Ornitološka zbirka u Metkoviću z

Ornitološka zbirka u Metkoviću za javnost je otvorena 1952. zaslugom dr. Dragutina Rucnera, ornitologa iz Zagreba. Po veličini spada medu najveće zbirke takve vrste u Europi. Sadržava više od 340 preparata medu kojima su primjerci 218 ptičjih vrsta od 310 vrsta do sada zabilježenih na Neretvi. U razmjerno malome prostoru ornitološke zbirke preparati su razmješteni po staništima te pružaju pregledan uvid u nekadašnju bujnost života u močvarama, močvarnim šumarcima, šikarama, trščacima i kamenjaru, kao i na melioriranim i obrađenim površinama.

Do sada je poznato preko 110 vrsta selica koje se u Neretvi odmaraju da izdrže iscrpljujuće selidbe, osobito su brojne razne vrste pataka, čaplji, čigri, eja, žalara, čurlina i prutki, a od pjevica razne muharice. Rijetko se ovdje zadržava u Europi ugrožena čukavica (Burhinus oedicnemus), i močvarnim šumama Hrvatske danas rijetka zlatovrana (Coracias garrulus). Stijene i litice prebivališta su velikoga broja petrofilnih vrsta kao što je gavran (Corvus corax), srodna žutokljuna galica (Pyrrhocorax graculus).

Na stijenama je imala stanište i najveća grabljivica ovog područja suri orao (Aquila chrysaetos). U Hrvatskoj se gnijezdi još samo šezdesetak parova. Među preparatima je i jedan od danas u Europi najugroženijih sokolova - krški sokol (Falco biarmicus). Kamenjare s gustom makijom nastanjuje najveća europska sova - ušara (Bubo bubo). Na ušću Neretve viđali su se i bjeloglavi supovi (Gyps fulvus) koji su nadlijetali područje za strvinama, danas su najbliža gnjezdišta na liticama obližnje Hercegovine.

U razmjerno malome prostoru Ornitološke zbirke preparati su razmješteni po staništima, te pregledom pružaju uvid u nekadašnju bujnost života u močvarama, močvarnim šumarcima, šikarama, trsticima, kamenjaru te melioriranim i obrađenim površinama. O značenju delte Neretve dovoljno govore i mnogobrojni nalazi prstenovanih ptica koje su zabilježene zimi ili tijekom proljetne i jesenske selidbe: velika bijela čaplja (Egretta alba), orao krstaš (Aquila heliaca), patka lastarka (Anas acuta), zviždara (Anas penelope), dugokljuna čigra (Sterna sandvicensis), lastavica (Hirundo rustica), bregunica (Riparia riparia), močvarna strnadica (Emberiza schoeniclus).

U Zbirci ptica mogu se vidjeti i čaplje koje su prestale biti gnjezdarice nakon 1963.: mala bijela čaplja (Egretta garzetta), čaplja danguba (Ardea purpurea), žuta čaplja (Ardeola ralloides) i gak (Nycticorax nycticorax). Tu su i dvije naročito ugrožene europske vrste, bukavac (Botarus stallaris) i patka njorka (Aythia nyroco), te crna liska (Fulica atra), tradicionalna lovna divljač u Neretvi. Zanimljive su i dvije selice roda i crna roda (Ciconia ciconia, C. nigra). Obje vrste ugrožene su u Europi i tek strogom zaštitom brojnost im se lagano povećava. Isto vrijedi i za ždrala (Grus grus) koji preko delte Neretve prelijeće već krajem drugoga mjeseca.

U ostacima močvarnih šumaraka i šikara topole, jasena i konopljike gnijezde se mnoge vrste među kojima posljednje uporište na Jadranu ima zelena žuna (Picus viridis), te veliki i mali djetlić (Picoides maior, P. minor). U tršćacima se gnijezdi i brkata sjenica (Panurus biarmicus) kojoj je ovdje jedno od posljednjih europskih staništa.

U Zbirci se nalaze i rijetkosti, ptice koje ne žive ovdje, to su preparati slučajnih gostiju sa dalekoga sjevera: mala guska (Anser erythropus), utva morska (Tadorna tadorna), sjeverna gavka (Somateria mollisima), žutokljuni labud (Cygnus sygnus). Sa Istoka je do Neretve dolutao ružičasti nesit (Pelecanus onocrotalus). Iz zapadnoga Sredozemlja je dospjela sultanka (Porphyrio porphyrio).

PARTNERI U REALIZACIJI PROJEKTA

 
 ◄Grad Metković