vijesti www.metkovic.hr

 In memoriam

73 godine od jezivih likvidacija Metkovaca i Neretvana

Metković, 16.11.2017. - Noć sa 16. na 17. listopada 1944. Metkovcima je ostala u jezivu sjećanju. Pobjednici su započeli likvidacije, koje su potrajale još nekoliko dana, a u njima je ubijeno tridesetak Hrvata iz Metkovića i okolnih mjesta. Slično se tih dana dogodilo i na dubrovačkom otočiću Daksi.
 

Vojni sud VIII. korpusne vojne oblasti NOVJ ubrzo nakon dolaska partizana u Metković (26. listopada 1944.) na smrt strijeljanjem osudio je oko 30 Hrvata iz Metkovića i okolnih mjesta. Suđenje je bilo po kratkom postupku bez prava na žalbu, a egzekucija se obavljala na Groblju sv. Ivana Nepomuka u Metkoviću i podrumu zgrade Vage.
 

Dok o žrtvama iz podruma Vage nema pisanih tragova (stariji su kasnije govorili da su zakopani na mjestu gdje je danas Dom zgravlja) poznata je većina onih koji su strijeljani na groblju. U noći 16. na 17. studenoga strijeljani su Jozo Bukovac Mijin iz Vida, Rade Gnječ Ivanov iz Krvaca, Ivan Krstičević Jozin iz Krvavca, Jure Krstičević Markov iz Krvavca, Jure Popić Petrov iz Opuzena, Milan-Mato Veraja Matin iz Metkovića, Marijan Zovko Jurin iz Metkovića i Vinko Zovko Petrov iz Metkovića. Svjedoci navode da je te noći iz zatvora izvedena dvadeset jedna osoba, no ovo su podaci s javnog oglasa tiskanog nekoliko dana kasnije. Na popisu strijeljanih nalazio se i Mile Ostojić iz ZapadnePline, ali je on uspio pobjeći. Kasnije je uhićen je i strijeljan kod Bjelovara.
 

O strijeljanju druge skupine na groblju postoji više podataka. Sačuvana je presuda Vojnog suda VIII. korpusne vojne oblasti NOVJ od 19. studenoga 1944. kojom je osuđeno devet Hrvata, od toga osam strijeljanjem. Prema monstruozno složenim optužnicama na tom montiranom procesu, a i prema kasnijem kazivanju jednoga od sudaca porotnika, izgleda da je ta presuda pisana puno poslije strijeljanja kako bi se na optužene bacila što veća ljaga (proglašavani špijunima i sl.), a i zadovoljila forma. U noći 20. na 21. (prema nekima 19. na 20.) studenoga 1944. strijeljani su Petar Batinović Ivanov iz Momića s prebivalištem u Metkoviću, Toma Čelić Šimunov iz Podrujnice, Srećko Dropulić Antin iz Opuzena, Marko Jelčić Ilijin iz Desana, Petar Sršen Ivanov iz Opuzena, Marko Vlahović Lukin iz Komina, Nikola Vlatković Jurin iz Komina i Jozo Nikolić - Bufalo  Juriniz Krvavca. Koliko se površno radilo pokazuje i to da u presudi nekima nije naveden datum rođenja. Valjda se nakon dugo vremena tužitelji nisu mogli sjetiti. Deveti iz ove skupine Mijo Popović Mijin iz Podgradine osuđen je na godinu prisilnog rada s gubitkom građanskih prava.

(Korišteni materijali iz knjige Borbe i stradanja Hrvata kotara Metković dr. Ivana Jurića i kazivanje g. Ivice Batinovića, čiji je otac stradao s drugom skupinom.)

 

Premda se smatra da su se likvidacije na groblju obavljale strijeljanjem, postojali su svjedoci koji su govorili suprotno, tj. da se u žrtve nije pucalo nego je sve obavljeno u tišini, da su zatučeni tupim predmetima. Jedan od svjedoka pričao je da je mjesto pogubljenja, na kojemu je danas spomen-ploča i spomenik uz zapadni zid grobljanske crkvice sv. Ivana i sv. Roka, ujutro zatekao krvavo i sa stravičnim tragovima ljudskoga tkiva. Nakon likvidacije, tijela su bačena u nekoliko grobnica pred crkvicom.

Na pedesetu obljetnicu stradanja tih ljudi Gradsko poglavarstvo Metkovića na Gradskom groblju postavilo je spomen-ploču, a svibnju 2005. podignut im je spomenik.

… Kod ubijanja špijuna treba paziti da tu ne bi previše zastranili, jer smrtne presude danas, a i u buduće, ne smije i neće izricati komunistička partija, već te osude treba da izriču narodni sudovi pri narodnooslobodilačkim odborima, a partija će preko svojih članova u tim sudovima vršiti svoj utjecaj. Sve narodne neprijatelje treba najprije politički ubiti i raskrinkati tako da većina naroda traži njihovu likvidaciju, a onda treba izvršiti likvidaciju, tj. strijeljanje …

(Iz knjige Dokumenti iz doba Narodnooslobodilačkog rata, izdavač OO SUBNOR-a Metković, Metković 1978., knjiga 2., str.17-18.)