Zanimljiv tekst o uskrsnim običajima u Župi Gospe Snježne za portal vid.hr napisao je Branko Markota. U tekstu je opisao sve važne obrede Velikoga tjedna, ali i posebnost čuvara Kristova groba u vidonjskoj župi. Tekst prenosimo u cijelosti.
Uskršnji običaji i paraliturgijska tradicija čuvanja Kristova Groba datira stotinjak godina unatrag, a točnog zapisa o samom početku ove tradicije nema. Pretpostavlja se da je počela po uzoru na običaje u Župi svetog Ilije iz Metkovića za čiji se početak spominje 1857. godina.
Osam dana prije Uskrsa je Cvjetnica ili Nedjelja muke Gospodnje, to je spomen Isusova ulaska u Jeruzalem. Njom započinje Veliki ili Sveti tjedan. Na nedjeljnu misu pučanstvo nosi maslinove grančice. Nakon mise je procesija. Nekoliko dana uoči Velikog tjedna Žudije kite crkvu granama vrbe i palmi.
Veliki četvrtak – Poslijepodne je blagoslov vina (običaj je da se blagoslovljeno vino pije na Veliki petak na tašte i to vino se prema vjerovanju pretvara u krv) i ispovijed Bratima i žudija. Navečer je Sveta misa Gospodnje večere, zvona ne zvone od Glorije sve do Uskrsa. Nakon propovijedi, svećenik simbolično pere noge 12-orici dječaka kao što je to Isus činio svojim učenicima. Poslije je pričest, a nakon pričesti izlaze sve žudije. Mjesto izlaska je u sredini crkve ispred prezbiterija, između puka i svećenika. Nakon nekoliko pjevanja kraj je svete mise. Puk se razilazi u tišini. Nakon toga pjeva se Gospin plač. Traje oko 50 minuta, ostane tko želi, a žudije ostaju dok svi ne napuste crkvu. Do 60.-ih godina prošlog stoljeća čuvari kod Gospodinova Groba stajali su naizmjenice dan i noć tj. 24 sata.
Juda je zapovijednik ili vođa župnih žudija, za tu se dužnost može kandidirati nakon najmanje tri godine službe kao žudija, posebo je odjeven i zapovijedi izdaje udarcima mača o štit. Juda je naizmjenice jedne godine iz Vida a druge iz Pruda.
Veliki petak -obredi počinju u isto vrijeme, a traju oko 3 sata. Tijekom obreda žudije se međusobno izmjenjuju u smjenama po bojama svakih 10-15 minuta. Pjeva se muka Kristova na način da se nadopunjuju međusobno pučki pjevači, zbor (pjeva stihove s riječima naroda iz Svetog pisma) i svećenik koji govori Kristove riječi. Potom slijedi sveta pričest a iza toga ljubljenje Križa. Tada čitav narod u crkvi, u koloni hodi ka križu kojem se klanja i cjeliva. Po završetku izlaze sve žudije i slijedi procesija kroz cijelo mjesto. Na čelu procesije je križ u pratnji ministranata a za njima ide ostali puk. U sredini procesije ide svećenik (koji nosi Presveto) natkriven baldehinom kojeg nose bratimi (četvorica) a uz njih su 4 svijećonoše. Ispred, usporedno i iza svećenika raspoređeni su žudije (žuti crveni, po 4 sa svake strane). Iza svećenika, u pratnji ljubičastih žudija ide Šimun – osoba pokrivena crnom neprozirnom tkaninom koja bosonoga nosi veliki drveni križ od punog drveta. Običaj, po kojem je Šimun pokrivena lica i nitko ne zna njen identitet seže još od vremena komunizma (već 70-ak godina) kad su pojedinci na taj način štitili svoj identitet kako ne bi bili šikanirani od komunističkih vlasti. Zbog velikog interesa, za mjesto Šimuna potrebno se je zapisati desetak godina unaprijed. Do 2000 godine Šimunov križ bio je šupalj a punio se kamenjem po zavjetu križonoše. Pučki pjevači u procesiji pjevaju muku Kristovu. Po završetku procesije svi se vraćaju u crkvu gdje slijedi završno pjevanje (15-ak minuta) čime završava obred Velikog petka. Žudije su se po boji odore dijelile na tri grupe po četiri čovjeka. Ljubičasta boja je bila rezervirana za župljane iz sela Vida, dok su crvenu i žutu odoru naizmjence nosili župljani Vida i Pruda i to tako da su jedne godine Vidonci nosili crvenu, a Pruđani žutu i obrnuto.
Velika subota –tijekom dana je blagoslov uskršnjih i jela koja se blaguju na Uskrs. Obredi uskrsnuća Kristova započinju navečer u 23.15 sati čitanjima Svetog pisma (4 čitanja). Žudije započinju sa stražom oko 2 sata ranije i izmjenjuju se. Nekoliko minuta prije ponoći sve žudije izlaze. Kako se približava vrijeme Kristova uskrsnuća (u tih nekoliko minuta) žudije se sve jače tresu. Točno u ponoć svećenik zapjeva “Slava Bogu na visini…” a žudije popadaju na pod kao pokošeni. Slijedi 10 minutno pjevanje na čijem završetku žudije ustaju i na istom mjestu ostaju svi do kraja svete mise koja završava oko 01 sat.
USKRS, nedjelja – prva sveta misa je ujutro u Prudu, drugom mjestu u župi, gdje žudije stoje cijelu misu sa obadvije strane prezbiterija. U tom mjestu stražariti se počelo nakon izgradnje crkve Sv. Ivana 1989.godine. Potom je glavna sveta misa u župnoj crkvi u Vidu u 10.30 sati. Tijekom mise je i procesija kroz mjesto zajedno sa žudijama. Na obje ove mise sve žudije stoje cijelo vrijeme bez vršenja zamjena. Od 2003. godine, na uskršnji ponedjeljak, žudije iz Vida sudjeluju na tradicionalnom Festivalu Žudija .
Posebnost župnih žudija
Ono po čemu se razlikuju vidonjske žudije od svih ostalih je da nakon padanja, ustaju i stoje cijelu misu kao i sutradan što je jedinstven slučaj žudijskih običaja.Vrijeme nastanka ovih paraliturgijskih običaja je vrijeme male pismenosti puka te se ovim svojevrsnim igrokazima nastojalo puku predočiti događaje Isusove Muke. Tako vojnici koji su mučili i razapeli Isusa služeći i slušajući svoga cara odnosno zapovjednika spremni za njih počiniti i nagora zvjerstva, svojom trešnjom prikazuju svoju unutarnju „borbu“ neželeći izdati svoje nadređene i odreći se dotadašnjeg načina života. Samo koji trenutak kasnije po prikazu Uskrsnuća oni svojim ustajanjem i mirnim stavom daju svima do znanja da od toga trenutka služe samo jednom Kralju. To je u stvari prikaz preobrazbe krvnika i razbojnika u ponizne Isusove sljedbenike.
Biti žudija, u župi Gospe Snježne velika je pokora. Žudije mogu biti samo oni koji žive u župi i idu redovito na svetu misu te su uzorni u svakodnevnom životu. Uvjet su se vremenom mjenjali od prvih kada su to mogli biti članovi bratovštine pa do onik koji su morali završiti vojnu obvezu, danas za to pored ovih prethodnih uvjeta mora biti punoljetna muška osoba.
FOTOGRAFIJA I TEKST: Branko Markota