Sedma Velika devetnica u čast ocu Anti Gabriću

 

Uz dozvolu Zaklade ‘Otac Ante Gabrić’ prenosimo tekst sedme Velike devetnice u čast ocu Anti Gabriću. 

Hvaljen Isus i Marija!
Dragi molitelji devetnice i prijatelji našega misionara oca Ante Gabrića.
Evo nas u sedmoj devetnici, kolovozu, mjesecu posvećenom Blaženoj Djevici Mariji i njezinu Bezgrešnom srcu, mjesecu u kojem smo proslavili jedan od najvećih blagdana, uznesenje Marijino na nebo – Veliku Gospu, Sinjsku Gospu, Gospu od Anđela, Gospu Snježnu, u nedjelju ćemo proslavit Mariju Kraljicu Neba i Zemlje kojoj se najviše utječemo i koja nas neprestano zagovara kod svoga Sina.
Ljetni nas mjeseci pozivaju na odmor i zasigurno smo svi u vremenu godišnjih odmora. Odmor nam je potreban i ne smijemo ga zanemariti. I Isus nas poziva na odmor. Uz naše obitelji, prijatelje, daleko od buke, u tišini, pronađimo vrijeme za sebe uz Gospodina. Uz svakodnevne molitve, Svetu misu, čitanje Svetog pisma i uz duhovno blago Antinih pisama, njegovih molitvi, ponovno prođimo s ocem Antom njegovom Bengalijom. Dajmo prostora unutarnjoj molitvi kojom nas uči otac Ante i koja nam je potrebna kako bi i u nama samima Bog mogao djelovati.
»Mislim da bez molitve ne može biti ne samo svećenički život, nego ni život drugog kršćanina. Možete staviti i najljepše žarulje, ali neće biti svjetla ako električne instalacije nisu uključene u centralu. Proživljavati »Očenaš«, misni »Očenaš«, misionarski »Očenaš!«. Nisu to tek puste riječi. To su riječi života.«
Otac Ante
Molitve su naše instalacije koje se napajaju u Božjoj blizini. Bez molitve nema pravoga kršćanskog života. Preko molitve možemo upoznati Boga i tek tada nam srce može postati raspoloživo za Božje djelovanje.
Bog žudi za nama i našom ljubavlju mnogo više nego što mi žudimo za Njim.
Oživimo u nama nebeske darove, pečat dara Duha Svetoga, zapalimo ga poput oca Ante da u nama gori da i nas zahvati oganj Duha Svetoga kako bismo se mijenjali, bili pravi kršćani, bili sveti jer smo na svetost pozvani.
Poput oca Ante dopustimo da postanemo jedno s Kristom, da Krist boravi u nama i oblikuje život po sebi, da započnemo živjeti i ljubiti onako kako je ljubio naš otac Ante.
Molimo s ocem Antom, molimo se njemu, za njega i postupak proglašenja blaženim.
Nastavimo i dalje moliti za našu Crkvu, za dobre pastire, naše obitelji, nerođene, napuštene, posebno bolesne i sve naše nakane koje posebno stavljamo u ovu devetnicu.
»Sigurno je teško živjeti daleko od grijeha, ali tu se krije sreća, sreća, čiste savjesti. Samo čistim srcem možemo primiti u sebe dar Isusove ljubavi i ljubiti druge ljubavlju Srca Isusova.« o. Ante
Želimo Vam uspješan, plodonosan i blagoslovljen hod kroz Devetnicu!
Oče Ante moli za nas!

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

PRVI DAN

PRVI »ANGELUS«

Blagdan je Snježne Gospe, predvečerje Preobraženja Gospodnjeg. Umoran i satrven od dnevnog rada sjedim na verandi misijske postaje i gledam prema zapadu, koji se kupao u moru svjetla. Kroz silne mase oblaka prodirale su zadnje zrake sunca, dok su se gornji slojevi neba žarili u zagasito krvavoj boji. Divio sam se toj krasnoj slici i mislio na sretni Zapad, koji se zarumenjen Jaganjčevom krvlju kupa u svjetlu prave vjere.
Sunce je tamo daleko iza zadnjih palma zašlo, odsjev je sunčanih zraka malo po malo iščezavao, dok sumrak napokon nije prekrio Sunderbanske džungle i rižišta bošontskih polja.
Još uvijek sam gledao u daljinu. Tek se po koji oblačak rumenio. Zanio me taj divni raskoš prirode. Danas osobito, jer se u pročelju svega toga, kao vitki glasnik Božje dobrote i ljubavi, dizao netom završeni zvonik naše drage Male Svetice. To je, zapravo, i bio glavni razlog što me baš današnji zapad napunjao tolikim zadovoljstvom i srećom. Želje i čežnje prvih misionara, želje i čežnje naših dragih dobročinitelja eto su ispunjene: na najvišem mjestu bošontskog otoka diže se sjajni križ, diže se onaj znak, što je pred 1900 godina po prvi put zasjao na Kalvarijskom vrhu.
O Križu, zdravo nado jedina!… Zadnje su zrake padajućeg sunca počivale na njemu i obasjavale ga tajanstvenim svjetlom. Križ se, eto, uzdigao nad sve poganske hramove i idole, uzdigao se visoko, da javlja bijednim poganima da je i za njih kucnuo čas oslobođenja. To je onaj križ koji smo i mi primili kao jedini zalog na rastanku s domovinom, i na koji je pala zadnja suza majčine ljubavi i blagoslova.
Iz mojih misli prenu me zvono. Prvi »Angelus« s Terezijinog zvonika. »Ave, Ave Maria!« razlijegali su se blagi zvuči cijelim Bošontijem, nad rascvalim palmama i plodonosnim bananama, uz svetu rijeku Ganges, sve do velikog mora… i još dalje, daleko, daleko do mile domovine.
Preko tih zvukova šaljemo Vam svoje zahvale, žrtve i molitve, svima Vama, koji ste nas pomogli u gradnji ove crkve…
Vaš otac Ante
»Tamo gdje palme cvatu«, br. 3.

Molitva

Oče Nebeski, koji si našem ocu Anti dao milost duboke vjere, čvrstog ufanja, savršene ljubavi i poniznosti prema Tvome sinu, udjeli i nam po njegovu zagovoru tu istu milost da ostanemo vjerni Presvetomu Srcu Isusovu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu da se kao nekoć kupamo u svjetlu prave vjere.
Naš moćni, veliki zagovorniče izmoli nam milost kod Gospodina da poput tebe žeđamo za Njegovom ljubavlju, ljubimo križ i životom živimo Evanđelje. Neka nas poput tebe Isusova dobrota dovede do Nebeskoga Oca.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Jutarnja molitva

Pozdrav Ti dajem, o Bože, u zoru dana, u zoru života.
U jutarnjem pozdravu ja dobih Tebe,
i dobivši Tebe, o što mi više još treba?!
U dubini srca moga ljubavi Svoje oganj upali,
srećom ispuni srce nemirno moje,
koje žudi za srećom ljubavi Tvoje.
Rijekom milosti srce mi suho poplavi,
nadom božanskom beznadni život oživi,
ljubavi Tvoje oganj upali,
da ljubeći i primivši braću svoju,
i Tebe ovoga dana primiti mogu!
Pozdrav Ti dajem,
o Bože, jutarnji pozdrav života moga primi!

Otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

DRUGI DAN

NOVE KUŠNJE

Dragi oče!
Hvala od sveg srca na pismu od 4. kolovoza. Došlo mi je jučer s novom listom dobrotvora. Ljudi su, uistinu, velikodušni. Nastojat ću im uskoro odgovoriti. Teško je na sve stići, no vidim da privatna pisma, makar i kratka, mnogo znače. No, ovih zadnjih mjeseci vanjska pošta nam skoro i ne dolazi. Stanje je ovdje veoma, veoma slabo. Ekstremisti su sa svojim raznim »unions – sindikatima« upravo uništili moral i poštenje tih ljudi. Sve je upravljeno na političke svrhe. Imaju stotinu zahtjeva, ali neće raditi. Samo nemir potpiruju. A k tome došlo nam je preko osam milijuna izbjeglica iz Istočnog Pakistana. I još uvijek dolaze. Čovjek zbilja ne zna kako će se sve to svršiti.
Imali smo dosta i druge nevolje ovdje u Bengaliji. Opet nam je velik dio zemlje pod vodom. U mnogim predjelima ovogodišnja riža posve je uništena. I kod nas ovdje u ovoj plodnoj Delti Gangesa voda se diže i diže, kolibe padaju, a iz dana u dan samo pljušti kiša. Koliko je samo danas ljudi došlo za pomoć! Već rano ujutro došli su iz sela Dhompote. Koliba Haldarova se srušila, jedan bolesnik nije mogao van, izvukli su ga kasnije teško ranjena. Sestra Monika je odmah povezala rane, dala injekcije i lijekove. Uredili smo za njegovu prehranu, pa se nadam da će biti sve dobro.
Udovica Makhal plače. I njezina je koliba otišla, a s njom i ono nešto malo riže, što je ta jadna žena skuhala u zemljanom loncu.
Niši Mondolovu kolibu baš smo htjeli popraviti, kad se i ona prošle noći srušila. A on ima petero sitne dječice. Stisnut će se sada u kućici bratovoj. Kad kiše prestanu, i njegovu kolibu i tolike druge pokušat ćemo barem donekle popraviti prije zime.
Pojavila se i glad. Sada nema zarade, pa je svima teško. Državne vlasti kao da ne znaju na koju bi stranu, iako je dosta dobre volje. Mi, dakako, nastojimo s njima surađivati.
Iskrena hvala svima dragim dobročiniteljima, koji su se sjetili naše sirotinje: bilo župe, bilo samostani, bilo društva ili pojedinci. Nemate pojma kolika je to utjeha za nas, kad vidimo da je domovina uz nas u molitvi i u djelotvornoj ljubavi.
Ja sam bio malo obolio, no »na mladu pa zaraslo«. Ove godine posvuda haraju bolesti. Sve je mokro i vlažno. Kako sada u kišno doba hodam bosonog, od blata mi koža na nogama popuca, osobito između prstiju, pa svrbi da je milota. To su nevoljice našeg života, koje nas podsjećaju na to da još nismo anđeli…
Zadnje nedjelje sam se dobro nahodao. Ustao sam poslije tri sata ujutro. Prva misa bila je u Sorbonandopuru. Selo nije baš daleko, no čitavu noć je pljuštilo, a blato je na nekim mjestima skoro do koljena. Mokar ja, mokra misna torba, sve samo curi. Odanle sam krenuo u Magrahat, oko podne u Hazipur. Tu imamo tek dvije obitelji, koje stanuju na groblju. To je staro groblje uz rijeku Ganges, i to još iz engleskog doba. Bilo je mnogo godina zapušteno, jer su se svi kršćani iz tog mjesta iselili. Sad smo opet donekle očistili groblje, pa Bhuto i njegova obitelj stanuju tamo u maloj kolibi.
Predvečer sam otišao u Kulpi da pohodim neke obitelji, koje su se tamo doselile iz južnog dijela 24. Parganasa. Mnogi od njih godinama nisu vidjeli svećenika. Dječica nisu ni krštena. Put do njihovih koliba bio je uistinu strašan. A i mrak se spustio. No, zbog toga je bilo još veće veselje, kad su ugledali svećenika. Valjalo mi se uvući u Montuovu kolibu. Tu sam našao sedmero dječice jedno drugom do uha. Obitelj teško živi, no uz Božju pomoć nekako ide. Tri starija sina nešto zarade, uhvate koju ribu. Dakako, dosta dana prođe i bez hrane… Za mene su sačuvali jednu ribu, no kako je bilo kasno, a ja sam morao natrag u Morapai, pomolili smo se zajedno, sve sam ih blagoslovio, uredio sve za pouku, pa onda natrag u Morapai.
Kući sam stigao baš pred ponoć. Još sam se mogao držati na nogama, ali glava samo što mi nije pukla od glavobolje. Kako vidite, nije pukla. Ja sam uvijek sretne ruke…
Dobri naš kuhar, moj imenjak Ante, ostavio je za mene u loncu i riže i paprenog »torkaria«, pa sam nešto založio, Bogu se pomolio, svim dobročiniteljima blagoslov poslao i za nekoliko sekunda već sam sanjao – o čemu drugom nego o metkovskim smokvama …
Sladokusac Ante! Međutim bio je to kratak san. U 4 sata ustani, novi dan, novi život, novi poslovi s Njime, za Njega, za duše. I tako iz dana u dan i u vječnost.
Lijep je naš svećenički život. Što više posla i žrtava, to on postaje sve ljepši i ljepši. Godine prolaze, no srcem smo uvijek mladi. I mi, i svi oni koji rade za Isusa i duše.
Pa, eto, tu sretnu mladost želim svima, posebno našim dragim starcima i staricama, tim revnim misionarima i misionarkama. Isto želim i našim dragim bolesnicima i bolesnicama. Njihove žrtve i molitve toliko su vrijedne. Osobito one s osmijehom, radosno darovane. Skoro sam zaboravio svoje najdraže: Male misionare i misionarke širom domovine. I njima hvala za njihove molitve, žrtvice, pohađanje vjeronauka…
Pozdravljam i sve ostale prijatelje i dobročinitelje misija i ponavljam: Ne zaboravite nas!
Vaš sam
o. Ante
Morapai, 31. kolovoza 1971.

(Pismo je poslano o. J. Gusiću kao prilog za »Glasnik Srca Isusova i Marijina«.)

Molitva

Oče Nebeski, neka ljubav Presvetoga Srca Isusova i Bezgrešnoga Srca Marijina prodre kroz tamu mnogih srdaca koja su u nevolji. Po moćnom zagovoru našega oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svake tame i zla, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku, Bengaliju, sve Hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim kušnjama budemo jedni uz druge.
Oče Ante, molimo te da u ovim teškim trenutcima prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi. Neka nam križevi i kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva u oluji

Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,
ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.
Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,
zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.
Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.
Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.
Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.
I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.
Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,
da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.
I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:
ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.
Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.
Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!
Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!
Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,
da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,
pomažući i služeći jedni druge.
Ova oluja, ovi morski valovi,
ova opustošenost oko nas tvoj je dar.
Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.

Otac Ante

MOLITVA
za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

TREĆI DAN

PRVI PUT U SELU BHAUNIA

Mala Bharoti pala je u vatru, i da nije bilo njezina djeda Kartika, slabo bi prošla. Njezina mama i baka čistile su iza kuće rižu. Svi ostali bili su u polju. Samo je djed sjedio pred kolibom. Odjednom on opazi kako mala Bharoti trči prema njemu sva u plamenu. Gori joj haljinica, a počela joj je gorjeti i kosa. Onako goreći pade pred djedom. Stara glava, no nije izgubio prisebnost duha. Starim gunjem poklopio je djevojčicu da tako ugasi vatru.
Vrisak male bijednice čule su majka i baka. U nekoliko minuta pred kolibom se našlo pola sela.
Dijete je zadobilo velike opekotine po čitavu tijelu. Bile su joj opečene i ruke, i uši, i lice, no oči su, na svu sreću, ostale neozlijeđene. Uljem »šorše« namazali su joj čitavo tijelo. No mala patnica plače, plače, jer su boli strašne.
I, eto, Božja providnost uredila je da prvi put dođem u to selo. Tu žive rođaci naših novo obraćenika iz sela Ađgore, gdje živi i mala Šorošoti, o kojoj sam pisao kako je ozdravila na zagovor naše drage Gospe Sinjske. Oni su o Isusu i Gospi govorili tim svojim rođacima. Pozvali su ih za Božić u svoje selo. I sada, eto, i oni žele čuti o našoj svetoj vjeri.
Početak pouke bio je čin ljubavi i milosrđa prema maloj Bharoti. Uza se uvijek imam nešto lijekova, pa smo odmah uz molitvu i blagoslov maloj patnici očistili rane i metnuli vrlo dobar lijek što smo ga baš nedavno primili kao vaš dar iz Zagreba. I odmah sam napisao pismo sestri Irudvi u Maria Polliju i poslao sam malu Bharoti u našu bolnicu. Svi smo se pomolili pred kolibom staroga Kartika. Uz blagoslov, a i uz nekoliko suza bake Dasi, odoše oni preko rijeke u Kanmari i odanle u Maria Polli. Ja sam ih sve utješio da će se Bharoti za nekoliko dana vratiti zdrava i vesela. Sestra Irudya prvorazredna je bolničarka, osobito za takve bolesnike.
Kako spomenuh, to je moj prvi pohod selu Bhaunia. Tu još nemamo kapelicu. Sijelo je bilo u Kartikovoj kolibi. Nakon dnevna rada i ribarenja dolazili su stari i mladi. Hladno je. Ovo su najhladniji dani u Bengaliji, kraj njihova mjeseca »pouš«. Temperatura se spusti i do 10 stupnjeva iznad ništice, što je vrlo nisko za ovu klimu. A budući da su ljudi obučeni tek u laka odijela, uistinu mnogo trpe u to godišnje doba. Vašom dobrotom mnogima smo pomogli, pa sam čak i u Kartikovoj kolibi našao jedan gunj vaš dar.
Prvi razgovor bio je uistinu »razgovor ugodni« naroda Božjega: o Njegovoj ljubavi, o Njegovu probodenom Srcu, o Njegovim raskriljenim rukama, probodenim i raskriljenim rukama, da nas sve zagrli i odnese u nebo. O taj križ, taj tajanstveni križ kako on još uvijek privlači ljudska srca!
Pa, eto rekoh im ako želite postati Njegovi učenici, raširite ruke, otvorite srca, žrtvujte se za braću svoju dajte, dajte!
Stari Kartik i uz njega Milon slušaju pognutih glava. I Milon podiže glavu, pogleda sve naokolo i pun nekoga divnog ponosa reče: »Ei holo thik dhormo. Amara tai korboi korbo! Ovo je prava vjera. Učinit ćemo mi tako, učinit ćemo!«
Nisu to bile prazne riječi. Tu je Njegov Duh. Tu su vaše molitve i vaše žrtve. Na putu u Bhauniju molio sam se, molio sam se žarko. I sve sam vaše molitve i žrtve, sve vaše duhovno blago, dragi suradnici i suradnice, prikazao Isusu da bi se On nastanio u ovome selu i još u mnoga druga sela i mnoga srca. »Dođi kraljevstvo Tvoje!«
Bila je već kasna noć kad smo se uz molitvu i blagoslov rastali. Oni će opet sazvati seosko sijelo, sve urediti i onda mi javiti o pouci starijih i mlađih, a posebno o pouci školske djece.
Prvi put svećenik je u njihovoj sredini. Bili su zabrinuti što će mi dati za večeru, no rekao sam im: »Zajedno ćemo mi uzeti ono što vam je dragi Bog dao!« Kako su bili sretni! Svi drugi ih preziru. Ni pomisliti da bi tko s njima jeo.
Uistinu je veliko siromaštvo. Malo riže i nešto pržena povrća. Malo, no ukusno. I što je najvažnije: od srca je dano!
Spavali smo pred kolibom. Bilo je prekriveno slamom, no na sve strane otvoreno. S jedne strane krave, u sredini stari Kartik i ja, a s druge strane koze. Kako vidite, bili smo u dobrom društvu. Dali su mi onaj jedini gunj što su ga imali, no ja sam im ga vratio. Hladna je noć. Iskreno vam kažem: bila je doista hladna! Ja sam imao jednu deku, Kartik je donio nešto slame i, budući da sam bio umoran, a i uz vaš blagoslov, nisam se smrznuo.
Sve je bilo po betlehemsku, pa sam sanjao i betlehemske sne kako naši najmlađi suradnici i suradnice s anđeoskim krilima lete i lete prema Bengaliji s košaricama punim ako sam dobro vidio žvakaćih guma, bombona i čokolade njihovih žrtvica za Bengaliju.

Vaš otac Ante

Maria Polli, siječanj 1980.

(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)

Molitva

Oče Nebeski, užeži naše srce ljubavlju Duha svetog. Neka tajanstveni križ privuče naša srca da po primjeru oca Ante i naša srca budu ispunjena Božanskom ljubavlju i mirom. Daj nam manjeg trčanja, manje lude žurbe, manje besmislenoga trošenja vremena.
Oče Ante, izmoli milost kod Gospodina da se poput tebe i mi prepustimo Božjoj volji i providnosti kako bismo bili u Božjoj službi pripravljajući košarice dobrote i ljubavi za vječnost.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu svome.

Oče Ante moli za nas.

Večernja molitva misionara

»Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.
Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.
Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.
Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.
Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,
za jednom narančom, da si utišam žeđ.
Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!
Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.
Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,
na tvoje probodene ruke.
Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.
I neka se sreća proli mojim bićem.
I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje.
Kako li sam sretan, Isuse!
Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.
Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.
Na svemu ti, Isuse danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

ČETVRTI DAN

ZBOR OD 12 000 DJEČICE

Evo me kod dobre Majke Terezije. Sirotica! Samo da je ne raskidaju! Ljudi joj neprestano dolaze. Danas opet ima »mali« zbor od 12 000 dječice prigodom Godine djeteta. Svi će dobiti hranu, slatkiše, igračke i igre. Vojska, ministri, direktori svi su se s njom složili da dan bude što sretniji za tu siromašnu dječicu. Općina je dala 20 tramvaja i autobusa da se ta dječica skupe iz raznih predgrađa Kalkute.
Ona dva bolnička auta »renault 4«, što ih je poklonila ustanova »Gladno dijete« iz Zagreba, već voze kalkutskim ulicama dovozeći bolesnike i kljastu djecu.
I mi u Maria Polliju brinemo se za naše mlade. Na blagdan Triju kraljeva poslao sam dječicu na škole. To je čitava mala vojska, njih više od stotinu. U njihovim je rukama i srcima budućnost misije, svete Crkve.
Žrtvujem sve što mogu za njih. Tu je veliko siromaštvo. Roditelji su neke od njih doveli bijedno obučene. Na njima je tek košuljica ili odijelce i ništa drugo. Imao sam nešto »rezerve« iz paketa što smo ih dobili iz domovine preko Rijeke, pa sam sve te sirote mogao obući da uredni i lijepo odjeveni mogu poći u školu.
Jedna dobra duša iz domovine (liječnica dr. Hedviga Benak iz Sarajeva) poslala nam je lijep dar. Dar je stigao upravo za blagdan Triju kraljeva za pedesetu godišnjicu dolaska Majke Terezije u Indiju i za imendan naše dobre sestre Merlyn. Da ste vidjeli veselja! Uistinu divne stvari. U paketu je bila čak i »Gavrilović« salama, pa toliko sira, onda kašica…
Slabo se to računa za Antu…
Teško će sada biti postiti, uz tolike »napasti«, pa će valjati duže ostati u čistilištu.
Od svega srca hvala! Pitate me opet što se tiče nekih stvari. Salama, mesne kockice, ta krasna nova juha, sve je to svakako vrlo praktično. Isto tako i kašica od griza. Sve su juhe izvanredne. Puding je vrlo dobar. Sestra Irudea koja je neko vrijeme bila u Rimu zna sve to pripraviti, a i mojega kuhara Budhua ona poučava.
Šunka u kutijama sigurno će se sačuvati i dobro bi došla, jer takvih stvari tu nema. Samo se bojim da će sve to biti dosta skupo i teško…
Spominjete dimljeni sir. To su praktične stvari i lako se mogu nositi na putovanju.
Koliko su kod djece obljubljene sestre Majke Terezije, jasno se pokazalo u našem Maria Polliju, kad su odlazile sestre Mohini i Merlyn.
Svi su plakali.
Čitali ste vijesti o strašnim poplavama kod nas ovdje u Indiji. No ima i radosnih vijesti da nam ljudi dobre volje sa svih strana svijeta šalju pomoć. I iz domovine nam je stigla pomoć i još nam stiže. I mi se tako dižemo i oporavljamo. Posebno se sada brinemo oko zidanja novih koliba. Domovina se uistinu divno odazvala. Čitava se »Mala Bosna« novih koliba diže u Bengaliji. Zatim te stotine paketa robe i lijekova, što su natovareni na brod u Rijeci i već su na putu za Bengaliju. Kolika li nam je to utjeha i poticaj za novi rad.
Svima od srca hvala i od Boga plaća!

Vaš otac Ante Gabrić

Kalkuta, 12. siječnja 1979.

(Iz pisama preč. Lazaru Krmpotiæu, Bačka Palanka; inž. Vladimiru Palečekuj Zagreb; dr. Hedvigi Benak, Sarajevo, te iz zajedničkog pisma dobročiniteljima.)
Molitva

Oče Nebeski, neka se Isusovo svjetlo istine i ljubavi proširilo čitavim svijetom, kako bismo i mi svojim životom i radom mogli širiti Njegovo svijetlo kao dionici velikoga djela.
Daj da poput oca Ante i Majke Terezije i mi možemo svakodnevno prikazivati naše žrtve i poteškoće, te darovati ljubav, čistoću, poniznosti, odanosti i čitavo naše srce Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva

Gospodine, usliši molitvu svoga puka,
učini u svojoj ljubavi da svi narodi,
svi puci, ujedinjeni Tvojom božanskom ljubavlju,
mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o Vječna ljubavi!
Gospodine, mnogi Te narodi još ne poznaju,
ne poznaju Tvoju ljubav, ne znaju za Tvoje milosrđe,
taj uzrok naše hvale i slave Tebi.
Primi našu molitvu, primi naše dnevne žrtve,
da bi oni naskoro mogli zapjevati onaj divan psalam slave
» Hvalite Gospodina svi narodi…«
Isuse Kralju, neka dođe kraljevstvo Tvoje!
Rasvijetli moju pamet, užeži moje hladno srce,
da se i ja mognem sasvim žrtvovati za proširenje Tvoga kraljevstva na zemlji.

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

PETI DAN

BILO JE SUZA…

Bilo je suza s obiju strana: i kod dječice i ljudi i kod sestara Merlyn i Mohini, kad su se ono rastajale s Maria Pollijem. Tri godine rada, žrtve, ljubavi, osmijeha, od jutra do mraka, i u onoj nesnosnoj vrućini, kroz kišu i vodu i blato, zdrave ili bolesne, jednom u smrtnoj opasnosti, kad im se autobus u kojem su putovale u Kalkutu, prevrnuo u kanal. Ali uvijek nasmijane, sretne, sretne same, a dijeleći i drugima sreću i radost.
Sestre Mohini i Merlyn opraštaju se od djece u našem sirotištu. S obiju strana bilo je plača.
Na rastanku se vidjelo koliko su ih svi voljeli. U poniznosti nisu se htjele ni fotografirati, no ipak sam uhvatio jednu sličicu kad su im mališani davali cvijeće kao mali spomen.
Mala se Bani samo vrti oko male sestre Mohini. Kako će sada ona bez nje, sestre Mohini, koja ju je polumrtvu primila u krilo i njegovala kao prava majka?
A kako će i sestra Mohini bez male Bani???
Kako će bez onoga malog hromog Gopala i Ijadije i Purnime i Šundori i svih tih svojih anđelčića? Sve će ih ona čuvati u srcu. Ona je mala sestra stasom, no srcem je velika, uistinu velika. Rijetko sam susreo takvo srce.
Gubavci su tu da pozdrave sestru Merlyn. Ona je bila njihova majka. Čistila im je rane i zavijala ih, no usto im je u srce darivala onaj vedri smiješak, a sa smiješkom nadu u bolji život, u zdravlje i sreću. Odbačeni od svih, tu su se u sestri Merlvn susretali s Isusovom ljubavlju. Nije ona samo molila molitvu »Ižarivanje Krista«: »Dragi Isuse, pomozi mi da širim Tvoj miris gdje god prođem…«
Daj, da propovijedam Tebe, ne riječima, nego primjerom… dobrohotnim utjecajem djela, vidljivom puninom ljubavi kojom je moje srce ispunjeno prema Tebi!« Tu molitvu ona je proživljavala i djelom ju je ostvarivala.
Svi smo se zajedno pomolili. Rastanak je to tek tijelom, srcem i dušom ostat ćemo mi jedno. Maria Polli nikada neće moći zaboraviti ta dva Božja anđela, sestre Mohini i Merlvn.
A ja sam siguran da ni one nikada neće zaboraviti Maria Polli. Prešao njihov blagoslov, njihov smiješak i na nove sestre Ignaciju, Priolotu i Eileen.
A i na sve nas, i tu u Maria Polliju, i na sve suradnike i suradnice u dragoj nam domovini.

Vaš otac Ante
Maria Polli, travanj 1980.
(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina 20. travnja 1980.)

Molitva

Oče Nebeski izvore svakog dobra, daj da te častimo i uzljubimo poput oca Ante i svih Antinih siromaha koji su toliko čeznuli za Tobom. Daj da po njegovu primjeru i mi u našim obiteljima, radnom mjestu, među prijateljima častimo Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva Gospodinu

Gospodine
Odmori one koji su u brizi.
Blagoslovi umiruće.
Umiri one koje pate.
Smiluj se ožalošćenima.
Zaštiti one koje su u tvojoj slavi poradi ljubavi svoje.
O Isuse, za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve da im dadeš snage i jakosti,
i još više, da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima.
Amen

Otac Ante

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrić

ŠESTI DAN

OZDRAVILA MALA ŠOROŠOTI

Mala Šorošoti ozdravila je po zagovoru drage Gospe Sinjske. Tu su mi vijest jutros donijeli njezini razdragani roditelji Čamu i Šohoćori.
Oni su pokršteni tek prije dva-tri mjeseca. Zadnje nedjelje bila je blagoslovljena nova kapelica u selu. Posvetili smo je Gospi Sinjskoj. Krasna njezina slika krasi kapelicu.
Ove nedjelje katehist Obiram nije mogao do sela. U selu jedva tko zna čitati, no nedjelju oni neće propustiti. Svi su se skupili, i kršteni i katekumeni, pa su polako izmolili sve molitve iz katekizma i otpjevali nekoliko pjesama.
Čamu je na kraju pred sliku drage Gospe stavio čašu vode, vodom se dotakao slike, a donio je štapiće mirisnog sandalova drveta i dvije voštane svijeće. To je zavjet za njegovu malu bolesnu kćerku Šorošoti. A jest ona lijepa i draga kao mala lutka. No danas jednostavno gori od groznice. Položili su je pred oltar i onda sa živom vjerom poškropili tom posvećenom vodom, posvećenom doticajem Gospine slike.
Podigli su je na ruku i dali Gospi. »Šorošoti tomari, o go Ma! – Šorošoti je Tvoja, o Majko!«
I ona draga Sinjska Majka, naučena na ljubav, na živu vjeru tolikih majki, dodala je još jedan dokaz svoje majčinske ljubavi. Presretna majka Šohoćori privinula je svome srcu zdravu zdravcatu malu Šorošoti.
Vjera, živa vjera! …
Nakon Čamua eto i Šunila i Bomkima na misijsku postaju. Dolaze iz naših najudaljenijih sela. I oni su novokrštenici. Lani o Uskrsu primili su sveto krštenje.
Mnogo je bolesti po svim selima. Od sestara će uzeti neke lijekove. Ali došli su da se posebno zahvale u našoj crkvi.
I oni mi radosno pričaju kako ih draga Gospa uslišala.
U Bomkimovu selu on je jedini kršten, ostali su katekumeni. Nada se da će za Božić dosta obitelji biti pripravno za sveto krštenje. Veli on: Revni su i svakoga se dana mole. Mole zajednički, osobito za bolesnike. I oni, a, dakako, i Bomkim.
Na nosilima donose bolesnicu u našu bolnicu u Maria Polliju.
Susjedova mala imala je strašan čir. Boli su nesnosne. Kušali su različite lijekove. Na kraju su se zavjetovali Gospi, stavili na čir krunicu i čir je pukao, a mala je ozdravila. Sve to s veseljem mi ispriča Bomkim.
I u obitelji mladoga Šunila bilo je bolesno dijete. Liječnici su izgubili nadu. Ali ne i Šunil i njegova vrijedna žena. Svaki dan oni mole krunicu. Pozvali su i susjede na molitvu. Došli su i prijatelji hindusi i rođaci. Donijeli su Gospinu sliku, žarko se molili i svojom vjerom isprosili su zdravlje: i malome tjelesno zdravlje, i svima još više učvrstili živu vjeru.
Sretni su bili i Čamu i Bomkim i mladi Šunil. O svojoj pak sreći da vam i ne govorim, o svećeničkoj sreći: vidjeti tu živu vjeru dragih naših novokrštenika.
Gospo draga, hvala Ti na majčinskoj dobroti!

Vaš otac Ante
Maria Polli, srpanj 1979.
(Poslano za Glasnik Srca Isusova i Marijina, 17. 7. 1979.)

Molitva

Oče Nebeski, Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinom raspali u našim srcima ljubav prema bližnjima da osjetimo i pomognemo svima onima kojima je pomoć potrebna. Ne dopusti da naša srca budu hladna i bešćutna, oči slijepe, a ruke prazne.
Oče Ante, koji si toliko ljubio siromašne, usamljene, nemoćne i bolesne, molimo te za sve bolesne u našim obiteljima, među prijateljima, da ih Gospodin ozdravi od njihove bolesti duše i tijela. Naš moćni zagovorniče i zaštitniče, moli kod naše Nebeske majke da može posredovati za sve njih kod Svoga Sina. Molimo te za one koji su gladni i žedni tvoje ljubavi i za one koji je još nisu upoznali.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Gospodine, po moćnom zagovoru o. Ante udjeli nam milost da poput njega nikada ne zaboravimo zapuštene, bolesne već da samo širimo tvoju ljubav i radost.
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva za bolesnike

Isuse dragi, Gospo draga!
Duboka je noć. I kako je duga.
I onda se sjetim milijuna koji bolesno leže po bolnicama,
po vlažnim kolibama, dršćući od groznice,
gladni, zapušteni, bolesni tijelom,
bolesni srcem, gladni ljubavi i samilosti.
I kako se malen osjećam pred njima.
O Isuse za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve
da im dadeš snage i jakosti i još više da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima,
da im dadeš zahvalno srce što si ih izabrao za svoj križni put.
Usliši njihove molitve, obriši njihove suze,
bdij uz njih u besanim noćima,
pohodi ih svojom ljubavlju!
Osobito se sjeti naših staraca i starica,
koje su djeca i unučad izbacili iz svojih kuća, iz svojih srdaca.
Za sve bolesnike čitavog svijeta molimo, Isuse dragi,
Gospo draga, čuvaj ih u svojim srcima,
učinite ih dionicima kalvarijske žrtve!

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

SEDMI DAN

BAKICA DOJAMOJI

Dobra naša bakica Dojamoji – Milosrdna! Pa i jest ono što joj ime kaže: duša, prava duša od bakice.
Teške je dane vidjela u svojem životu. I Božja Providnost htjela je da se ta naša bakica negdje sastane s Majkom Terezijom. Sama, izgubljena u ovome svijetu koji za izgubljene, nevoljene kao da ne nalazi mjesta. Svijet je prenaseljen sebičnošću.
Dobra Majka Terezija našla je kutić i za bakicu Dojamoji i kutić i još kako topao u svojem srcu, i kutić u »Sišu Bhovonu«, zakloništu za zapuštenu dječicu. Baka Dojamoji kao da je došla u raj: i po dvoje i troje dječice joj je u krilu. Ona ih pere, njeguje, hrani, igra se… Dojamoji – Milosrdna, kao da ne zna što bi im još dala, kako bi ih usrećila, jer je time i njezina sreća veća. Mala Rotua -Dragulj, sama je kost i koža. U zaklonište su je donijeli polumrtvu. Ona kao da neće s krila bakice Dojamoji.
Nego jedne noći i Dojamoji je pozlilo. Znakovi kolere. Dvije sestre bolničarke, Michelle i Merlvn, odmah su donijele lijek. Mene su pozvali da bakici podijelim zadnje sakramente.
Kad sam ja vidio one njezine mališane kako kleče oko bakice sklopljenim rukama i kako sad gledaju gore prema nebu, onda opet žmirkaju na bakicu, a i ona sad prema nebu, sad prema svojim malim anđelčićima, rekoh joj:
»Bakice, Isus kaže da su mu tvoji mališani poručili da te ne pusti sada u nebo. Još nekoliko godina valja prati, hraniti ih i s njima se igrati…«
»Pa dobro, kako ti kažeš! Samo ti meni donesi Isusa. Ja ne mogu u crkvu!«
I donio sam joj Isusa. Došli smo u procesiji i lijepo smo pjevali. Mališani su išli s cvijećem i svjećicama u ruci. Pred samu svetu pričest zapjevali smo još jednu pjesmicu:
»He Probhu Ðišu – O Isuse…« I odjednom bakica Dojamoji zapjeva ko slavuj tu divnu pjesmu dobrodošlicu Isusu. Mi smo zašutjeli. Pjevala je ona sama. I nakon pričesti je nastavila, ali ne sama; trčali su i skakali oko nje njezini anđelčići…
Takvi se prizori ne zaboravljaju tako lako …
Vaš otac Ante

Maria Polli, kolovoz 1977.

Molitva

Oče Nebeski, daj da i mi naše godine života ne protratimo uzaludno. Neka se svaka naša radnja s Tobom započeta s Tobom i završi. Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, udjeli nam duhovne darove, vječne darove svjetla, poniznosti, mira i ljubavi.
Poput oca Ante, utisni i u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva

Za svjetlo mi molimo,
za žar i toplinu tvojega svjetla.
Gospodine!
Posvuda je mrak. Hladno je.
Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.
Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.
Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.
Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju!
Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.
Tvoju milost, Tvoju ljubav.
O dođi, Stvorče, Duše svet!
Amen

otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

OSMI DAN

OTAC ANTE O PETRU BARBARIĆU

Petra Barbarića upoznao sam u Malom sjemeništu u Travniku godine 1926. Već u svojim prvim duhovnim vježbama, koje nam je davao pokojni otac Horman, Petar nam je bio postavljen kao uzor. Živio je istim životom kojim i mi živimo, posvetio se kao sjemeništarac.
U knjižnici je bilo nekoliko primjeraka njegova životopisa što ga je napisao pokojni otac Puntigam i ja sam ga nekoliko puta pročitao, i za vrijeme duhovnih vježbi i kasnije. Jednostavno me očarao krasan i jednostavan stil oca Puntigama.
Bio sam posve nov u sjemeništu, katkad je bilo teško, no primjer toga sjemeništarca, pa još donekle i mojega susjeda iz bližnje Hercegovine, tako me je ohrabrio da sam Malo sjemenište zavolio toliko da se to ne može izreći riječima.
Kod Petra posebno mi se sviđala ona njegova divna jednostavnost i pouzdanje u Božju providnost. Čista, vedra duša, koja uvijek gleda naprijed.
Njegova slika uvijek na mojem stolu. Baš mi se dopada onaj pogled daleko, gore prema Vlašiću, i preko njega daleko, daleko. Koliko mi puta i sada on daje snage i jakosti da vedre i vesele duše idem uvijek naprijed!
Petar je aktualan i za današnju hrvatsku mladež, često kao da ona gubi ravnotežu. Toliko problema. Naoko nerazrješivih. Bojazan …
Taj Petrov pogled: čist, vedar, jak govori im: on je mogao s Isusom i s Marijom, pa ćemo moći i mi!
Po njegovu zagovoru dobio sam prilično veliko uslišanje – SVOJE ZVANJE. Dobio sam ga slijedeći njegov primjer, i dosad sam ga sačuvao uz njegov blagoslov i zagovor s neba. A siguran sam da ću se sa svojim bratom isusovcem Petrom sastati i u nebu kao isusovac – grišni Mate, kakav sam, nakon čistilišta, dakako …
Pero je onako »s opancima« otišao ravno u nebo
Eto tek nekoliko redaka o dragome Petru.
Idem u Kalkutu na svoje duhovne vježbe. To je ujedno i jedini godišnji odmor. Lani sam se, dakako, imao odmoriti u lipoj domovini, no bilo je toliko trke da mi je duša izašla gotovo na jezik. Sva srića da mi Dalmatinci imamo »malo« poduži jezik pa ipak duša ne izađe… Ostanemo mi živi!
Molimo se za zvanja. Tu, hvala Bogu, nije loše što se toga tiče. I u ovoj mojoj novoj župi, u kojoj sam tek dvije godine, imamo već dvadesetak sjemeništaraca i djevojaka pripravnica za novicijat. Tom duhu zvanja i žrtve mnogo su pridonijele sestre Majke Terezije koje ovdje rade. želio bih da ovamo dođu i braća Misionari Ljubavi, koje je također osnovala Majka Terezija, a sad ih vodi brat Andrew, bivši australski isusovac, no zasad ne mogu doći, jer ih zovu na druge strane. Osnovali su kuće u Hong-Kongu, Koreji i u Americi (Kalifornija), gdje imaju i novicijat.
Ostajte mi zdravo i veselo!
Vaš otac Ante
Maria Polli, Velika Gospa 1977.

(Pisano o. Vladimiru Pribaniću, duhovniku u dubrovačkome Malome sjemeništu.)

Molitva

Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj učini nas svjetlom Kristova hrama… svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.Oče Ante, po svojoj žrtvi misionarskoga rada kojom si tolike duše priveo k Srcu Isusovu po Srcu Marijinu, u srcima naših mladih rasplamsaj želju za svetim svećeničkim zvanjem i ustrajnost na sveto započetom putu, daj da služe Gospodinu onako kako si ti služio.
Gospodine, po zagovoru oca Ante i njegovih posvećenih ruku udijeli nam dobre svećenike i misionare. Očuvaj neokaljanim njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo.
Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav. Neka dođe Kraljevstvo Tvoje!
Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanika u svoju žetvu.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva za svećenike

Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu
neuke, slabe i siromašne galilejske ribare.
Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla – Pavla,
koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune.
Među njima i mene najnevrednijeg…
»Ja se nisam ni jedan dan,
ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu,
što sam se odazvao dušama.
Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugim!
Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života.
Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam.
Neka bude u Srcu Isusovu!«
»Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,
ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljavaš moju mladost!
Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,
neka se ugasi daleko od buke svijeta,
daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;
neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima,
pred kolibama tvojih sirotana.«

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…
Po Kristu Gospodinu našemu.
Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

DEVETI DAN

POHODIO SAM SELO DHAKNAMARI

Nedjelja je i blagdan je svetog Ignacija. Na današnji dan prije 44 godine stupio sam u Družbu Isusovu. Sretan, nezaboravan dan! Na toj sam se velikoj milosti Isusu zahvalio sa sestrama i vjernicima. Mi smo tu kao jedna velika obitelj pa zajedno slavimo sretne dane u životu: imendane, rođendane, različite male jubileje. To nas drži blizu jedne drugima. Za vrijeme svete mise donesu se na oltar mali darovi, pa se onda to nakon mise kao »prošad – blagoslov« razdijeli među svima.
I danas je na oltaru bilo »prošada«, dakako Isus, ali su i mladići donijeli nešto pržene riže. Ja sam sve blagoslovio, no nisam mogao ostati s njima jer sam morao ići u udaljena sela. Tu sam na postaji sam pa svake nedjelje valja ići iz sela u selo.
Danas je na redu Dhaknamari. Znao sam da je put bio vrlo loš i da će ga »popraviti«. Na žalost, to su i učinili. Tu su svi putovi i nasipi od blata. Ovdje već gotovo dva mjeseca kiša samo pljušti. To su nezapamćene tropske kiše. I sad je još novo blato došlo na staro blato, a po tom blatu krave idu i u polje i iz polja pa je na kraju sve postalo velika kaljuža. Blato doseže i iznad koljena. Uza svu kišu vlada i strašna sparina. U selo sam stigao oko dva sata poslijepodne. Ljudski govoreći nemoguće! Iskreno vam kažem, bio sam umoran. No onda me toliko ganuo i ojačao jedan prizor da sam pred sobom vidio asfaltnu cestu, lijepu našu magistralu. S druge strane nasipa, kroz duboku vodu, s dječicom na ramenima i na glavi dolaze naši dragi novoobraćenici iz sela Deulija. Voda je i do pasa. Poveća djeca jednako tako gaze kroz vodu, tek im glava viri iz nje. Mali junaci, veseli i nasmijani, izdaleka već pozdravljaju »Ðoe Ðišu -Slavu Isusu!« i trče uz rub Šoilenova vrta. Žele se što prije dotaknuti svećenikovih nogu u zrak poštovanja. Noge su bile blatne i izranjene jer ne znaš na što staješ u tom blatu. Došle su im i majke. I one pozdravljaju: dotiču se nogu i onda blagoslivljaju svoju dječicu u krilu.
Živa je to i priprosta vjera. Kako se čovjek pred njima osjeća malen!
Pouka je bila onako od srca k srcu. Djeca već znaju molitve, za starije je malo teže. No glavno je da oni shvate istine svete vjere, osobito tajnu Isusove ljubavi, tajnu utjelovljenja i križa.
U selu u kojemu još nemamo kapelice koja bi poslužila i kao škola, nastava se održava pod vedrim nebom.
Ja im uvijek ponavljam da neće moći nikada postati pravi Isusovi učenici, ako se nisu pripravni žrtvovati za druge, ako ne budu znali u svojemu siromaštvu davati i davati sebe. Samo tako mi postajemo bogati i sretni.
Čekalo nas je još jedno malo selo Polpara. Tamo smo se jedva stisli u Kalopadovu kolibu. Da je suho, čovjek bi sjeo vani. No posvuda su voda i blato. I na nama je sve mokro. A noge peku! Budući da neprestano valja gaziti kroz blato, koža je između prstiju počela jednostavno gnjiti. Imamo nekakvo ulje za tu nevolju, no daj ti na sve misli!
Misa je bila navečer, i to sjedeći na hasurama. Dječica su krasno pjevala. Tu još nitko nije pokršten, pa je samo katehist Bidhu primio svetu pričest. Rekao sam im da revno uče, pa će za Božić biti prva krštenja. Molite se i vi na tu nakanu, osobito za učitelja Šoilena i njegovu dobru ženu. Uistinu su revni!
Kroz blato i vodu treba natrag u sela, a tamno je kao u rogu. No oni se ničega ne boje. Oni koji stanuju oko kapelice pjevali su do kasno u noć. Prije ponoći sve se smirilo. Prestala je pjesma, no počela je tropska oluja. Mala se kapelica trese. Na sve strane curi i u sjevernom i u južnom kutu, a ni u sredini nije bolje. Ja sam se pak želio malo odmoriti, jer dan je bio težak. Kapelica je s južne strane otvorena. Jaki vjetar zanosi kišu. Stisnuo sam se uza zid. Nakon nekog vremena počele su i žabe skakutati okolo.
Vidiš ti, namirisale su one da je tu neretvanski žabar. Svoj k svome! Nisam imao srca da ih istjeram…
Nije bilo mnogo spavanja, no rano izjutra valjalo je na dugi put. I hvala vašim molitvama! Čitav dan sam išao kroz blato i pohodio sam pet sela. I ostao sam živ!
Eto što mogu vaše molitve i žrtve!
Vaš otac Ante
Maria Polli, 25. kolovoza 1977.

(Članak poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina)

Molitva

Oče Nebeski, okrijepi nas nebeskim Kruhom da poput oca Ante širimo Tvoje kraljevstvo. Ne dopusti da naše ruke budu prazne i slabe već uvijek ispunjene ljubavlju i blagoslovom Tvoga Sina. Ispuni naša srca Božanskom ljubavlju i mirom.
Oče Ante, naš moćni zagovorniče, potakni nas na svakodnevnu svetu misu, molitvu Srcu Isusovu i Srcu Marijinu kako bi i mi ispunili dušu nebeskim plodovima i kako bi Riječ Gospodnja prebivala u nama.
Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).
Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.
Oče Ante moli za nas.

Molitva vječnoj ljubavi

Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnoga puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.
Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tomu duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!
Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.
Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta. Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!
Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!
Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.
»Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga«. Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi, svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi! Amen

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.
Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.
Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…..
Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić, DI
Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)©
*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

Završno pismo

Dragi molitelji devetnice i prijatelji Antinih misija,
došli smo do kraja sedme devetnice i 63 izdvojena pisma o. Ante koja zasigurno ostavljaju traga u našim srcima, mijenjaju dioptriju pogleda na svijet, pogleda na Oca Nebeskog, veličinu Njegove ljubavi prema nama, Njegova milosrđa, Isusovu žrtvu, zaštitu i zagovor naše Nebeske Majke.
Otac Ante bio je potpuno jedno s Isusom, dopuštajući Božjoj svetosti da boravi u njemu i Božjem milosrđu da djeluje preko njega. Posvetivši se potpuno Bogu, Bog je dotaknuo njegovo srce i dao pravi smjer njegovu životu, kako i sam naslov njegovih sabranih pisama stoji »Životni put jednog misionara«, smjer njegovu misionarskom putu.
Njegov smjer je bio biti u Bogu, živjeti po Božjem planu, po Božjoj volji, dopustiti Božjem milosrđu da djeluje preko njega.
U jednoj od svojih homilija papa Franjo nas upravo poziva na milosrđe »Pozvani smo da živimo živote oblikovane milosrđem. Idite naprijed! Mi živimo vrijeme milosrđa. Ovo jest vrijeme milosrđa.«
(Papa Franjo, Angelus, 11. siječnja 2015.)
Kako se mi uklapamo u Božji plan naše svakodnevnice? Dopuštamo li Božjemu milosrđu da djeluje preko nas? Jesmo li unutar Božjega plana i Božje volje ili smo iskoračili izvan toga?
U ovo vrijeme odmora promišljajmo u kakvom smo odnosu s Bogom, preispitajmo Božji naum. Tko smo to mi, što radimo, za koga živimo i zbog čega to sve radimo?
Promislimo o svomu životu, obitelji, poslu, željama, ciljevima, o svemu onomu o čemu razmišljamo.
Bog je ocu Anti kao i svima nama namijenio Nebo. Možemo li i mi poput sv Pavla reći: »Živim, ali ne više ja, nego živi u meni Krist« ( Gal 2,20).
Kako i sam otac Ante kaže:
»Vječna tajna. Tajna Kristova propovijedanja po nama. On nas je izabrao. On govori kroz nas, po nama. Biti »drugi Krist«! To nije tek prazna riječ.
To je ono divno u našemu svećeničkom životu i u svakom vjerničkom životu, da bismo Njega naviještali svojim životima. To je živo Evanđelje. Ljubeći i žrtvujući se za one najzapuštenije, nevoljne, zaboravljene.
Ljudski govoreći, bit će malo utjehe, malo uspjeha. Ni Krist nije imao mnogo uspjeha!…
Ne budite sebični. To je glavna stvar u našem životu. Ma žrtvujte se.
Nemojmo se križa bojati. Bez križa braćo nema, nema puta. Da je bilo drugog puta Isus bi ga sigurno izabrao, ma sigurno. On je izabrao križ. Eto to je tvoj i moj put. Križ je sreća. Dati sve i živjeti Božji život.
Ne budimo mali srcem i duhom!«
Odazovimo se Božjemu pozivu, budimo u Kristu i s Kristom. Dopustimo Božjemu milosrđu da djeluje preko nas!
Hvala svima koji šire duhovnost oca Ante Gabrića kako bi preko njegova primjera i mi bili jači, snažniji i postojaniji u svojoj vjeri.
Molimo za njega, molimo se njemu za postupak proglašenja blaženim.
Zahvaljujemo svima na sudjelovanju u zajedničkoj devetnici i svima vama koji ste pomogli misijama našega misionara.
Slijedeću devetnicu započinjemo 20. rujna.
Svako vam dobro i Božji blagoslov!

Zaklada Otac Ante Gabrić

Vezane vijesti

Najnovije vijesti

Kategorije