Nije namijenjeno rješavanju problema kao što su:

- problematično ponašanje pojedinaca, nesporazumi sa
  susjedima i/ili bilo kojom skupinom ljudi

- bilo kakva hitna intervencija (poplava u stanu i sl.)

- psi koji ometaju lavežom ili nisu na uzici ili nemaju brnjicu

- požari, zagađenja zraka i vode

- buka

- prijedlozi za postavljanje novih posuda za otpad, novih
  rasvjetnih tijela, semafora i slično

- žalbe na rad gradskih tijela ili bilo kojih tijela javne uprave

- bespravna gradnja

- divljanje po cestama, konzumiranje droga, javna opijanja,
  nasilje nad životinjama, preprodaja i sl.

Za to postoje nadležna tijela kojima se uvijek možete obratiti.

SLUŽBENA STRANICA

POGLEDAJTE

POPIS ULICA

GRAD METKOVIĆ

TISAK

OSMRTNICE

KONTAKT

LINKOVI

Podrijetlo naziva Neretva

povijest

 

Podrijetlo naziva Neretva

 

U radu se raščlanjuje podrijetlo hidronima Neretva, počevši od najstarijih oblika zabilježenih u grčkome jeziku, do spomena u Dubrovačkom arhivu.

Ključne riječi: Neretva, *ner-, noriti.

 

Hidronim (naziv rijeke ili vode) Neretva (Nèrētva, Neretvanin, -anka, neretvanski, zast. Neretljani, Neretljak) s etimološke strane zanimljiv je jezični ostatak daleke prošlosti. Kao što je poznato, Neretva (218 km) izvire ispod Jabuke (Zelengora) u Bosni i Hercegovini. Istraživači su zamijetili da su stari Hrvati u novoj postojbini nazive rijeka, koje su bile dulje od 50 km, preuzeli od starosjeditelja – uglavnom romaniziranih plemena Ilira, Kelta, Veneta, Tračana i drugih. U 4. st. pr. Kr. grčki povjesničar Psedo Skilak spominje rijeku Neretvu pod nazivom Naron (ό Νάρον ποταμός).[1] U latinskim izvorima naziv rijeke obično ide po III. deklinaciji: Naro, -ōnis, m. Naselje koje se razvilo u donjem toku Neretve poznato je pod nazivom Narona, -ae, f., danas Vid kod Metkovića[2]. Veza između rijeke Naro i naselja Narona upućuje da je naselje prozvano po rijeci, o čemu je još davno pisao Plinije (Naturalis historia, III, 142:  Narona colonia tertii conventus a Salona LXXX passuum, adposita cognomins sui fluvio a mari XX passuum; Narona, kolonija trećega konventa, od Salone udaljena  85 tisuća koraka, smještena je na istoimenoj rijeci 20 tisuća koraka od mora).[3] U toponimu Narona uočavamo dočetak –ona, koji je u hrvatskoj jezičnoj prilagodbi dao –in, odakle je naziv rječice Norin (katkad i Norilj), koji se prvi put javlja u hrvatskom 1397: de Norin.[4] Samoglasnik a prešao je u o, poput primjera Salona – Solin, Flanona – Plomin, Scardona - Skradin i sl.

Jezikoslovci su tražili nazive slična oblika u drugim predjelima. Na zapadnoj jadranskoj obali u Apuliji nalazi se mjesto Neretum, danas Nardò, a u Umbriji rijeka Nar, danas Nera. Slična korijena su Nereide, kćeri morskoga boga Nereja.[5] Ipak, ne može se sa sigurnošću reći imaju li ti nazivi zajedničko podrijetlo. U 6. st. u nepoznata geografa iz Ravene javlja se civitas Netrate (uz Nerente) na dijelu jadranske obale između Omiša i Splita.[6] U CIL-u III, 8472 zabilježen je etnik Narestini, koji je blizak Plinijevu obliku Nareste, između Pituntija i Oneja (Naturalis historia, III, 142). Za Neretvu treba povezati ilirsko pleme Naresi (Plinije), Narensioi ( Ptolomej), Naresioi (Apijan), koje je obitavalo u gornjem Neretvinu toku.[7] Od 9. stoljeća već se konstantno u pisanim izvorima susreće toponim s dočetkom – ent, kao u kroničara Andrije Dandola: insula Narrentis.[8] Bizantski pisac i car Konstantin Porfirogenet Neretvu zove Orontius.[9] Očito je car u svojemu etimologiziranju ispustio početno N. U srednjovjekovnim izvorima pisanim latinskim ili talijanskim jezikom, posebice u spisima Dubrovačkoga arhiva, rijeka Neretva najbliža je obliku ženskoga roda - Narenta, a glavna luka na njoj najčešće je srednjega roda - Narentum. Međutim, zapaža se u pisanju hidronima i toponima pisarska nedosljednost. Pokazuju to sljedeći primjeri. [10]

a)    s  prijedlogom ad:

1355. ad Narentum, s. 118, b. 180,

1454. ad Narente, s. 203, b. 25,

1460. ad Narentum, s. 183, b. 63.

b)    s prijedlogom in

1367. in Narento, s. 31,

1378. in mercato Narenti, s. 53,

1421. in Narente, s. 206, b. 83,

c)     s prijedlogom de

1080. de Narento, s. 43,

1429. de Narente, s. 32,

1439. de Narenta, s. 159, b. 58.

Treba nadodati da se nazivi Narenta/Narente/Narenti mogu odnositi na rijeku Neretvu (1186. Narentae portus), naselje Drijeva (forum Narenti, mercatum Narenti) i za more pri Neretvinu ušću (mare Narenti, bocha Narenti). U 9. st. susrećemo pridjevske oblike s dočetkom -anus: 834. a Narantanis sclavis,[11] 839. ad Narentanas insulas,[12] 876. adversus Narrentanos.[13] U Dubrovačkom arhivu zabilježeni su oblici s dočetkom –inus: nostri Narentini (1453),[14] scribendo Narentinos (1455).[15] Hrvatski oblici Neretva javljaju se od 14. st.: 1325: Neretva,[16] 1356: curia (sc. bani Bosnae) Nerethua,[17] 1406: Pribislavum de Neretva,[18] 1440: aveva fato in Neretva,[19] 1452: do castelli al ponte de Neretua.[20] Potrebno je naglasiti da Neretva  u puku može označavati i pokrajinski naziv, točnije  kraj između Ploča, Opuzena i Metkovića.

Neretva kao naziv vode tekućice zabilježen je i na slavenskim prostorima. U Poljskoj teče rijeka Neretwa, u Letoniji Neręta, u Litvi Neretà, u Bugarskoj Neretska reka,[21] a pritok Peka u Srbiji naziva se Neretnica.[22]

Vratimo se podrijetlu naziva Neretva. Jezikoslovac A. Mayer hidronim Naro uvrštava u ilirske osnove *ner-/*nar-, sa značenjem zaroniti, gnjuriti.[23] P. Skok također govori o praslavenskome korijenu ner- i veže ga za glagol noriti, roniti,[24] odakle imenice gnjurac, ponornica i dr. Znatno prije Skoka i Mayera sveslavenski korijen ner- obradio je F. Miklosich,[25] povezujući ga sa staroslavenskim nyrati, češkim nořiti, poljskim nora i dr. Međutim, prvi je T. Maretić povezao hidronim Neretva sa sjevernoslavenskim rijekama Neretha, Nereta i Nerica, ali nije objasnio podrijetlo početnoga sloga ne-.[26] I drugi slavenski etimološki rječnici bilježe korijen ner-/nor-. U ruskome jeziku nora je jama, što se naslanja na glagol *nerti, srodno litvanskome nérti.[27] G. P. Ciganenko veže na osnovu *nor- rusko norka, češko norek i poljsko nurka, sve u značenju gnjurac.[28]  Skok je u Posavini zabilježio nerac, gen. nerca, mala patka.[29] V. Machek u češkome jeziku za glagol nořiti (ponorná řeka) također veže isti korijen,[30] dok F. Bezlaj, raščlanivši etimon nora, jama, u indoeuropskome pronalazi čak osam osnova: *ner-, *nьr-, *nir-, *nor-, *nar-, *nъr-, *nyr-, i *nur-.[31] Isti hidronim u značenju noriti/roniti D. Petrović pronašao je u Nikšićkom polju, gdje se ponor rijeke Zete zove Norin, a u Rovcima Nerin.[32]

Za objašnjenje naziva Neretva moramo u ilirskome pretpostaviti bazu Nar- (značenje roniti, teći), i sufiks –ent, odnosno pretpostaviti izvedenice Narenta/Naranta kao izvjesnije, a Naronta kao manje očekivan oblik. Razložno je pomišljati u dalmatsko-romansko doba alternaciju a – e (poput Dalmatae – Delmatae) i uproštavanje skupine -ent u –et, te kasnije dodavanje slavenskoga sufiksa –ъva, da bi se došlo do hidronima Neretva. Slavenske istoznačnice Nerehta, Nereta, Nerica, Neretwa i Neretska reka mogle su samo pospješiti kroatiziranje romanizma Narenta. Dakle, Neretva bi bila «tekuća rijeka, voda što ponire ili potapa».

 

                                 SUMMARIUM

Nomen fluminis Naronis in scriptis Graecis primum apparetur: ό Νάρον ποταμός, deinde in scriptis Latinis: Naro, –onis, m. Archivo in Ragusino saepe formae Narentum/Narenta/Narente per flumen, forum, mare inveniuntur. Flumina formae nominis similis in rebus publicis Slavis invenimus: Neretum, Neretwa, Nereta etc. Radix hydronymi Naronis (Croatice Neretva) est indoeuropaea: *ner-/*nor-, mergere. Iter progressionis: Narenta – Nerenta – Nereta  - Neretva.

 

Radoslav Dodig

  

 


[1] N. Cambi, U. Pasini, Antički izvori o Naroni i Neretvi, Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg vijeka, HAD, Split, 1980, 279; M. Kozličić, Istočni Jadran u Geografiji Klaudija Ptolemeja, Latina et Graeca, Zagreb, 1990, 113-115;  M. Kozličić, Historijska geografija istočnoga Jadrana u starom vijeku, Književni krug, Split, 1990, 99.

[2] P. Skok, Studije iz ilirske toponomastike, Glasnik Zemaljskoga muzeja, XXIX, Sarajevo, 1917, 119.

[3] Antički izvori, 284.

[4] Skok, Studije, 120.

[5] P. Chantraine, Dictionnaire étymologique de la langue grecque, Klincksieck, Paris, 1999, 751.

[6] Antički izvori, 290-291.

[7] I. Bojanovski, Bosna i Hercegovina u antičko doba, Centar za balkanološka ispitivanja, ANUBiH, Sarajevo, 1988, 109.

[8] Skok, Studije, 119.

[9] C. Porphyrogenitus, De administrando imperio, ed. Gy. Moravcsik & R.J.H. Jenkins, Dumbarton Oaks, Washington, 1993, 144.

[10] Svi  primjeri navedeni su prema knjizi Đ. Tošić, Trg Drijeva u srednjem vijeku, V. Masleša, Sarajevo, 1987.

[11] Skok, Studije, 133, bilj. 23.

[12] Skok, o.c.

[13] Skok, o.c.

[14] Tošić, Trg Drijeva, 181, b. 31.

[15] Tošić, o.c, 182, b. 45.

[16] Smičiklas, Codex diplomaticus, IX, 222.

[17] Smičiklas, Codex diplomaticus, XII, 333;  Skok, Studije, 119.

[18] Tošić, Trg Drijeva,

[19] Tošić, o.c, 160, b. 70.

[20] K. Jireček, Trgovački putevi i rudnici Srbije i Bosne u srednjem vijeku, Zbornik K. Jirečeka, I, SAN, Beograd, 1959, 293.

[21] M. Šimundić, Hidronim Neretva, Hrvatski neretvanski zbornik, Matica hrvatska, Metković, 1993, 8.

[22] M. Budimir, Mariani, Onomastica Jugoslavica, 5, Zagreb, 1975, 55.

[23] A. Mayer,Die Sprache der alten Illyrier, Österreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 1959, 83.

[24] P. Skok, Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezika, JAZU, I, Zagreb, 580-581.

[25] Etymologisches Wörterbuch der slavischen Sprachen, Philo Press, Amsterdam, 1970, 212.

[26] P. Skok, Etimologijski rječnik, I, 524.

[27] Etimologičeskii slovar slavjanskih jazikov, 25, red. O. Trubačev, Nauka, Moskva, 1999, 185.

[28] Etimologičeskii slovar ruskogo jazyka, Radjanska škola, Kiev, 1970, 297.

[29] P. Skok, Etimologijski rječnik, I, 581.

[30] Etymologický slovník jazyka českého, Čehosl. Akademie Vĕd, praha, 1971, 401.

[32] Povodom dvaju geografskih termina, Prva jugosl. onomastička konferencija, CANU, Titograd, 1976, 78.

 


 

Povijest

Pročitajte

 

Željeznica

 

Poginuli hrvatski branitelji

 

Granica! A, što je to granica?

 

Dr. Ivan Jurić