Pod pokroviteljstvom Grada Metkovića od 22. do 28. veljače održava se program manifestacije “Dani oca Ante Gabrića”, a ovogodišnji slogan je “S vjerom do zdravlja”.
Ove godine manifestacija se održava u skladu s epidemiološkom situacijom, ali tradicionalno je okupila metkovske škole, crkve i udruge koje, kroz program, žele podsjetiti javnost na doprinos koji je otac Ante dao Metkoviću, Hrvatskoj i svijetu.
Dani oca Ante Gabrića u Metkoviću održavaju se od 2016. godine, a začetnica manifestacije je profesorica Vanja Gabrić. Upravo smo s njom razgovarali o samim počecima manifestacije te o onome što je s godinama postala.
Kako je nastala manifestacija Dani oca Ante Gabrića i kakvi su Vaši dojmovi nakon šest godina održavanja?
Otac Ante Gabrić je čovjek koji je postigao najveću životnu misiju koju čovjek može ostvariti – u najtežim životnim uvjetima živio je za druge ljude te u tome osjećao životnu radost. To je krajnja prosvijetljenost koja se tijekom života može postići. U stogodišnjici njegova rođenja 2015. pokrenuta je Kauza za proglašenjem blaženim oca Ante, a 2016. godine nastaje manifestacija Dani oca Ante Gabrića. Već u prvome programu uključili su nam se Split i Dubrovnik. Naime, na međužupanijskome skupu u Nadbiskupskoj gimnaziji u Splitu, kolegama sam podijelila note „Tamo gdje palme cvatu“ i „Od Neretve do Bengala“, nakon čega mi je kolega Tomislav Veršić rekao kako bi rado održao koncert u čast oca Ante sa svojim zborom koji je, više od 10 godina, prvak Hrvatske. Tom događaju se pridružio i Zbor Umjetničke škole Luke Sorkočevića iz Dubrovnika s dirigenticom Majom Marušić. Dogovori da se održi taj koncert i da započne manifestacija trajali su više mjeseci, u razgovoru sa župnikom Župe sv. Ilije i sa Gradom Metkovićem. Naposlijetku smo se dogovorili da na tom prijelazu stogodišnjice, na 101. godinu započnu Dani oca Ante Gabrića. Obično volim naglasiti da su sv. Duje i sv. Vlaho došli sa zborovima vjernih i raspjevanih održati koncert za Slugu Božjeg oca Antu Gabrića u crkvi sv. Ilije. Poslije toga veličanstvenoga koncerta, na sam rođendan oca Ante održana je i predstava ‘Preko reda’ koju je napisao Goran Matić, a koja je postigla veliko zanimanje publike. U prvih nekoliko mjeseci imala je nekoliko desetaka repriza. Nakon toga je počelo i veće zanimanje za Dane oca Ante Gabrića, ali i općenito za oca Antu. Ono što je unijelo dinamiku, ozbiljnost i orijentiranost u program manifestacije je zasigurno to što se održava u posljednjem tjednu veljače, kada je najčešće vrijeme korizme. Također, u program manifestacije uključene su škole i organizacije te svi djelujemo vrlo sinkronizirano, prenoseći poruku novim generacijama o tome tko je bio otac Ante i što je sve radio. Osim što je manifestacija okupila sve kreativne snage našega grada, zainteresirali smo i druge gradove, a dobivamo i pozive od istaknutih znanstvenika i akademika iz Hrvatske i svijeta. Manifestacija je došla na tu razinu da su Isusovci čestitali Uskrs s programima koji su se održali u Metkoviću, a tadašnji vicepostulator pater Antun Volenik je u više navrata došao i pratio manifestaciju. Manifestacija ima još veći značaj, kada znamo da se nalazimo pred godinom u kojoj se obilježava 600. obljetnica od prvoga spomena grada Metkovića.
U programu manifestacije Dani oca Ante Gabrića sudjeluju sve metkovske škole, ove godine, na temu ‘S vjerom do zdravlja’. Gimnazija Metković je pripremila zanimljiv program.
Stanovnici Metkovića i neretvanske doline susretali su se s gubom, kugom, dva puta kolerom, višestoljetno s malarijom, tuberkulozom, velikim boginjama, španjolicom, tifusom. Neretva se, posebno od pomoraca, putnika, trgovaca, zaobilazila. Iz toga vremena je krilatica ‘Neretva od Boga prokleta’. Ono što je Metković prošlo, nije oca Antu u Indiji zaobišlo. Uglavnom sa istim bolestima s kojima se susretala neretvanska dolina, susretao se i otac Ante u Indiji s tisućama i tisućama bolesnih, koji su radije tražili blagoslov nego lijek. Hostija je bila duhovni i tjelesni lijek za zdravlje, utjehu, mir, snagu i sva čuda ozdravljenja koja su se događala na tom području.
Ovogodišnji Dani oca Ante Gabrića održavaju se pod sloganom ‘S vjerom do zdravlja’. U Gimnaziji smo tako napravili jedan duhovno i prostorno-vremenski križ – simbol nedaća i bolesti Metkovića i okoline kroz prošlost i sadašnjost. Na križu imamo crkvu sv. Ilije koja se susreće s crkvom sv. Nikole, a pogled seže prema Rujnici gdje je crkva sv. Roka te ispod, također, crkva sv. Roka. S druge strane križa nalaze se crkvice sv. Ante na Dubravici i sv. Vida u Vidu. Naravno, na križu se nalazi Srce Isusovo, Svi Sveti, a prebrojane su i sve bolesti. Također, napravili smo izložbu ljekovitoga bilja Indije i Hrvatske koje imaju antivirusno i antibakterijsko djelovanje te koje djeluju na određene bolesti, odnosno podižu imunitet, ali i koje su povezane s crkvom, npr. tamjan ili maslina. Sama izložba nosi naslov Ljekovite biljke Hrvatske i Indije – pod nazivom Život za zdravlje. Naime, svaka biljka mora dati svoj život da bi netko ozdravio. Također, imamo i izložbu 14. svetih pomoćnika u nevolji jer kad god su se pojavljivale epidemije, ljudi su osjećali potrebu da se mole i da prođu taj užasni proces boli.
Tko je za vas bio otac Ante? Kao djevojčica ste ga imali priliku i upoznati. Kako je gledao na svoj Metković i što vam je pričao o ljudima iz Indije?
Otac Ante Gabrić je bio čovjek koji je u sebi nosio jednu veliku karizmatičnost. Kao 10-godišnja djevojčica imala sam ga priliku upoznati. Ja i moja obitelj smo sjedili s njim za istim stolom i razgovarali. Danas kad sjedim za tim istim stolom i sjetim se da je on tu sjedio prije 52 godine, u meni se rodi jedan prelijep osjećaj. On je plijenio božjim svjetlom i tako je djelovao na ljude iz Indije koji su željeli biti kao on, živjeti kao on, moliti se kao on, vjerovati Bogu kao što je on vjerovao. To je nešto što zaista oduševljava čovjeka. Nedavno sam svojim učenicima u osnovnoj školi pričala o događajima iz života oca Ante. Jedan učenik mi je nakon priče rekao: ‘Ja od čuda ne mogu progovoriti’. Kad vam to dijete u 4. razredu kaže, shvatite koja je veličina bio otac Ante. On je, poštujući sebe, svoju tradiciju i svoju vjeru, poštovao i tradiciju drugih ljudi, drugačijih i različitih, a oni su mu se divili i poštovali ga. Pomagao je svima. Moram istaknuti kako on zbog hindusa nije jeo govedinu, a zbog muslimana nije jeo svinjetinu. Međutim, ono što je najgore od svega je to, što su ljudi iz Indije prošli veliku i tešku glad. Katkad su, baš kao i otac Ante s njima, jedno jaje dijelili na četiri dijela.
Hoće li otac Ante biti proglašen blaženim i o čemu to ovisi?
Taj proces ide putem postupaka koji traži Crkva, ali mi Metkovci zasigurno možemo biti ponosni na svoga sugrađanina, velikoga čovjeka koji je u svome životu postigao najveće vrijednosti koje se mogu postići. Način na koji je živio otac Ante je krajnji smisao života – nema više od toga. Njegujući takve vrijednosti, mi njegujemo naš grad.
