Posljednja devetnica u čast ocu Anti Gabriću

 

Danas se obilježava 33 godine od smrti oca Ante Gabrića – svećenika i misionara koji je u Indiji osnivao male seoske škole, kapelice i bolnice, a talentiranu djecu je slao na dodatno školovanje. Za života je pokrstio na tisuće ljudi, pomagao je bolesnima, a u svojem radu i humanitarnom djelovanju često je surađivao s Majkom Terezijom.

Zaklada ‘Otac Ante Gabrić’ poslala nam je tekst posljednje devetnice njemu u čast, a mi je objavljujemo u cijelosti. 

VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU

»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENJA«

Deveta devetnica od 20. do 28. listopada 2021.

 Hvaljen Isus i Marija!

Dragi molitelji devetnice i prijatelji našega misionara oca Ante Gabrića.

Evo nas u zadnjoj devetnici naše velike devetnice. Ponovno s Gospom u Gospinu mjesecu, mjesecu posvećenom Krunici, kada se slavi blagdan Gospe od Krunice.

Ponovno po Mariji i s Marijom do Isusa.

U mjesecu smo velikih svetaca. Od sv. Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice misija koja nas uči malenomu putu svetosti, Anđela čuvara zaštitnika koje je nam darova Svesilni da nas štite i brane na našemu putu, Sv. Franje Asiškoga koji nam daje primjer kako nasljedovati Krista, Sv. Faustine preko koje nam Gospodin darova Krunicu božanskoga Milosrđa, sv. Bruna utemeljitelja najstrožega reda kartuzijanaca, Terezije Avilske velike naučiteljice Crkve, sv. Marije Margarete Alacoque štovateljice Srca isusova, Sv. Ignacija Antiohijskog biskupa i mučenika, velikoga pape sv. Ivana Pavla II, Sv. Luke evanđelista, rođenja utemeljitelja Družbe Isusove Sv. Ignacija Lojolskoga i mnogih drugih velikih svetaca pa do Svih svetih i našega Sluge Božjeg oca Ante Gabrića.

Svi listopadski velikani koji su svjedočili, nasljedovali Isusa i naviještali Radosnu vijest evanđelja. Svima njima molitva je bila utjeha, snaga i vodilja na kalvarijskom putu svetosti kao i našem ocu Anti na njegovom misionarskom putu.

Čitajući sva pisma oca Ante mogli smo ući u njegov svijet molitve i uvjeriti se u moć molitve u njegovom svagdanjem životu, posebno molitve svete krunice. Na molitvi je počivao čitav njegov život.

„Listopad je mjesec Gospine krunice. Po našim kršćanskim kućama diže se dnevno prema nebu ‘Ave’ jedan za drugim, anđeoski pozdrav. Zdravo Marijo kao krasan dar vjerne djece svojoj nebeskoj Majci. Zrno za zrnom prebiru male ručice dječice, sklopljene među otvrdnulim i koščatim rukama staraca i starica; zrno za zrnom prebiru mladenačke ruke, prebiru i šalju ljubav svojih mladenačkih srdaca Kraljici i Majci svojoj.

Da, to je sveta i divna slika naših kršćanskih domova u ovom mjesecu.

U Bengaliji je sasvim drugačije…

Draga moja braćo, drage naše sestre, prijatelji i dobročinitelji, kada će i Bengalija prebirati mala zrnca svete krunice, kada li će po Bengalskim selima odjekivati ‘Ave -Ave’ Nebeskoj majci?

Zavisi o našim molitvama, našem zanimanju za misije i našoj ljubavi prema Bengaliji.

Kraljice svete krunice, moli za nas, moli za Bengaliju!

Bengalija Kristu – po Mariji! Evo naše lozinke!

O koliko li prigoda mi imamo svaki dan da svojom ljubavlju, molitvom i žrtvama zagrlimo čitav svijet! Kakav divan mozaik dobrote možemo pripraviti za vječnost. “

„Godine kao zrnca u krunici: radosna, slavna, a, dakako, i kalvarijska!“

Otac Ante Gabrić

I nas već 40 godina, naša Majka, Kraljica Mira, preko našeg Međugorja poziva na molitvu krunice. Svo ovo vrijeme daje nam oružje protiv zloga. Poziva na pet bisera, pet kamenčića koje trebamo slijediti u svome životu. Poziva na svakodnevnu molitvu krunice – molitvu srcem, svetu euharistiju, svakodnevno čitanje Svetoga pisma, post srijedom i petkom i mjesečnu ispovijed. Upravo sve ono što je slijedio otac Ante.

Naš život kako kaže otac Ante ispunjen je radosnim, slavnim i kalvarijskim zrncima. Samo preko tih zrnaca možemo upoznati i susresti Boga. Hoćemo li na ova životna zrnca ugraditi zrnca svete krunice ili ćemo se prepustiti ispraznom hodu i zabrinutosti ovisit će o našoj slobodnoj volji, razboritosti i mudrosti, pouzdanju u Gospodina i Božjem milosrđu.

Otac Nebeski dao nam je Mariju i po Mariji svoga sina za spasenje čovječanstva. Odazovimo se Njegovom i Njenom pozivu.

Neka naša lozinka bude „Hrvatska Kristu“, po Mariji, Kraljici svete krunice i Kraljici mira.

Uzmimo krunice, naše najsnažnije oružje i još jače i snažnije pozdravimo Gospu kroz ovaj mjesec. S njom prođimo kroz životna otajstva koje je proživjela sa svojim sinom i tako ispunimo Marijino Srce radosnom molitvom svete krunice.

Dopustimo Božjemu milosrđu da nas mijenja, da poput svih svetih i o. Ante sve svoje križeve, kušnje, trpljenja prinesemo Gospodinu s potpunim pouzdanjem kako bismo ga mogli nasljedovati.

Molimo s ocem Antom, molimo se njemu, za njega i postupak proglašenja blaženim.

Nastavimo i dalje moliti za našu Crkvu, za dobre pastire, misionare, naše obitelji, nerođene, napuštene, posebno bolesne, za kraj ove pandemije i sve naše nakane koje smo prikazali kroz ovih devet devetnica.

Govoriti i pisati o Antinoj ljubavi nije lako, zato pustimo neka to učini sam o. Ante i ovaj put pisaljkom svoga srca i svoje ruke.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Želimo Vam uspješan, plodonosan i blagoslovljen hod kroz ovu Devetnicu!

Zaklada Otac Ante Gabrić

 

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

PRVI DAN

POZDRAV DOMOVINI

Prije nego što je otac Gabrić stigao u domovinu nakon 31 godine provedene u misijama u Bengaliji, progovorio je nekoliko pozdravnih riječi na Radio Vatikanu. Evo tog pozdrava!

Draga moja Domovino!

Nakon 31 godine, što sam ih proveo u dalekoj Bengaliji, tamo gdje palme cvatu, eto me opet blizu Tebi.

Kao da me pozdravlja opojni miris dragog Jadrana. Kao da čujem šum njegovih valova… A i tihi šapat čempresa visoko gore s groblja Svetog Ivana u Metkoviću, gdje mi počivaju dragi otac i majka, kojima eto nisam imao sreću zatvoriti trudne oči. Njima nosim vijenac zahvalnosti mojih vjernika u Bengaliji; nosim šačicu bengalske zemlje, na koju je pala mnoga kaplja znoja i mnoga suza njihovog Ante.

Uz taj, dakle, šum Jadrana i šapat čempresa i ja šaljem svoj pozdrav Tebi, draga moja Domovino, Croatia Sacra – Sveta Hrvatska.

Pozdravljam vas, dragi moji roditelji, braćo, sestre, prijatelji, dobrotvori. Pozdravljam sve i svakoga pojedinog i u Metkoviću, i na Korčuli, i u Splitu, i u Zagrebu. Pozdravljam cijelu Hrvatsku, Slavoniju, Bačku, Bosnu, Hercegovinu i drage prijatelje na Kosovu i Metohiji. Pozdravljam sve rođake po krvi, po svetom svećeničkom redu, po ljubavi prema Isusu i dušama.

Kako je to brojna rodbina!

Pozdravljam sve od onih najmlađih: Hrvoja i Vinka na Korčuli, pa Ivice i Mije iz Otoka kod Vinkovaca, koji žele postati svećenicima. Raskriljenim rukama vas čekamo mi, vaša starija braća svećenici. Naše sile slabe, naša kosa sijedi… Isus sada zove vas, duše vas zovu. Dođite!

Pozdravljam Silvanu, koja mi čestita svetog Antu i javlja da želi sebe dati kao dar Isusu… Želi u samostan, u Isusovu službu.

Pozdravljam i vas, dragi mladići i djevojke, što se nalazite na naukama i radu u domovini ili u tuđini. Pozdravljam Iliju, studenta medicine, iz Mostara, Đuru iz Slavonske Požege, Ljubomira, diplomiranog inžinjera iz Zagreba, Branku, Mariju i Senku iz Metkovića, i još tolike druge, koji se mole i žrtvuju za duše, za misije.

Pozdravljam i vas, naši očevi i majke! Gospodina Nikolu iz Janjeva i cijelu njegovu kršćansku obitelj. I gospodina Josipa iz Zlatara, i svog imenjaka Antu iz Gradca na moru. I još tolike druge drage prijatelje.

Uistinu »Croatia Sacra, Sveta Hrvatska!« To ćeš Ti, draga Domovino, i ostati, dok iz Tebe budu nicale, kao što su vjekovima nicale duše vjerne Tebi i Bogu; dok budeš rađala Taveliće, Kažotiće, Mandiće, Barbariće, Merze, Stankovićke, Stepince, Anđelke sa zlatnim križem, Anđelke poznate i nepoznate sa zlatnim križem i zlatnim srcem!

Majko Domovino! Sa zahvalnošću i ponosom Tvoj sin k Tebi dolazi nakon 31 godine, i pozdravlja Te:

 »Lijepa naša Domovino« i ljubi Tvoju svetu grudu.

Do skora viđenja, do skora zagrljaja i poljupca!

Ljubi Vas sve Vaš

  1. Ante Gabrić

(Prema bilješkama Antuna Trstenjaka, Dl)

Molitva

Oče Nebeski, koji si našemu ocu Anti dao milost duboke vjere, čvrstog ufanja, savršene ljubavi i poniznosti prema Tvome sinu, ljubav prema svim ljudima i domovini, udijeli i nam po njegovu zagovoru tu istu milost da ostanemo vjerni Presvetomu Srcu Isusovu i Bezgrešnomu Srcu Marijinu.

Naš moćni, veliki zagovorniče izmoli nam milost kod Gospodina da poput tebe žeđamo za Njegovom ljubavlju, ljubimo križ i životom živimo Evanđelje. Neka nas poput tebe Isusova dobrota dovede do Nebeskoga Oca.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Jutarnja molitva

Pozdrav Ti dajem, o Bože, u zoru dana, u zoru života.

U jutarnjem pozdravu ja dobih Tebe,

i dobivši Tebe, o što mi više još treba?!

U dubini srca moga ljubavi Svoje oganj upali,

srećom ispuni srce nemirno moje,

koje žudi za srećom ljubavi Tvoje.

Rijekom milosti srce mi suho poplavi,

nadom božanskom beznadni život oživi,

ljubavi Tvoje oganj upali,

da ljubeći i primivši braću svoju,

i Tebe ovoga dana primiti mogu!

Pozdrav Ti dajem,

o Bože, jutarnji pozdrav života moga primi!

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

DRUGI DAN

ETO ME U ZAGRLJAJU DOMOVINE!

Kao da je bio san, kad sam 21. lipnja navečer ostavio svoju dragu Bengaliju i već se slijedećeg jutra našao u Rimu kod Svetog Oca, a jedan sat nakon toga već sam se u Splitu grlio s braćom i sestrama, s o. biskupom Gugićem i s ostalom braćom svećenicima, redovnicima i s prijateljima. Zagrljaji nakon tolikih godina, pomiješani sa suzama radosnicama.

Pa još kakvi zagrljaji! Kako sam mršav, skoro mi slomiše rebra…

I onda se zaredaše susreti i poljupci od mjesta do mjesta. Svugdje ista bratska ljubav, svugdje isto zanimanje za misije.

U Korčuli dočekale su me moje sestre. Također je bio prisutan i presvijetli opat. I crkvena su zvona zvonila na pozdrav svim misionarima. Mali moji Hrvoje i Vinko su mi ministrirali. Hrvoje prvi put. Njemu sve skupa »mrvičak« bilo dugo, pa on u polovici mise ode mami, da se odmori.

Veselje u rodnom mi Metkoviću jedva mogu opisati. Sve je bilo tako krasno, sve od srca k srcu. I rodbina, i braća svećenici na čelu s preč. dekanom fra Antom Sekelezom, koji je sve tako lijepo priredio, naša »Građanska glazba«, moji ministranti. Nikad da se sa svima zagrliš. Pa onda svi u procesiji do župne crkve sv. Ilije. Zvona »slave« baš onako kako sam ih i ja slavio, kad sam bio malen. Koje svete uspomene! Doček je i pred crkvom i u crkvi. Kolika ljubav, koliko poštovanje prema svećeniku, misionaru, svom sumještaninu! Zagrlio sam naše drage glazbare i male pjevače. Bilo je mnogo točaka. Mala Božena Petrov čak je i zaplakala kod svoje »pismice«:

Primi toplo krilo domovine svoje, jer godine Tvoje mnoge žrtve broje. Iako smo mali, za Te smo saznali. Došao si k nama, odmori se s nama! Ova kita cvića nek Te uvik sića Tvoga Metkovića!

Pa i hoće: i ova kita »cvića« i kita tolike ljubavi i dobrote, i poljubac grobu pokojnih roditelja, koji sam sutradan pohodio na groblju Sv. Ivana.

I onda diljem drage domovine. Koliko li divnih uspomena i susreta…

Susret s našim malima, budućim misionarima. Susret s mladićima i djevojkama, u čijim očima govorilo je srce i žudilo za žrtvom života, žrtvom za Isusa i duše. Dao Isus te im se nada života ispunila!

Susret s bolesnicima, tim živim žrtvenicima Božje ljubavi. U Vinkovcima Anka, uzeta i sada već slijepa. Legla je prije 30 godina i nikad se više nije podigla. No svojom je žrtvom podigla mnoge. Ni jednog dana kroz trideset godina nije se zaboravila moliti i žrtvovati za misije. »Hroma sam i stara«, reče mi jedna druga bolesnica, »no sve rado podnosim za duše«.

Jedna druga: »Bijedna sam udovica, imam tek malu penziju, već sam godinama bolesna, no bilo sve za Isusa. Evo mali prilog od 15.000 starih dinara«. Starica bolesnica utisnula mi je u ruke kovertu: »Evo mali dar. Mi ćemo biti uz Vas.« U koverti je bilo 100.000 starih dinara.

Te dobre naše starice, te vječno mladenačke duše…

Susret s našim dragim svećenicima, redovnicima i redovnicama tim junacima i mučenicima. Koliki još i danas nose na sebi kalvarijske znakove trpljenja, dok im iz očiju sijevaju »Aleluje« pobjede i junaštva. Kako li sam samo bio ojačan tom njihovom svetošću! Pozdravljam vas, priznavaoci Gospodnji!

Susret sa svećeničkim majkama i očevima. Koji ponos, koja radost, da su Bogu žrtvovali svoje sinove, svoje kćeri! »Kako je lijep moj Stanko izgledao u talaru. Isuse, čuvaj mi ga dobra i sveta!«. »Kad god mogu ukrasti koji sat od posla, a ja pred oltar, pa se molim za mog dragog Rajka, da ostane vjeran tom oltaru do smrti.«

 »Učila sam svoga Ivicu, kad je postao svećenik, što je i mene majka učila: ljubi siromahe! Pa ako nemaš mnogo dati, a sine moj, daj da siromah može stići bar do drugih vrata!«

O vi svete majke i očevi! Bili nam uvijek blagoslovljeni! Molite se za nas!

Uz pozdrav i blagoslov,

odani Vam u Božanskom Srcu

  1. Gabrić

Zagreb, rujan 1969.

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 53.

Molitva

Oče Nebeski, pogledaj na nas u našim nevoljama, kušnjama i križevima. Neka ljubav Presvetoga Srca Isusova i Bezgrešnoga Srca Marijina prodre kroz tamu mnogih srdaca koja su u nevolji. Po moćnom zagovoru našega oca Ante udjeli nam milost da se izbavimo od svake tame i zla, bolesti, ove pandemije, potresa, nesreća koje se svakodnevno događaju diljem svijeta. Posebno budi uz našu Hrvatsku, Bengaliju, sve Hrvate diljem svijeta. Budi uz njih i nas da u ovim teškim kušnjama budemo jedni uz druge.

Oče Ante, molimo te da prihvatimo Božje kušnje kao Božji dar i Božji pohod kako si i sam izrekao u olujnoj molitvi. Neka nam križevi i kušnje budu prigoda za još veću vjeru, vjernost Bogu i novo pouzdanje.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva u oluji

Pohodio si nas, o vječni Bože, svojom kušnjom: ovom strašnom olujom,

ovim valovima Bengalskog mora, usred zimske noći, dok smo spavali.

Kolibe su se tresle od orkanskog vjetra,

zemljani zidovi popustiše, sve se ruši.

Na sve smo strane bježali da bismo spasili svoje živote.

Zazivamo tebe sada. Bili smo te zaboravili.

Živjeli smo previše za sebe, za ovaj svijet, daleko od tebe.

I evo ti si nas pohodio. Odnio si nam ono na što smo se toliko oslanjali.

Ostadosmo sami. Ljudski govoreći: siromašni da se s tobom obogatimo,

da se tebi približimo, da na tebe mislimo, da mislimo na druge, na braću i sestre.

I evo, u ovoj nevolji obogatismo se ovom ljubavlju:

ljubavlju prema tebi, ljubavlju prema bratu čovjeku.

Misleći na njihovu bijedu, zaboravismo na svoju.

Hvala ti, o vječni Bože na ovoj kušnji!

Hvala ti na ovome daru, na ovom pohodu!

Ostani s nama da bismo mi mogli ostati s tobom,

da bismo mi mogli ostati jedni s drugima ljubeći se,

pomažući i služeći jedni druge.

Ova oluja, ovi morski valovi,

ova opustošenost oko nas tvoj je dar.

Obogatismo se i za ovaj život i za vječni život.

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

TREĆI DAN

TAJNA ANTINE SREĆE

Vaše me pismo čekalo na povratku s misijskoga putovanja po selima. Ovaj put bilo je teško. Vrućica i zubobolja. Pješačenja i muke više nego obično. Na koncu sam morao izvaditi zub. Sad jesti manje riže…

Ruke noćas pomalo dršću. Budući da sutra moram u Kalkutu, nema odgađanja s odgovorom, nego vam odmah pišem odgovore na vaša pitanja.

Pišem vam na godišnjicu odlaska iz domovine u Indiju, 16. listopada.

O radosti u svećeničkom životu

Može li se to izreći ljudskim riječima? Radi se o Kristovu pozivu. »Ja sam vas izabrao!« Nešto božansko, nešto što nadilazi sve na ovome svijetu. Kao što ni sveti Pavao nije smogao riječi da opiše ljepotu, sreću i radost neba, tako je i o radosti svećeničkoga poziva teško govoriti. To se doživljava. To su kao neki vječni elektroni što prožimaju naš svećenički život. Ponavljam: to valja doživljavati svakoga dana po Kristu i s Kristom i u Kristu. Ne samo držati hostiju i kalež nego biti ta hostija i kalež živa, živcata žrtva. Njega držim, dajem. On mene drži i daje za spasenje svijeta. Nije to šala! To je nešto što mi ne bismo mogli ni zamisliti.

Kako sačuvati tu sreću?

To je kalvarijska tajna. Tajna križa i žrtve. Ta se sreća ne slaže s takozvanom »srećom« ovoga svijeta, s namještenim pod smiješkom, s praznim srcem… Križ, žrtva, pokora, samoodricanje sve čudne riječi. Kad ih jednom shvatimo, zavolimo, provedemo u djelo, Bože dragi, koje li radosti u njima! Radost sve više raste. Križ je čuvar sreće.

Kako podnosite samoću?

Kako je podnosim? što je samoća? Što si više sam, više si s Njim, i preko Njega Isusa Krista s čitavim svijetom. Vjerujte mi da mi nikad u životu nije došla napast samoće… A nadam se da neće nikada ni doći. Uz tolike suradnike i suradnice sam?! Moli se i žrtvuj se, piši pisma i članke danju i noću.

Tolike nakane, toliki planovi. Ne, ne, u svećeničkom životu ne može biti samoće!

Žrtva, plamen ne može biti sam, on svijetli, gori i izgori…

Oni su radost oca Ante. To je plod njegovih žrtava i molitava.

O novcu

Novac po sebi ne mora biti grijeh. Na žalost, to je bio, to jest i ostat će dok ga ne znamo dijeliti. Mi ga samo brojimo i brojeći zaboravljamo čije je to. Postajemo robovi, ne nalazimo sreću. Malim biti zadovoljan, uistinu zadovoljan! Davati, davati…

O, kad bismo tu tajnu mogli shvatiti!

Što svećenik ima od Euharistije?

Pa to je njegov život euharistijski, kalvarijski život. Ne tek na riječi, teorijski, nego čitav dan, kako rekoh malo prije, s hostijom i kaležom. Više pred svetohraništem nego pred televizorom. Više noseći Euharistiju bolesnicima…

Doživljavajući taj božanski život u povjerenim nam dušama.

Kako navijestiti Krista?

Tajna naviještanja, tajna obraćanja!

U pitanju je odgovor: tajna naviještanja, tajna obraćenja! Vječna tajna. Tajna Kristova propovijedanja po nama. On nas je izabrao. On govori kroz nas, po nama. Biti »drugi Krist«! To nije tek prazna riječ. To je ono divno u našemu svećeničkom životu i u svakom vjerničkom životu, da bismo Njega naviještali svojim životima. To je živo Evanđelje. Ljubeći i žrtvujući se za one najzapuštenije, nevoljne, zaboravljene. Ljudski govoreći, bit će malo utjehe, malo uspjeha. Ni Krist nije imao mnogo uspjeha!

Što se tiče obraćenja, mi kopamo, drugi će saditi, treći će žeti. Najznačajnije je naša žrtva. Brojka kod Isusa ne znači mnogo. Srce, plamen, žar to je glavno! Za obraćenje pobrinut će se On. Najpotrebnije je naše obraćenje.

Koja je vaša poruka danas, kada ulazite u četrdesetu godinu svojega rada u Indiji?

Naprijed, junački i veselo kao da si jučer počeo, kao da još ništa nisi učinio, kao da si tek na prvoj postaji križnoga puta. Jedanaest ih ima do Kalvarije. Već sada raskrili ruke, pripravan za čavle, pripravan za koplje u svoje srce, da budeš jedno s Njegovim Srcem. Nešto divno, zar ne?! Ima li što ljepše od toga na svijetu? Nema! Kad bi bilo, On bi ga, sigurno, izabrao. On je, međutim, izabrao križ…

Maria Polli, 16. listopada 1977.

Molitva

Oče Nebeski, užezi naša srce ljubavlju Duha svetog. Neka tajanstveni križevi privuku naša srca da po primjeru oca Ante i naša srca budu ispunjena Božanskom ljubavlju i mirom. Daj nam manje trčanja, manje lude žurbe, manje besmislenoga trošenja vremena. Daj da imamo više vremena jedni za druge. Neka i nama križevi, žrtve i pokora budu čuvari sreće.

Oče Ante, daj da poput tebe budemo jedni drugima radost i sreća.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Večernja molitva misionara

»Isuse, sjedim evo sam samcat pred zemljanim oltarom ove male seoske kapelice.

Svjetlo uljane svjetiljke titra i poigrava se na slamnatom stropu.

Već sam mnogo dana na pohodu mojih udaljenih sela.

Umoran sam i gladan danas. I groznica me trese.

Isuse, uhvatila me želja za čašom hladne vode,

za jednom narančom, da si utišam žeđ.

Ljudska slabost, Spasitelju. Oprosti mi!

Mala svjetiljka kao da je jače zasjala.

Pogled mi pade na tvoj križ, na tvoje probodeno srce,

na tvoje probodene ruke.

Tvoje ruke uvijek raširene, da nas sve zagrliš.

I neka se sreća proli mojim bićem.

I groznica, glad, žeđ i komarci kao da to sve nestaje.

Kako li sam sretan, Isuse!

Kako je divno klečati pred tvojim oltarom sam samcat u ovoj tihoj noći.

Titrati i gorjeti, i na koncu za tebe izgorjeti, kao ona mala uljana lampa na oltaru.

Na svemu ti, Isuse danas hvala! Hvala ti od srca na ovom svetom zvanju!

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

ČETVRTI DAN

MAJKO, NA TEBE MISLIM…

Majko, danas je godina dana kako si se preselila k Isusu. Želja Tvoga i moga srca, da se u ovom životu još jednoć vidimo, nije nam se ispunila. No, već godinu dana ja osjećam Tvoj poljubac i Tvoju ljubav iz lijepoga neba.

Kad sam jutros podizao patenu sa Hostijom, prikazujući neokaljanu Žrtvu za Tebe, majko, kako si mi bila blizu! Žrtvu zahvalnicu za svu Tvoju ljubav. Tvojoj ljubavi i Tvojim žrtvama dugujem da sam ja danas svećenik i misionar.

Gospa Te je uzela u svome mjesecu. U tom istom mjesecu prije 18 godina primio sam Tvoj zadnji poljubac i blagoslov. Sve kao da je bilo tek jučer. Ono listopadsko jutro uz rijeku Neretvu. Mnogi su me odgovarali da ne idem u daleke, nepoznate krajeve, da ne ostavljam oca i majku. No, Ti si stavila svoje svete majčinske ruke na moju glavu, suze Tvoje ljubavi pale su na mene i okrijepljen tim blagoslovom, ja se uputih na daleki put moga života. Tijelom daleko, srcem smo bili ujedinjeni u radu za Isusa i neumrle duše, u radu za koji si me Ti od moga djetinjstva pripravljala.

Koliko mi je puta misao letjela k Tebi, dok sam izmoren i iscrpljen lutao po ovim nepreglednim rižištima i džunglama Sunderbanskim, dok sam se od groznice, sam samcat, tresao po našim priprostim seoskim kapelicama, dok sam više puta smrti gledao u oči.

Ti si onda bila uza me. I uza sve te poteškoće i pogibelji kako sam se ja uvijek osjećao sretan! Tvoja me je ljubav pratila. Pratila me ona i ubuduće! Sada me i još više iz neba možeš pomoći. I Ti, i sve duše, koje sam po svetom krštenju za Isusa pridobio, i koje su se preselile u lijepo nebo. Među njima je lijep broj Katarina, jer su me mnogi roditelji, da sačuvaju Tvoj sveti spomen, molili da bih njihovoj dječici dao Tvoje ime. Dok idem po selima i iscrpljen od putovanja i napora u njihovim se kolibama odmaram, često me oni pitaju o Tebi. Osobito majke. Majke razumiju majčinsku ljubav, pa Te, majko, blagoslivljaju što si me k njima poslala. Posebno majke siromašne dječice, koju sam uzeo u naše sirotište.

Pa, dok gledam na ove dobre majke, ja se Tebe dnevno sjećam kod oltara Božjega. I sjećat ću Te se uvijek. A Ti svoga Antu prati i nadalje svojom svetom majčinskom ljubavlju, da bi on uvijek mogao biti ono što je Tvoje majčinsko srce željelo: svećenik i misionar po Srcu Isusovu!

Majko, molim Te i za sve one koji zbog Tebe ljube mene i koji me, uistinu, majčinskom ljubavlju prate u mome misijskom radu. Da bi se mi svi jednog dana opet mogli sastati u lijepom nebu: eto, to je moja vruća molitva!

Do viđenja, majko!

Ljubi Te Tvoj

Ante

»Tamo gdje palme cvatu«, br. 36

Molitva

Oče Nebeski, ne dopusti da nas svladaju kušnje. Neka se Isusovo svjetlo istine i ljubavi proširi čitavim svijetom, kako bismo i mi svojim životom i radom mogli širiti Njegovo svijetlo kao dionici velikoga djela.

Daj da poput oca Ante i Majke Terezije i mi možemo svakodnevno prikazivati naše žrtve i poteškoće, te darovati ljubav, čistoću, poniznosti, odanosti i čitavo naše srce Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinu, Njoj, našoj Kraljici i Majci.

Gospodine, hvala ti što si nam darovao Nebesku Majku za zaštitnicu i zagovornicu da nas Ona vodi do Tebe, do zdenca Tvoje Žive vode.

Nebeska Kraljice, naša zagovornice daj da upoznamo Tvoju ljubav i ljubav Tvoga Sina.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva

Gospodine, usliši molitvu svoga puka,

učini u svojoj ljubavi da svi narodi,

svi puci, ujedinjeni Tvojom božanskom ljubavlju,

mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o Vječna ljubavi!

Gospodine, mnogi Te narodi još ne poznaju,

ne poznaju Tvoju ljubav, ne znaju za Tvoje milosrđe,

taj uzrok naše hvale i slave Tebi.

Primi našu molitvu, primi naše dnevne žrtve,

da bi oni naskoro mogli zapjevati onaj divan psalam slave

»Hvalite Gospodina svi narodi…«

Isuse Kralju, neka dođe kraljevstvo Tvoje!

Rasvijetli moju pamet, užezi moje hladno srce,

da se i ja mognem sasvim žrtvovati za proširenje Tvoga kraljevstva na zemlji.

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

PETI DAN

UZ PEDESETU OBLJETNICU REDOVNIŠTVA

Zapravo je više od pedeset godina. Počelo je sedam godina ranije, kad sam se prvi put u rodnome mi Metkoviću susreo s dva mlada »crna« isusovca, sad već pokojnim patrom Božidarom Šantićem i još živim nestorom, našim ocem Andrijom Glavašem.

Sve je to meni kao san, divan zlatni san, pedesetogodišnji san, pun dobrote i ljubavi majke mi Družbe…

Onaj nezaboravni 8. rujna, blagdan Male Gospe, kad sam stigao u Travnik, u malo sjemenište. Nezaboravni dan, nezaboravni oni sveti redovnici otac Horman i otac Zabeo, po godinama starci, no srcem još uvijek mladi dočekali su me raširenih ruku. Tamo je bio, i opet »slučajno«, također mladi magistar, kasnije misionar, otac Josip Vizjak. Kod kuće su mi dali lijepa grožđa da osuše Antine suzice za Metkovićem. No ja sam tako zavolio te patre da sam im dao sve grožđe, da, sve, jer čuo sam da su i oni sve dali za Isusa i za nas sjemeništarce.

I ostade mi ta pouka, sreća i radost za čitav život: dati sve, ama baš sve! I dajući sve, kako je lako bilo davati kroz sve ove godine redovničkog života. Pedeset godina izgleda tako dugo, no nije sve je to divan san. Kako krasno kaže svećenik-pjesnik Izidor Poljak:

„O kako prelijep, Gospode,

u svetištu Tvome

ja snivam san!

Dopusti da snivam ga, Gospode,

još godinu mnogu i mnogi dan!“

Malo sjemenište na Bašbunaru u Travniku, taj raj na zemlji, nastavljen je u novicijatu na Jordanovcu u Zagrebu. I tu raskriljene ruke i otvoreno srce onog uvijek nasmijanog i tihog Božjeg čovjeka, patra Kozelja. Njegove pouke bile su blagoslov. A i pouka divnog primjera sunovaka oca Milana Pavelića. Teško je o tome pisati, to treba doživjeti i proživjeti i 50 i 100 godina, i onda nastaviti tu Družbinu ljubav i u nebu. Tamo ćemo susresti drage roditelje, tolike svete prijatelje, no ja nekako izgaram da se sastanem tamo s tim dragim ocima iz Travnika i Zagreba, kojima dugujem ovih 50 zlatnih godina.

Prvi zavjeti tako jednostavni, no tako vječni. Ugovor s Bogom: dajem sve i molim sve Njegovu milost da bih vjerno mogao održavati zavjete. Kako je lijepo i radosno misliti na tu pedeset godišnju vjernost!

Filozofske nauke svršavao sam u tuđini, no opet u Družbi. Opet one raskriljene ruke, otvorena srca, srca otaca. U Gorici i u Gallarateu u Italiji. Rektor je bio ona duša od čovjeka, pater Paolo Dezza, sadašnji delegat Sv. oca za Družbu.

A onda Bengalija, Družbina Bengalija, gdje isusovci kao pioniri misionari rade već više od 100 godina. Posvuda ista Družba, ista Družbina ljubav. Različita su imena, razna lica, oko dvadesetak narodnosti, no jedno srce i jedna duša, sve od najviših poglavara do skolastika, novaka i braće nezaboravnog vrtlara brata Janeza Ribaša i kuhara Uraonca, brata Indwara.

I tu 45 godina rada u Isusovoj Družbi, s Isusovom Družbom, za Isusovu Družbu, to jest za Isusa i za neumrle duše. Godine kao zrnca u krunici: radosna, slavna, a, dakako, i kalvarijska! Godine jedna ljepša od druge. Govoriti o tome, opisati sve to?! Bolje je, kako rekoh, proživljavati ih, nastaviti doživljavati tu sreću. Dokle, koliko još godina? To nije važno! Družba Isusova, družba s Isusom ne prestaje.

To je vječno zlatni jubilej!

Same od sebe dolaze riječi:

»Tebe Boga hvalimo!« i s Marijom, Majkom Družbe i Majkom mojega zvanja:

»Veliča duša moja Gospodina!«

Molim vas, dragi roditelji, draga moja braćo u Družbi, toliki dragi prijatelji i dobročinitelji, zahvalite se sa mnom za 50 godina milosti, i blagoslovite me da ostanem vjeran Njemu i dušama do smrti i da zajedno slavimo vječni jubilej u nebu!

Vaš otac Ante

(Članak objavljen u Glasniku Srca Isusova i Marijina, 1983.)

 Molitva

 Oče Nebeski izvore svakog dobra, daj da te častimo i uzljubimo poput oca Ante i svih Antinih siromaha koji su toliko čeznuli za Tobom. Daj da po njegovu primjeru i mi u našim obiteljima, radnom mjestu, među prijateljima budemo u zajedničkoj ljubavi i poštovanju, sve na slavu Božju, da častimo Presveto Srce Isusovo i Bezgrešno Srce Marijino.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva Gospodinu

Gospodine

Odmori one koji su u brizi.

Blagoslovi umiruće.

Umiri one koje pate.

Smiluj se ožalošćenima.

Zaštiti one koje su u tvojoj slavi poradi ljubavi svoje.

O Isuse, za njih te molim,

za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve da im dadeš snage i jakosti,

i još više, da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima.

Amen

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

ŠESTI DAN

NOVA POSTAJA I ODGOJ MLADEŽI

Eto, i metkovski Ante postao je jubilarac, ZLATNI JUBILARAC! Dakle, vidite, i Metković nešto vrijedi. Uz Božju milost i pomagan vašim molitvama i žrtvama, 30. srpnja navršio sam eto 50 godina u Družbi Isusovoj, u službi Isusovoj, u službi besmrtnih duša.

Sretne godine, sretni dani! Sretnijih ne bih mogao zaželjeti. Kadšto su bili i poteški, no zato i još sretniji.

Hvala vam od srca na čestitkama i molitvama! Hvala, a ujedno i molba da se i dalje molite i prikazujete žrtve, da bih do zadnjeg časa života mogao ostati vjeran i Njemu i Njegovoj svetoj Crkvi, vjeran Bogu i vjeran svojemu dragom hrvatskom rodu. Tijelom već 45 godina daleko od domovine, uvijek sam jedno s njom, osobito u ovim svetim jubilarnim godišnjicama naše slavne povijesti.

Ujedno HVALA, VELIKA HVALA za tolika vaša pisma, tolike darove, tolike pakete…

E, kako bi bilo lijepo da sam mogao odgovoriti na sve! No, eto, nisam, nisam mogao ni uz najbolju volju. Diže se nova postaja, sela zovu, duše zovu. Ali na oltaru vas ne zaboravljam, ne zaboravljam vas u žrtvama teških misijskih putovanja. A tih je žrtava i žrtvica prilično.

Naše zadnje vijesti

Nova postaja Ðišu Polli – Isusovo selo, kako rekoh, diže se. Privremeno smo se i uselili. Dovršena je i privremena crkvica. Za novu, veću crkvu morat ćemo malo počekati dok ne dobijemo potreban materijal.

Međutim otvorili smo malu tkalačku školu za mladiće i šivaću za djevojke. U objema školama poučavaju mladići koji su izučili te zanate kod nas u Maria Polliju. Državne su vlasti vrlo zadovoljne pa će nam pomoći da proširimo školu.

I vrt smo uredili i zasadili smo mnoga stabla: i na našem zemljištu i po selu, pa čak i oko državne škole. Priredili smo i nogometno igralište. Učitelji i glavari sela jedno su srce i jedna duša s nama. Molite se da u takvoj međusobnoj ljubavi posao mogne i dalje lijepo napredovati.

Posebna vam hvala za svu pomoć poslanu na ovu nakanu. A bila je to velika pomoć kroz prošlu godinu. Mnogi su nam, otkidajući sebi od usta, u tome pomagali. Stoga je i Božji blagoslov prebivao nad ovim vašim štićenicima i štićenicama. Samo u novicijat Družbe Isusove stupilo je pet mladića baš uoči blagdana svetog Ignacija. Jedan je otišao k salezijancima, a nekoliko njih otišlo je u Biskupsko sjemenište. Drugih redova tu i nema.

I djevojke se revno odazivaju Isusovu pozivu. Molite se za sve njih, za njihovu ustrajnost.

I mi se svi tu molimo za duhovna zvanja u domovini. Radujemo se vijestima da je toliko novih misionara otišlo u Afriku…

Vaš »zlatni« metkovski jubilarac O. Ante

(Tamo gdje palme cvatu, br. 76, Božić 1983.

Molitva

Oče Nebeski, po Presvetom Srcu Isusovu i Bezgrešnom Srcu Marijinom raspali u našim srcima ljubav prema bližnjima da pomognemo svima onima kojima je pomoć potrebna.

Ne dopusti da naša srca budu hladna i bešćutna, oči slijepe, a ruke prazne.

Oče Ante, koji si toliko ljubio siromašne, usamljene, nemoćne i bolesne, molimo te za sve bolesne u našim obiteljima, među prijateljima, da ih Gospodin ozdravi od njihove bolesti duše i tijela. Naš moćni zagovorniče i zaštitniče, moli kod naše Nebeske majke da može posredovati za sve njih kod Svoga Sina. Molimo te za one koji su gladni i žedni tvoje ljubavi i za one koji je još nisu upoznali.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Gospodine, po moćnom zagovoru o. Ante udjeli nam milost da poput njega nikada ne zaboravimo zapuštene, bolesne već da samo širimo tvoju ljubav i radost.

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva za bolesnike

Isuse dragi, Gospo draga!

Duboka je noć. I kako je duga.

I onda se sjetim milijuna koji bolesno leže po bolnicama,

po vlažnim kolibama, dršćući od groznice,

gladni, zapušteni, bolesni tijelom,

bolesni srcem, gladni ljubavi i samilosti.

I kako se malen osjećam pred njima.

O Isuse za njih te molim,

za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve

da im dadeš snage i jakosti i još više da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima,

da im dadeš zahvalno srce što si ih izabrao za svoj križni put.

Usliši njihove molitve, obriši njihove suze,

bdij uz njih u besanim noćima,

pohodi ih svojom ljubavlju!

Osobito se sjeti naših staraca i starica,

koje su djeca i unučad izbacili iz svojih kuća, iz svojih srdaca.

Za sve bolesnike čitavog svijeta molimo, Isuse dragi,

Gospo draga, čuvaj ih u svojim srcima,

učinite ih dionicima kalvarijske žrtve!

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

SEDMI DAN

SVJEĆICE SU SE UGASILE

Svjećice pred malim oltarom ugasile su se jedna za drugom. Kao da su molile večernje psalme, pjevale vječni »Magnificat«. Bez glasa, tek svojim titrajima. Gasila se jedna za drugom te zavjetne svjećice. I gaseći se, prenosile su svjetlo jedna na drugu. I kad zadnja po zadnji put zatitra, s njom je i moje srce zatitralo. Malo sam i zavidio tim svjećicama.

I ugasnu zadnja svjećica. No, eto Božjega čuda: svjetla nije nestalo, kapelica je obasjana.

Pa to je i pravo! Kako bi te zavjetne svjećice mogle nestati! One su vječne, vječno je njihovo svjetlo. Ta gorjele su i dogorjele za Njega koji je neprolazan, vječan.

I u mraku kapelica je obasjana, srce je moje obasjano. Utrnule se svjećice, no svjetlo i njihov žar je tu, žar oltara. Izgorjele su one pred Njegovim oltarom. Pa sam se molio Njemu da i ja tako mogu gorjeti i izgorjeti kao svjećica na Njegovu oltaru.

Danas je baš sretni dan mojega ređenja 21. studenoga. Davno je to bilo, već je 36 godina prošlo od toga sretnog dana kad je On upalio svijeću mojega svećeničkog ređenja.

Sjedeći umoran u ovoj maloj kapelici nakon duga puta, ponešto i bolan i gladan. Kako sam se sretan osjećao! Svijeća dogorijeva, osjećam to, tu su već godine, no još gori. I gori na Njegovu oltaru. Žarko sam molio da mogne gorjeti i dogorjeti na Njegovu oltaru svijeća mojega svećeničkog života i svijeće života braće mi svećenika po čitavu svijetu. Molitva u tišini male kapelice. Mir i tišina, prekidana tek tihim udarcima bubnja našeg vjernog Benedikta. Večernja je molitva. »O Probhu, adhare điboner mor alo…

O Gospodine, u noći života mojega gori svjetlo, gori u srcu mojem, gori…«

I kapelica kao da je još sjajnija, kao da gori: posvuda goruće svijeće, gorući oltari svećeničkih srdaca!

O divni, o sveti svećenički živote!

Vaš otac Ante

Maria Polli, prosinac 1979.

(Uz 36. godišnjicu ređenja, 21. studenoga 1979).

Molitva

Oče Nebeski, daj da i mi naše godine života ne protratimo uzaludno. Neka i u našim srcima po primjeru oca Ante gori vječno svijetlo za Gospodina. Presveto Srce Isusovo, izvore svakoga dobra, po zagovoru naše Nebeske majke i našeg oca Ante udjeli i nama duhovne darove, vječne darove svjetla, poniznosti, mira i ljubavi. Poput oca Ante, utisni u naša srca želju da te još više ljubimo, da čeznemo za Tobom i da te još više upoznamo, da prepoznamo prave vrijednosti ovoga prolaznog života kako bismo stvorili bolji svijet i pokazali svijetu prave vrijednosti.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva

Za svjetlo mi molimo,

za žar i toplinu tvojega svjetla.

Gospodine!

Posvuda je mrak. Hladno je.

Hladno je u našim domovima, hladno u srcima, hladno posvuda.

Zebnja nas hvata dok gledamo današnji svijet.

Bez tebe, o Duše sveti, ne možemo.

Dođi i raspali ovaj svijet čistom i žarkom ljubavlju!

Raspali nas i očisti, da bismo i mi mogli širiti ovaj tvoj sveti žar.

Tvoju milost, Tvoju ljubav.

O dođi, Stvorče, Duše svet!

Amen

otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

OSMI DAN

SVEČANO SMO ZAVRŠILI VELIKU DEVETNICU

Imali smo veliku slavu. Bio je to zadnji prvi petak u našoj devetnici prvih petaka, koju smo počeli u ožujku. Oko 600 vjernika je sudjelovalo u njoj. I to s kolikim žrtvama! Za vrijeme nesnosne vrućine tamo od travnja, i onda za vrijeme strašnih poplava zadnja dva mjeseca dolaziti u Morapai, gazeći i do pasa vodu, nije bila šala. No oni su Isusu dali riječ i vjerno su je održali. Imali smo zadnjeg petka veliku misu. Kod prikazanja svako je selo donijelo na oltar lijepo naslikano srce i u srcu napisana imena onih koji su obavili tu devetnicu. Te ćemo slike uokviriti i čuvati u seoskim kapelicama i u našoj crkvi u Morapaju kao krasan spomen njihove ljubavi prema Božanskom Srcu. Sličice, koje su oni svakog petka donosili i stavljali na oltar, potpisat ću i vratiti svakome, da ih čuvaju kao »kartu za nebo«. No rekao sam im, kad su već tako junački to činili kroz devet mjeseci, da sada nastave kroz »noe đug – devet stoljeća«.

Svetu misu dala je služiti udovica našeg pokojnog učitelja Onukula. Donijela je i lijepog cvijeća i voštane svijeće. Plakala je od radosti.

Ja sam toga dana uistinu bio izmoren, jer poslije mise u Morapaju i ispovijedi i pričesti bolesnika išao sam u druga sela do onih koji nisu mogli ovamo doći. No, uz umor osjećao sam sreću, neopisivu sreću našeg svećeničkog života. Tu sreću mora čovjek sam doživjeti i proživjeti da je shvati.

Kad sam se navečer vratio na misijsku postaju, sjeo sam na verandu i zaspao nešto od umora, a nešto od  sreće.

Vaš otac Ante

Morapai, 10. studenog 1970.

(Izvadak iz pisma ocu Zvonku Majicu, isusovačkom poglavaru u Splitu.)

Molitva

Oče Nebeski, po Predragocjenoj Krvi Kristovoj učini nas svjetlom Kristova hrama, svjetlom živih hramova, ljudskih srdaca, svoje svete Crkve.

Gospodine, zahvaljujemo ti na ovim devetnicama i na milosti što si nas potaknuo da po primjeru oca Ante i mi mognemo svjedočiti Tebe. Pogledaj na nas, na naše nakane i sve naše bolesne, daj da po zagovoru Naše Nebeske Majke i oca Ante dopru do Tebe naše molitve kako bi po njima i tvojoj volji naš otac Ante bio uzdignut na čast oltara.

Oče Ante, po svojoj žrtvi misionarskoga rada kojom si tolike duše priveo k Srcu Isusovu po Srcu Marijinu, u srcima naših mladih rasplamsaj želju za svetim svećeničkim zvanjem i ustrajnost na sveto započetom putu, daj da služe Gospodinu onako kako si ti služio.

Gospodine, po zagovoru oca Ante i njegovih posvećenih ruku udijeli nam dobre svećenike i misionare. Očuvaj neokaljanim njihove svećeničke ruke koje svakodnevno dodiruju tvoje Sveto Tijelo. Blagoslovi njihov svećenički rad bogatim plodovima i podari im krunu vječnoga života. Umnoži nam vjeru, učvrsti ufanje i usavrši ljubav.

Neka dođe Kraljevstvo Tvoje!

Molimo Gospodara žetve da pošalje poslanike u svoju žetvu.

Posebno te molimo za  sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva za svećenike

Isuse, ti se sjećaš onoga dana kad si izabrao svoju prvu dvanaestoricu

neuke, slabe i siromašne galilejske ribare.

Prvoj dvanaestorici pridružio si i Savla – Pavla,

koji te je progonio, i poslije njega još tolike milijune.

Među njima i mene najnevrednijeg…

»Ja se nisam ni jedan dan,

ni jedan čas pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu,

što sam se odazvao dušama.

Sretan sam! Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugima!

Dođite, žrtvujmo se do kraja svoga života.

Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam.

Neka bude u Srcu Isusovu!«

»Dok tijelo groznicom gori i ruke dršću kod oltara tvoga,

ti me čuvaj, Veliki Svećeniče, Bože moj, koji razveseljavaš moju mladost!

Pred tvojim oltarom neka izgori ova uljanica svećeničkog mi života,

neka se ugasi daleko od buke svijeta,

daleko od ljudske utjehe, sred mojih dragih Sunderbanskih džungla;

neka goreći izgori pred ovim živim tvojim hramovima,

pred kolibama tvojih sirotana.«

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

DEVETI DAN

PROPOVIJED OCA GABRIĆA U BAZILICI SRCA ISUSOVA

Dragi vjernici!

Prije kojih mjesec dana, vrativši se iz Indije, donio sam vam pozdrav i zahvalu svih naših hrvatskih i slovenskih misionara. Sretan sam da iza 31 godine mogu biti među vama u dragoj domovini.

Uistinu sam iz svega srca svima zahvalan, jer sam se imao i zašto zahvaliti: za sve vaše molitve, za sve vaše žrtve, za tolike suze i krv prolivenu kroz toliko godina što se nismo vidjeli. Vi ste nas držali, vi ste nas jačali svojim molitvama i žrtvama. Hvala vam svima i čitavom hrvatskom narodu!

Eto, draga braćo i sestre, danas sam pred vama, da se opet rastanemo, da kažem »Zbogom!«

i vama i čitavoj dragoj domovini. Ali ja, braćo i sestre, mislim da to nije rastanak, ta sam naš pozdrav »Zbogom« znači da ćemo ostati zajedno. Evo, dva mjeseca, što sam u domovini, išao sam od župe do župe i obišao sam mnoge krajeve, pohodio sam naša svetišta, naše samostane. Opet odlazim u dragu Bengaliju s istom riječi: »Hvala vam!« Ta je riječ sada i u mome srcu i na mojim usnama. Vidio sam toliko ljubavi, toliko zanimanja za misije i kod naših dragih svećenika, tih Božjih mučenika, koji su toliko pretrpjeli kroz ovih 30 godina, koliko se nisam s njima sastao. Vidio sam toliko ljubavi i zanimanja za misije i kod redovnika i redovnica, dragih časnih sestara. Vidio sam zanimanje i ljubav k misijama i u našem Božjem puku. Mogu vam reći da su i u obične dane crkve bile pune, samo da čuju o misijama i da se pomole za nas misionare. Vidio sam osobito onaj žar i u srcima i u očima naše mladeži.

Vjerujte mi, draga braćo i sestre, ja ne znam kako da vam se zahvalim. Vi nemate pojma koliko sam sretan i s kojim se oduševljenjem vraćam natrag u Bengaliju. Rekoh, nije to rastanak, ne možemo se mi više rastati, jer ova ljubav, koja nas je povezala, jest ljubav prema Isusu i ljubav prema neumrlim dušama.

Draga braćo i sestre, mislim da će ova ljubav zauvijek ostati, i zbog toga vesela srca idem natrag. Siguran sam da ćete vi biti ne samo uza me, nego ćete biti uza sve misionare u Indija i u Zambiji, gdje naši oci sada rade. Siguran sam da ćete me pratiti svojim žrtvama i molitvama. To bih vam htio najviše preporučiti. Nemojte nas ostaviti same! (Tu je zaplakao!) Nemojte misliti da je Isus samo nama rekao: »Spašavajte duše!«

Braćo i sestre, osobito vi, mladići i djevojke, mnogo vas je tu danas. Vama Isus to osobito govori: »Spašavajte svoje duše!« Ali draga braćo i sestre, ne zaboravite ni na duše tolikih ljudi, koji Isusa još ne poznaju! Zar ima na svijetu nešto svetije, nešto uzvišenije od spašavanja neumrlih duša?!

Ništa nam drugo neće ostati na ovom svijetu, ali što ćemo se žrtvovati, i to potpuno, za duše, to će nam ostati zauvijek. I stoga ima li veće sreće od toga? I dati komad kruha čovjeku koji nema, i pružiti čašu vode žednome, koliko je to zadovoljstvo!

Zadovoljstvo je u davanju, a ne u primanju.

Braćo i sestre, pitam vas: ima li što svetije i uzvišenije od misija?

Budete li se žrtvovali za druge, nikada nećete ostariti, uvijek ćete ostati mladi. Vjerujte mi da mi je u 31 godinu života dolje u misijama bila najveća sreća u najtežim poteškoćama, pa i kad sam smrti gledao u oči. Pomisao da svoj život žrtvujem za drugoga, ulijeva u dušu posebnu radost i zadovoljstvo. To davanje života za drugoga nije mala milostinja, nije to jedna ili dvije molitve, to je žrtvovanje cijeloga svog bića. Kad svojim žrtvama doprinosimo spašavanju drugih, u tome nalazimo pravu sreću i veličinu.

Osobito se vama obraćam, dragi mladići i djevojke! Na rastanku želim ovu sreću svima, a napose vama. Ja se potpuno dajem Isusu za neumrle duše, i neću se bojati ničega.

Pred 31 godinu, kada mi je pater provincijal pred ovim svetim oltarom dao sveti misionarski križ, imao sam 22 godine. Malo sam se kao bojao, ljudi su me plašili. Govorili su mi: »Što ćeš ti tako mlad dolje u dalekoj zemlji?« Ali, draga braćo i sestre, kad mi je onaj križ otac provincijal metnuo oko vrata, i kad se taj križ dotakao moga srca, ničega se više nisam bojao. A vama kao zadnju molbu preporučam:

Pomozite mi svojim molitvama i žrtvama, da za taj križ mogu žrtvovati svoj život do kraja, da za njega gorim i izgorim!

Pohodit ću svoju rodbinu, zagrlit ću ih, poći ću još jednom na grob svojih roditelja. Kad sam došao, poljubio sam ga, i kad odlazim, ponovo ću ga poljubiti. I taj poljubac mojih roditelja, kao i poljubac vaše ljubavi i dobrote jačat će me u misijskom radu u mojoj dragoj Bengaliji. Stoga vam još jednom od srca zahvaljujem, želim vam svaku sreću.

Pozdravljam sve, osobito vaše bolesnike, preporučujem se u njihove molitve i žrtve. A vas, dragi mladići i djevojke, osobito pozdravljam i želim vam da ostanete pravi Božji vjernici. Ostanite vjerni Bogu i svojoj vjeri, kao i svojoj domovini!

Ja vas nikada neću zaboraviti, no ne zaboravite ni vi mene! Dao dragi Bog da se mnogo vas odazove, ako vas dragi Bog odabere za redovničko i misionarsko zvanje!

Još jednom najljepše od srca zahvaljujem. Kad bih vas mogao sve zagrliti, to bi mi bilo najdraže. No grlim vas svećeničkom molitvom, što je kod mise moli svećenik:

»Molite, braćo, da moja i vaša žrtva bude ugodna Bogu, Ocu svemogućemu!«

Hvala vam od srca!

(Na misi u 11 sati)

Zagreb, 21. rujna 1969.

(Prema stenogramu Grete Barković, Zagreb, Tomićeva 8.)

Molitva

Oče Nebeski, okrijepi nas nebeskim Kruhom da poput oca Ante širimo Tvoje kraljevstvo. Ne dopusti da naše ruke budu prazne i slabe već uvijek ispunjene ljubavlju i blagoslovom Tvoga Sina. Ispuni naša srca Božanskom ljubavlju i mirom.

Oče Ante, naš moćni zagovorniče, potakni nas na svakodnevnu svetu misu, molitvu Srcu Isusovu i Srcu Marijinu kako bi i mi ispunili dušu nebeskim plodovima i kako bi Riječ Gospodnja prebivala u nama.

Posebno te molimo za sve one koje osobno prikazujemo u ovoj devetnici (navesti ime).

Isuse blaga i ponizna Srca učini srca naša po Srcu Svome.

Oče Ante, preko Srca Marijina dovedi i naša srca do Srca Isusova.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante zagovarajte nas i molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

Molitva vječnoj ljubavi

Isuse, ti vidiš kako ovaj moderni svijet odvraća ljude od križnoga puta, toga jedinoga puta sreće i spasenja.

Pa i mi tvoje sluge i službenice, moramo ponizno i skrušeno priznati da smo često podlegli tomu duhu. Kajemo se i molimo: oprosti nam naše nevjere!

Tvoje Evanđelje, tvoja blaga vijest, jest Križ. Raširenim rukama, rukama probodenima, ti oko sebe okupljaš narode svijeta.

Božanski misionaru, daj, daj rasvijetli naša srca i naše duše da spoznamo tu veliku istinu da je samo Križ jedina nada spasenja svijeta. Čuvaj nas na kalvariji s Marijom, svojom i našom Majkom!

Nju si nam dao za Majku sa svoga prvog kalvarijskog oltara. I sada te molimo, čuvaj nas zajedno s njom, Majkom i Kraljicom mučenika, Kraljicom apostola i misionara!

Čuvaj nas, da ljubeći tebe, uzmognemo poput tebe raširenim i probodenim rukama i srcem, probodenim kopljem ljubavi, moliti svoju životnu misijsku molitvu za čitav svijet.

»Gospodin s vama! Isuse, dođi kraljevstvo Srca Tvoga«. Gospodine, usliši molitvu svoga puka, učini u svojoj ljubavi da svi narodi, svi puci, ujedinjeni tvojom Božanskom ljubavlju, mogu Tebe slaviti, Tebe ljubiti, o vječna Ljubavi! Amen

Otac Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo.

Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama.

Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu Gospodinu našemu.

Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

 Izvor: Životni put jednog misionara (1.,2.,3. i 4. dio), Juraj Gusić,

Gabrić još govori, Mirko Nikolić DI

Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (ZOAG)©

*zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

Završno pismo

Dragi molitelji i štovatelji našega misionara oca Ante Gabrića, došli smo do kraja naših devetnica. Najsjajnija zvijezda Zapadnoga Bengala gorjela je, dogorjela i izgorjela u službi Boga i čovjeka.

Uza sav golem rad u misijskim postajama, posebno njegovoj zadnjoj misijskoj postaji Maria Polliju, koja danas obuhvaća više od 45 sela, on je pronalazio vremena da svojim prijateljima i dobročiniteljima misija napiše makar nekoliko riječi zahvale. Upravo ta njegova pisama postala su neprocjenjivo blago za naš duhovni rast.

Sva pisma i članci kamenčići su u mozaiku njegova misionarskog djelovanja koja su nam dala vjernu sliku o njemu kao čovjeku, kršćaninu, svećeniku, redovniku i misionaru. Iz njih isijava silna ljubav prema Isusu Kristu, prema Euharistiji, prema Blaženoj Djevici Mariji i neograničeno pouzdanje u Božju dobrotu i providnost. Izbija neuništiv optimizam, pa čak i onda kada bi možda neki drugi klonuli pred teškoćama i zaprekama.

Koliko je osvojio srca Bengalaca, pokazalo se upravo prigodom njegove smrti kada su ga vraćali iz Kolkate, da bi ga po njegovoj vlastitoj želji pokopali u Maria Polliju, Marijinom selu kako mu je i sam dao ime, pod palmom, ispred Gospine špilje.

Svi ljudi, njih oko 20 000, bez obzira na vjeroispovijest, katolici, hindusi i muslimani dočekali su njegov lijes i obasuli ga cvijećem. Svi su oni osjećali da su izgubili učitelja, prijatelja, dobročinitelja, vođu i oca, čije je srce uvijek bilo otvoreno svima i svakome u svako doba dana i noći. On je uistinu bio vjerna slika dobroga pastira koji je svoj život velikodušno trošio i žrtvovao za duše.

Krasno je svjedočanstvo o njemu dala Majka Terezija, kad je od svojih sestara iz Kolkate dočula da je umro. Evo njezinih riječi!

„Sestre su mi javile da je umro otac Gabrić. On je sigurno u nebu. Toliko je ljubio Isusa. Sve je činio za Isusa. Sva misao i sve želje srca bile su samo za Isusa.“

Kroz sve ove devetnice željeli smo vas upoznati s našim najvećim hrvatskim misionarom. Željeli smo da njegova pisma napisana njegovom rukom i srcem zapale naša srca za Isusa Krista, za Njegovo kraljevstvo, potaknu na molitvu majci Nebeskoj, molitvu svete krunice, veće pouzdanje u Gospodina, na djela ljubavi i milosrđa kako bismo i mi mogli nastaviti njegovo djelo.

Učimo preko o. Ante ljubiti poniznost, poslušnost, siromaštvo, razboritost i mudrost ono što nam najviše nedostaje i treba u svagdašnjem životu, posebno u ovim vremenima.

Molimo za njega, molimo se njemu i za postupak proglašenja blaženim da se po Božjoj volji sve i ostvari.

Zahvaljujemo svakom od vas na zajedničkoj molitvi, darovima za misije oca Ante, svima onima koji su nas potakli da započnemo s devetnicama, medijima koji su nas podržali, vama koji ste dijelili devetnice, uključivali nove članove, onima koji su srcem lektorirali i prevodili na engleski jezik, svećenicima i Misionarkama ljubavi u dalekoj Indiji i svećenicima Družbe Isusove!

S onima koji i dalje žele širiti duhovnost i štovanje prema našem NAJVEĆEM HRVATSKOM MISIONARU Slugi Božjem ocu Anti Gabriću, u veljači slijedeće godine započet ćemo ponovno veliku devetnicu i tako kroz molitveni lanac koračati u susret procesu proglašenja blaženim.

Zavrijedio je da bude svjetiljka postavljena na oltar, koju će Crkva zapaliti da vječno gori i svijetli nama na poticaj.

Utecimo se Majci Božjoj, Kraljici Svete Krunice, Kraljici Mira da po njezinom zagovoru i otajstvima radosnih, slavnih, svjetlosnih i kalvarijskih zrnaca popu oca Ante upoznamo njezina sina i tajne Njegova života.

Kraljice svete krunice, Kraljice mira i naš oče Ante zagovarajte i molite za nas, za Hrvatsku, Bengaliju i cijeli svijet!

„Mislim da bez molitve ne može biti ne samo svećenički život, nego ni život drugog kršćanina. Možete staviti i najljepše žarulje, ali neće biti svjetla ako električne instalacije nisu uključene u centralu. Možemo biti zaposleni u apostolatu, ali moli, sjedni pred svetohraništem, sjedni u svojoj sobi, dođi u crkvu! Za sve imamo vremena, e, eto, za Boga nemamo. Uvjeren sam da ćete i vi priznati da je najslađi i najsretniji dan kad smo ujedinjeni s Bogom po molitvi. Ja se ni jedan dan, ni jedan čas niti pokajao niti sam požalio što sam se odazvao Isusu. Sretan sam. Tu sreću želim i svima vama. Dajte i vi tu sreću drugim! Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za sebe, takav život ništa ne znači. Ljepota je života u žrtvi. Što više možemo dati, to ćemo biti sretniji. Dođite, žrtvujte se do kraja svoga života. Što se više čovjek daje Isusu, vidi da još više može dati. To je tajna davanja, tajna križa, tajna Njegova ‘Consummatum est- Svršeno je’ na križu.

Kalvarijski Isus zove. No ne zaboravimo da je tamo i kalvarijska Majka, Majka prvog misionara, Majka svakog misionara.

Kalvarija križ to je vječno. To je naš život: uz križ, s njime, s Majkom njegovom i našom. Ljubimo li križ i žrtvu, sve će druge vrline doći same od sebe. Ljubimo i našu lijepu hrvatsku domovinu! Ali jedno ne zaboravite, a to je da proširite ljubav prema svojoj domovini na cijeli svijet. Ljubeći svoju domovinu i žrtvujući se za nju, mi se žrtvujemo za cijeli svijet. Ostanimo ujedinjeni u toj ljubavi prema Isusu i dušama.

Ja sam u Bengaliji proživio svoj vijek, pa ću u miru proživjeti i zadnje dane. Ne znam koliko će ih još biti. Ja mislim da je za nas svećenike najljepše: radi i u radu počini tamo gdje ti Isus dade zadnju minutu. Svejedno je hoće li to biti pod kojom palmom ili u kakvom kanalu ili gdje drugdje.

Gdje će taj kraj biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam. Neka bude u Srcu Isusovu!

„Ja odlazim, al’ ostajem, vi ostajete al’ idete sa mnom.“

Vaš otac Ante

Svako vam dobro i Božji blagoslov!

Zaklada Otac Ante Gabrić

 

Vezane vijesti

Najnovije vijesti

Kategorije