooperanti kasne sa isporukom elektroopreme.

Bit će nam drago da nam se ponovo javite, kada budete uređivali naredni broj. Želimo Vam uspjeha u radu i pozdravljamo Vas!

Danko Palaversa, dipl, ecc.

 


 

NOVOSTI S PRIOBALNOG DIJELA METKOVSKE OPĆINE

Metkovska Općina ima svoj dio mora i morsku obalu dugu 26 kilometara. U mjestima: Kleku, Dubokoj, Komarni, Solini, Kremenoj i Blacama svake godine ljetuje sve veći broj turista. Ovom brzom turističkom razvoju pogodovat će i asfaltni spoj od jadranske magistrale i sela Kremena, pa do zadnjih kuća sela Blace nedaleko ušća Neretve.

Pred nekoliko mjeseci usvojen je urbanistički generalni plan u kojem je zacrtano što bi trebalo učiniti za buduće desetljeće. Predviđa se izgradnja 15.000 komercijalnih kreveta (stvaranje prostora za oko 25.000 izletnika posebno iz susjedne Republike). te izgradnja skupine jednostavnih kučica sličnih sojenicama starih

Slavena. Na ovaj način dio Primorja metkovske općine, svojim krajolikom zelene delte pružio bi gostima nešto posebno, što se ne bi moglo naći u drugim mjestima naše obale.

Kao na čitavoj, tako i na dijelu Općine priobalnog dijela, došlo je do »divlje« gradnje raznih vikendica. Malo se tko osvrće na prihvaćeni urbanistički program Općine i na generalni urbanistički plan. Svatko radi po svojoj volji, gdje mu se svidi, ili gdje je uspio kupiti zemljište.

Da bi se stalo na kraj bar donekle sudac za prekršaje kaznio je ovih dana tridesetak vlasnika od 300 do 4.000 dinara, u iznosu od 70.000 dinara. Ovo su tek prve mjere protiv besrpavne gradnje koja prijeti ostvarenju turističkog plana. Sudeći po odlučnosti odbornika na sjednici Općinske skupštine svi su izgledi da bi moglo doći i do prvih rušenja bespravno podignutih objekata.

 

 


»MEHANIKA« JESENSKI PRVAK HRVATSKE RUKOMETNE LIGE

Uza sve teškoće RK »Mehanika« sasvim zaslužno je osvojila prvo mjesto u Hrvatskoj ligi.

Veliko pitanje zaposlenja igrača riješeno je pozitivno na veliko veselje građana i igrača, jer je to bio uvjet da ovaj izvanredni kolektiv dalje sudjeluje u daljnjem natjecanju.

Domaći igrači, jedino golman stranac, pokazali su da su sposobni prijeći i u veći rang, jer njihova igra zadivljuje ne samo navijače nego i rukometne gurmane.

"Prekretnica je došla baš poslije nego je stigla vijest da će igrači biti zaposleni. Odmah je odigrana utakmica sa takmacem »UMAGOM« i slavila se je pobjeda. Naši maturanti snažnim bodrenjem, sigurno su pridonijeli toj pobjedi u Umagu.

Stoga nije čudo da su utakmice kad »Mehanika« igra izvanredno posjećene. Oduševljenje gledalaca iz svake utakmice u utakmicu raste. I blagajnici i Uprava i gledalište trlja ruke. Svi su zadovoljni.

I još nešto: Svi se oni nadaju »Mehaniku« dogodine vidjeti u I rukometnoj ligi.

 


SLAB JESENSKI START NK »NERETVE«

Prošlogodišnji prvak Dalmatinske nogometne zone slabo je startovao u ovogodišnjem jesenskom prvenstvu druge lige — JUG. Stupci novina bili su puni o krizi, koja se je pojavila o metkovskom drugoligašu.

Izmjene u stručnom štabu, traženje pojačanja iz »Veleža«, »Sarajeva« i »Hajduka«, angažiranje mladih igrača, možda nagovještava bolje dane.

Međutim »Neretva« nikako da se oporavi. Na posljednjem mjestu biti, ne znači i ispasti. Uprava sve češće održava sastanke i traži uzroke loših igara! Izgleda da je temelj svega nesistemaski rad kao i nedostatak pedagoškog kadra. Odlučeno je da se raspiše i natječaj za školovanje kadrova na visokoj školi za fizičku kulturu u Zagrebu.

Metković, a cijela Krajina vole svoju »Neretvu« i zato joj se ne smije iznevjeriti. Ostati uvijek vjeran, pa i u teškim časovima i krizama, znači željeti joj oporavak i uspjeh, te proboj prema sredini a tim i opstati u I ligi.

 


ANDRIJA ANKOVIĆ TRENER PIONIRA »HAJDUKA«

Bivši »Neretvin« igrač, Andrija Anković, poslije igrač »Hajduka« i Reprezentacije, a donedavno trener »Omiša«, postao je trener pionira »Hajduka«. Anković je polaznik više trenerske škole i po svoj prilici nakon završetka školovanja posvetit će se profesionalno trenerskom pozivu.

Prijatelj

 


 

PERO VERAJA GOLGETER RK »MEHANIKE«

Jesenski dio prvenstva Hrvatske rukometne lige je završen. Prvo mjesto, četni boda prednosti, jasno govore o kvaliteti i superiornosti mladića iz grada s Neretve.

Zasluga je to svih, ali ipak ima nekoliko izvanrednih pojedinaca, koju bi mogli slobodno igrati i u prvoligaškim klubovima, a to su: Luka Veraja, Pero Veraja, Jurica Vovlarević, Vlaho Lovrić i Ivo Gabrić.

PERO VERAJA GOLGETER RK »MEHANIKA«

Ipak bismo i iz ove skupine mogli izdvojiti mladog i talentiranog PERU VERAJU.

Za ovog vižljastog, plavokosog mladića zna čitava Hrvatska, a i šire područje. Njegova skromnost i blagost, kao da je u suprotnosti s onim što o njemu misle protivnički vratari i obrane. Kad je na terenu, nemilosrdno puni protivničke mreže, bilo to kod kuće, bilo u gostima.

U trci za najboljeg golgetera Hrvatske rukometne lige i pehar rukometnog saveza Hrvatske, Pero Veraja vodi sa 90 postignutih golova, iz 11 odigranih utakmica. To znači 8 golova u prosjeku po utakmici, od ukupno 237 koliko ih je postigla cijela ekipa. Ovome treba dodati, da je 4 puta branio boje republičke omladinske reprezentacije, a u ožujku 1971. u Zagrebu proglašen je za najboljeg igrača, od preko 400 rukometaša sudionika.

Ovo govori da se radi o rijetkom rukometnom talentu, a tko ga poznaje složit će se da je velik i po ljudskim osobinama. Mi želimo da on i dalje takav ostane. I dobar čovjek i dobar rukometaš, i da dalje budemo ponosni na njega.

Z. V.

 

 


 

POSTAVLJENA BISTA STJEPANU RADIĆU

5. XI postavljena je pred Domom kulture u Metkoviću bista Stjepanu Radiću.

Navečer 4. prosinca održana je svečana akademija posvećena životu i djelu velikoga hrvatskog političara. Pred punom dvoranom u »Razvitku« predavanje je održao dr Franjo Tuđman iz Zagreba.

U nedjelju 5. prosinca bio je lijep sunčan dan. U 10 sati održao se je velik zbor na kome je sudjelovalo preko dvije tisuće građana. Govor je održao dr Stjepan Obad iz Zadra. On je posebno akcentirao ulogu Radićeve politike u Neretvanskom kraju.

Na koncu predsjednik Općine Luka Bebić, otkrio je bistu uz prigodni govor, rad, akad. kipara Srećka Galića.

Metkovska glazba ulicama grada dala je svečan štimung ovoj proslavi.

 


RASPORED VJERONAUKA

Osmogodišnja škola

I razred: ponedjeljak i četvrtak u 8 ili u 2 sata poslije podne

I razred: utorak i petak u 8 ili u 2 sata poslije podne

I razred: ponedjeljak i četvrtak u 9 ili u 3 sata poslije podne

IV razred: ponedjeljak i četvrtak u 10 ili u 4 sata poslije podne

V razred: utorak i petak u 9 ili u 3 sata poslije podne

VI razred: ponedjeljak i četvrtak u 9 ili u 4 sata poslije podne

VI razred: ponedjeljak i četvrtak u 8 ili u 3 sata poslije podne

VI razred: utorak i petak u 8 ili u 3 sata poslije podne

Gimnazija

I i I razred: subotom u 3 sata poslije podne

I i IV razred: subotom u 4 sata poslije podne

Škola učenika u privredi

Svi razredi nedjeljom u 4 sata poslije podne

Dubravica

Svi razredi nedjeljom u 5 sati poslije podne

Pouka ministranata

Subotom u 8 ili u 3 sata poslije podne

Vjeroučitelji:

Fra Mario Jurišić

Fra Vinko Prlić

 

Ako se Krist nije rodio u tvom srcu

Uzalud se je On rodio za tebe u Betlehemu.

 


 

8. kolovoza na ušću Neretve utopila se Spomenika Ćuže iz Metkovića. Pronađena je treći: dan na pučini mora.

27. kolovoza studenti Metkovića održali isu sastanak i razmatrali situaciju na samom području, kako političku, tako i ekonomsku. Posebno je bilo govora o daljnjem razvoju komune pri povratku naših studenata u Neretvansku dolinu.

10. rujna utopio se kod sela Krvavac Slavko Volarević pok. Petra iz Pruda.

Ove godine osmi razred osnovnih škola u općini Metković završilo je pet stotina učenika. U gimnaziju i školu za kvalificirane radnike upisalo se dvjesto učenika. Mnogi su se upisali u Splitu, Mostaru, Pločama, Čapljini i Dubrovniku. Posebno je zanimanje za ugostiteljsku školu u Dubrovniku.

Poslije sto sušnih dana pala je prva kiša 31. kolovoza 1971. Naši vatrogasci do 8. rujna intervenirali su 48 pute pri gašenju požara na jadranskoj obali.

Narodno sveučilište u Metkoviću postalo je jako aktivno. Njegove prostorije pohađalo svakodnevno 400 mještana.

Luka Ploče nabavila je tri tankera ukupnog kapaciteta 60 tisuća tona, za pretovar sirove nafte za rafineriju u Bosanskom Brodu. Ova nafta iz Ploča oprema se u Bos. Brod pomoću 740 cisterni.

Veliko krivično vijeće okružnog soda u Splitu izreklo je osudu Kasimu Muhiću od pet godina strogog zatvora zbog ubojstva 36 godišnjeg Mile Franičevića iz Opuzena.

U Prudu nedaleko od Metkovića zbog eksplozije benzinskog rezervoara nastradalo je šest osoba. Ozlijeđeni su: Anica, Stipe, Vinko, Marija, Mira li Pero Taslak. Anica je 21. XI od opekotina umrla.

Nepoznati provalnici razbili su vrata na »Vjesnikovu« kiosku u ulici Jure Galića. Iz njega su pokupili cigarete, nešto dopisnica, olovaka, nožića brijaćih aparata li druge galanterijske robe.

U centru Metkovića došlo je do obračuna grupe mladića iz Čapljine i građana Metkovića. Naoružani Čapljinci s noževima, vojničkim sabljama, toljagama i lancima htjeli su izvršiti nasilje zbog tobože neke uvrede na utakmici »Neretva« — »Borac« u Metkoviću. Siledžije su izvukle »deblji kraj«. Radnici SJS iz Metkovića uhvatili su kolovođu i njegove pomagače i poduzeli krivično gonjenje.

»RAZVITKOVA« ZGRADA U METKOVIĆU

U centru Opuzena u vremenu od petnaestak minuta kradljivci su razbili stakla na ulaznim vratima prodavaonice NIP »Hercegovina«, ušli u dućan i pokupili dva električna aparata za brijanje, četiri tranzistora, zračnu pušku i oko 300 N,D.

Metkovski nastavnici uplatili su 53 tisuće novih dinara za auto-cestu Zagreb—Split. Na svom sastanku odlučili su da više od polovice dadu bez povratka.

Skupština općine Metković rekonstruirat će i modernizirati općinske ceste četvrtog reda od Kule Norinske do Desni i od Malog Prologa do Otrić Seoca. Za prvu cestu pola troškova snosit će »Beton« iz Metkovića a za drugu poduzeće »PODUH« iz Metkovića, »Lasta« iz Vrgorca i zadruga u Malom Prologu.

Neretvanski lovci iz Metkovića, Kule i Krvavca u prvom lovu na močvarice u nikšićkom jezeru ustrijelili su 1500 lisaka.

SJS u Metkoviću nabavila je suvremeno opremljeni gliser za potrebe svoga odjeljenja u Opuzenu. Gliser je namijenjen za suzbijanje krivolovstva i dinamitaša kao i kontrolu kretanja čamaca, jahti i brodova na području od ušća Neretve do Kleka i Neuma.

Na velikom mitingu koji je organiziran 24 listopada uz sudjelovanje velikog mnoštva naroda na Trgu kralja Tomislava govorio je Miko Tripalo.

Uskoro izlazi iz tiska knjiga dr Trpimira Macana u nakladi Matice hrvatske iz Metkovića. Knjiga se zove »Iz povijesti Danjeg Poneretavlja«.

Prve mandarinke odlično su urodile i usprkos velikoj suši. Prema procjeni stručnjaka Kombinata PIK »Neretva« ubrat će ove godine 700 tona mandarinki, a individualci oko 200 tona.

U Podgradini je sagrađena vinarija od 100 vagona. PPK »Zagreb« sagradio je tu veliku otkupnicu viškova iz najjužnijeg dijela metkovske općine.

Za dva dana bilo je sedam žrtava blizu našeg grada. Četiri Nikšićana našla su smrt u valovima Neretve, a tri Mostarca izgorjela su od silovitog sudara fiće u autobus kod Čapljine.

Stjepan Vištica koji živi u Americi posjetio je svoj kraj i bio gost kod župnika.

Podignut je spomenik Neretvanskim gusarima u Rogotinu. Rad umjetnika Ivana Markote iz istog mjesta.

Naš mještanin Marko Medar došao je u posjet rodnom kraju i darovao stol za ping-pong koji će biti postavljen u novoj dvorani koja je uređena za ministrante i mladež.

Izložbu »Umjetnost na tlu Jugoslavije od prahistorije do danas« koja je otvorena u Sarajevu posjećena je od mnogih naših mještana. Posebna putovanja su bila organizirana za škole i poduzeća

Otvorena je nova zubna ordinacija u ulici Kreše Rakića. Vlasništvo I. Ramića.

Ivan Plećaš otvorio je Auto Servis u blizini pumpne stanice.

Krov crkve Sv. Ante u Dubravici je cijeli promijenjen. Popravak je upriličen za proslavu 90. obljetnice kapele koju ćemo iduće godine svečano proslaviti.

Na cijelom području općine Metković izvršeno je obavezno fluorografsko snimanje pluća građana starijih od 16 godina. Snimanje je vršila ekipa stručnjaka Zavoda za zaštitu zdravlja iz Splita uz suradnju s Domom zdravlja u Metkoviću.

NOVACI IZ NERETVE: MAREVIĆ, VIDOVIĆ i RASTOČIĆ

Kroz srednjoročni plan 1971—1975. Metković će, kako se predviđa, dobiti nove pogone za proizvodnju raznog građevinskog materijala.

26. listopada puštena je u promet radilo stanica Metković. Na Šarić Strugi radi se novo groblje. Radove izrodi poduzetnik Ivan Cvitanović iz Metkovića.

Rogotin je dobio novog župnika u osobi don Ante Jurića. Bivši župnik don Ante Meštrović, pošao je na novu dužnost u Kaštel Štafilić.

Nova samoposluga otvorena je na Tugu kralja Tomislava na mjestu bivšeg Delikatesa.

Blagdan Krista Kralja i ove godine svečano je proslavljen. Uz sudjelovanje mnoštva svijeta, bilo je dosta i sakramentalnog života.

Po tradiciji na Sv. Ceciliju poslije podne održana je misa za naše pjevače. Poslije svečane službe Božje priređena je večera.

Uredništvo »Iskre« posjetio je šibenski biskup mnsg. Joslip Arnerić, akademski slikar Bruno Bulić i Anite Starčević. U bratskom i prijateljskom razgovoru oni su se zanimali za daljnju budućnost lista.

Na nedjeljnim misama u Došašće bilo je osjetno povećanje posjećivanja Sv. mise.

Izgrađena je nova prostorija za naše ministrante i ostalu mladež. Prostorija je opskrbljena ping-pongom, šahovima . . .

Blagdan BEZGRJEŠNE prošao je izvanredno. Posebno je prisustvovalo dosta svijeta i pristupilo sakramentima na večernjoj Sv. misi.

Cijela polovina prosinca bila je sunčana. Ljudi rijetko zapamtiše ovakva vremena.

Obavljena je svečana DEVETNICA Božiću i odaziv Vjernika bio je dobar.

 

 


 


10. VIII 1971. U 72 godini života umrla je JOSIPA HUSAR.

14. VIII 1971. Umrla je BOKAN MANDA i pokopana je u Dobranjama.

22. IX 1971. U 86. godini života umrla je IVA TALAJIĆ i pokopana u Novim Selima.

24. IX 1971. Navršivši 67 godina života umro je VIDO MILAN.

24. X 1971. Naša župljanka KLARA VUICA umrla je u Makarskoj. Pokopana je na našem groblju.

29. X 1971. U trećem mjesecu života umro je u dubrovačkoj bolnici JOSIP ČUJKIN.

11. X 1971. U Zagrebu je umro bivši župnik u Metkoviću Fra JOSIP ŠIMIĆ.

1. XII 1971. u sedmoj godini života umro je u mostarskoj bolnici GRGO VLADIĆ.

4. XII 1971. Poslije tragičnog pada s kuće u 67. godini života umro je JURE VUICA.

9. XII 1971. U mostarskoj bolnici, poslije teže bolesti preminuo je NIKOLA MARTINOVIĆ.

Domovina je naša na nebesima:
Odande i Spasitelja iščekujemo,
Gospodina našega Isusa Krista.

 


S dopuštenjem crkvenih i redovničkih vlasti

Izdavač: Župski Ured Sv. Ilije Metković, Omladinska 25 telefon (058) 88-218

List »ISKRA« izlazi povremeno

Glavni i odgovorni urednik:
Fra Mario Jurišić

Naslovnu stranu: Kula Norinska izradio
Edo Petrić — Metković

Zadnja strana: Metkovsko hodočašće u Lurd

Fotografije:
Fabijan Lisičić — Metković

Tisak: »Biokovo« — Metković

Naklada: 1100 primjeraka

Metković, prosinac 1971.

 

 

 


 

PREGLED SVIH BROJEVA

SADRŽAJ