Home Novosti Lokalno Veterani 4. gardijske brigade na Dinari

Veterani 4. gardijske brigade na Dinari

Metković, 1.12.2020. – Obilježavajući ovogodišnju jubilarnu 25. obljetnicu VRO ‘OLUJA’ i ostalih pobjedonosnih operacija: Skok 1 i 2, Ljeto95, Maestral i Južni potez koje su dovele do završetka rata u Hrvatskoj i BiH, Udruga veterana 4. gardijske brigade DNŽ provela je drugu hodnju visovima Dinare.

U listopadu smo proveli prvu hodnju osvajajući vrhove Lištanski vrh (1794m), Žrvanj (1768) i Veliki bat (1856m) s kojih se krenulo u Oluju. Zbog vremenskih (ne)prilika ova hodnja je malo kasnila pa smo je odradili u nedjelju 29. studenoga. Zbog aktualnih epidemiološkimh mjera i zatvorenih planinarskih domova hodnja je trajala jedan dan uz minimalan broj sudionika.

Niti najava lošeg vremena i zahlađenja nije nas spriječila u ovom planu. Dolinu Neretve smo ostavili s kišom a kod Kijeva vidimo suncem obasjanu Dinaru. S platoa pored zatvorenog planinarskog doma na Brezovcu uputili smo se prema prošle godine uređenom planinarskom skloništu i utočištu “Zlatko Prgin” koji se nalazi na 1543 metra nadmorske visine i zadnja je stanica do vrha. Termometar kod skloništa pokazuje +1,5 stupnjeva. Nakon kratkog predaha i preslagivanja opreme nastavljamo uspon na najviši vrh Hrvatske, 1830 m visoki Sinjal. Strmi uspon dodatno otežavaju ostaci nedavnog snijega, ugaženog brojnim planinarima i zaleđenog pa treba oprezno hodati. Uz sunčano vrijeme s burom brzo stižemo na vrh s kojeg puca prelijepi pogled na sve strane. Ispod nas oblaci jure preko planinskih prijevoja. Kao da je znala naše namjere, bura je malo molala kako bismo mogli razviti našu veliku hrvatsku zastavu s latinskim sloganom iz IV.stoljeća: ‘IN HOC SIGNO VINCES’ (pod ovim ćeš znakom pobijediti) koji se nalazi i na grbu IV.gardijske brigade.

Nakon slikavanja nastavljamo dalje stazom koja vodi prema utvrdi Glavaš i izvoru Cetine. Putem nailazimo na izdanke planinskog runolista (lat. Leontopodium). Naše odredište je planinarsko sklonište “Drago Grubać” na 1645 m nm na predjelu Ošjak. I ovo je sklonište novijeg datuma, otvoreno prije dvije godine. U neposrednoj blizini na rubu grebena, prošle godine u prigodi obilježavanja 24. obljetnice Oluje tu je postavljen “Spomenik Domovini”. Riječ je o spomeniku hrvatskim braniteljima i hrvatskoj državi. Spomenik čine dvije autohtone stijene. Na manjoj je utkana hrvatska šahovnica, a na većoj stihovi pjesme “Moj Dom” Silvija Strahimira Kranjčevića. I ovdje smo planirali razviti veliku zastavu ali je vjetar bio prejak. Nakon malog predaha i marende polazimo natrag. Odlučili smo se za novu stazu koja vodi prema skloništu “Zlatko Prgin” niz sami greben Crvenih greda. Na mjestima je staza dosta zahtjevna i vodi po rubovima litice i naslagama odronjenog šljunka. Dio je označen, na težim mjestima postavljena je sajla za spuštanje tzv. Ferata, a zadnji dio kroz šumu nije pa smo se morali probijati kroz granje.

U skloništu smo planirali ispeći gradele ali je već počeo padati sumrak pa nastavljamo dalje prije mraka do prijevoza na Brezovcu. Na platou kod “Markova groba”zatječemo novi VW Passat, s kojim je stigao planinar iz Zadra koji je taj dan išao na Sinjal. Komentiramo kako se usudio s novim autom prijeći osam kilometara po makadamu, koji je na mjestima prilično nezgodan za malo vozilo. Nastavljamo s mrakom spuštajući se šumskim putem prema Kninu i kući.

Do kraja godine planiramo još jedan uspon na jedan planinski vrh, nadamo se da će nas i vrijeme poslužiti kako bi zaokružili ovu 25. obljetnicu.

Tekst i fotografije: Branko Markota

Exit mobile version