Metkovski srednjoškolci s prof. Katarinom Barišić izradili edukativne plakate na temu rata u Ukrajini

 

Učenici trećega razreda Srednje škole Metković, smjera modni tehničari, s profesoricom povijesti i povijesti umjetnosti Katarinom Barišić izradili su edukativne plakate na temu rata u Ukrajini.

Kroz plakate, koje su postavili u predvorju škole, kronološki su prikazali događaje vezane uz sam rat u Ukrajini, ali i napravili poveznicu s Domovinskim ratom u Hrvatskoj.

O događajima u Ukrajini, ali i o važnosti upoznavanja srednjoškolaca s istima, razgovarali smo s prof. Barišić. Razgovor prenosimo u cijelosti.

S učenicima ste izradili edukativni plakat vezan za rat u Ukrajini. Što ste točno na plakatima prikazali i kako su oni nastali?

S učenicima 3. k razreda izradili smo prigodni plakat povodom rata u Ukrajini. Pokušali smo djecu animirati na događaje, ali i s lančanom poveznicom s Domovinskim ratom. Hrvatskoj na početku rata nitko nije htio pomoći, ali imamo primjer rata u Ukrajini gdje se cijeli svijet ‘digao na noge’ i zajedničkim snagama pokušava Ukrajini pomoći na različite načine, od zbrinjavanja izbjeglica pa preko humanitarne, materijalne i vojne pomoći. Hvala Bogu što je to tako, no žalosno je što se 30 godina nakon našega Domovinskoga i obrambenoga rata, u srcu Europe događaju takvi nemili događaji. Naslov na plakatu je ‘Mir Ukrajini’ – to je prvo što želimo! Nakon toga stop ratu, pa slava Ukrajini jer tako potičemo hrabrost i stojimo uz njih. A nakon toga, na plakatima su dijelovi sloboda i suverenost. Moramo znati kako je Rusija napala suverenu državu kako bi zadovoljila svoje apetite koji sežu još od Petra Velikoga, pa do njegove nasljednice Katarine koja je širila prostore na Crno more i Baltik.  Stoga smo, radeći plakate, mnogo razgovarali. Za početak o tome jesu li se svi ovi događaji mogli predvidjeti. I odgovor je – naravno da jesu! Mi imamo žarišta diljem svijeta i Europe, no rat u Ukrajini je posebice važan jer se događa u srcu Europe i nakon što je Europa šutke prešla događaje na Krimu 2014. godine. Stoga smo mi u razgovoru o Ukrajini započeli s njezinim geografskim položajem, njezinim prirodnim resursima, susjedima, posebnosti, značaju i strateškoj važnosti Krima, njegovih luka i povezanosti s Crnim morem te činjenicom kako i zbog čega Rusija taj prostor želi pod svojom kontrolom. Nakon što smo to sve izdvojili pokušala sam im ukazati što je Krim kroz povijest značio, populaciju koja se tamo nalazi i koja je različita, od Ukrajinaca, Rusa, Rusina, Tatara itd. Svi su oni kroz povijest upućeni jedni na druge, ali je to poprilično zamršena povijest jer je riječ o različitim narodima koji su nekada živjeli u sovjetskoj Rusiji, a 90-ih nije bilo jednostavno spoznati što znači razdvajati se na male državice. Tako da, kada su me učenici pitali zbog čega se danas sve ovo događa, objasnila sam im da sve ono što se nije riješilo kroz povijest kad-tad ispliva na površinu. Usudila bih se reći da je dobro i dosada trajalo s obzirom na želje Rusije da se širi na susjede. U tom kontekstu smo probali sagledati cijelu stvar, a onda smo se vratili na Krim. Tamo su Tatari i danas ugrožena ‘vrsta’. Kažem ‘vrsta’ jer ih Rusi tako tretiraju i oni su im dežurni krivci za sve. Još od Aneksije Krima, oni se pribojavaju da će ih Rusi rastjerati s tog područja u Sibir. Sjetimo se da su i Čečence tako htjeli stjerati, ali su oni danas ni njihovi najvažniji plaćenici. Tako da, to su vrlo složene stvari koje trebaju mnogo vremena za analizu, a učeći o njima, djeca su proširila svoje spoznaje. I zbog toga radimo plakate!

Koliko je važno da srednjoškolci i mladi ljudi budu upoznati s međunarodnim odnosima, posebice u kontekstu da se neke pogreške i događaji ne ponavljaju?

Upravi bi mi povjesničari trebali biti pravi edukatori i na istinskim povijesnim činjenicama djeci vjerodostojno svjedočiti. Povijest ne smijemo krivotvoriti bez obzira koliko ona bolna bila. Npr. potrudila sam se da svojim učenicima o temi Domovinskoga rata govorim na adekvatan način.  Naravno da tu postoje raznolike skupine djece i ne razmišljaju svi na isti način. Također, nismo svi iste vjeroispovijesti i iste nacionalnosti niti je jednostavno biti manjina na jednom području. Međutim, upravo zbog toga o povijesti moramo iskreno progovarati kako se loše stvari ne bi ponavljale. Djeca moraju znati kako su te dvije države – Ukrajina i Rusija oduvijek bile povezane. Ne smijemo zaboraviti Staljinove ‘čistke’ i istinu o Ukrajincima koje je on izgladnjivao. Na sreću, Židovi su uspjeli svijetu prikazati sve ono loše što im se dogodilo, kako se to nikada nikome ne bi ponovilo. Nažalost, 7 milijuna Ukrajinaca nije preživjelo Staljina  i svijet je o tome malo upoznat.  Ako je Domovinski rat bio naš holokaust, ne želimo da se to Ukrajini dogodi i ne smijemo nikada opravdavati niti zaboraviti zločin. Zbog toga, također, radimo edukativne plakate. Dok smo radili plakate djeci sam rekla: ‘Bože, čuvaj Ukrajinu’ jer ako Ukrajinci budu vjerovali, kao što su naši branitelji vjerovali te ako budu časni i iskreni domoljubi, sigurno će uspjeti i pobijediti.

U velikoj količini propagandnih vijesti, edukativni plakati su izvrstan dobar način kako djeci približiti stvarno stanje. Kako roditelji mogu pomoći djeci da kritički promatraju i selektiraju informacije?

Roditeljima danas nije jednostavno u borbi za egzistenciju. Mnogi svoju djecu često ne uspiju vidjeti, a pogotovo ne uspiju s njima razgovarati. No, oni koji to mogu i uspijevaju moraju ih na zaista jedan realističan način podsjetiti na važne činjenice. Sami roditelji bi trebali biti podsjetnik, pogotovo ako su bili dionici Domovinskoga rata te da im svojim iskustvom i pričom približe istinu. Hrvatski primjer bi im mogao biti itekako dobar pokazatelj kako izaći na kraj s tužnim scenama kojima smo svakodnevno okruženi. Ni djeci danas nije jednostavno. Nakon jednoga biološkoga rata, bolesti COVID-19, stigao je rat u Ukrajinu i ‘more’ informacija o svemu.  A djeca su mlada i žele živjeti. Tako da, voljela bih da roditelji malo više imaju uvid u ono što djeca gledaju te da su naši mladi spremniji selektirati medije i medijske platforme, a u tome im najviše mogu pomoći roditelji, uz podršku nas profesora.

Vezane vijesti

Najnovije vijesti

Kategorije