Povodom blagdana Sv. Ilije i Dana grada Metkovića sinoć je održana Svečana sjednica Gradskoga vijeća.
Sjednici su, između ostalih, nazočili i izaslanik predsjednika Hrvatskoga sabora, saborski zastupnik Ivan Ćelić, izaslanica predsjednika Vlade Republike Hrvatske, ministrica poljoprivrede Marija Vučković, saborski zastupnik i gradonačelnik Grada Dubrovnika Mato Franković, izaslanica ministra hrvatskih branitelja Eleonora Pavlović, župan Dubrovačko-neretvanske županije Nikola Dobroslavić, zamjenik župana Joško Cebalo, pročelnica Upravnoga odjela za poslove župana i Županijske skupštine Žaklina Marević, zapovjednik Flote Hrvatske ratne mornarice, kapetan bojnog broda Darko Malečić, gradonačelnici i načelnici gradova i općina doline Neretve te susjedne BiH.
Nazočnima su se obratili gradonačelnik Dalibor Milan, župan Nikola Dobroslavić, saborski zastupnik Ivan Ćelić te ministrica Marija Vučković.
Gradonačelnik Milan u svom je govoru čestitao blagdan Sv. Ilije i Dan Grada, ali i 600. obljetnicu od prvoga pisanoga spomena Metkovića.
„Hvala svim mojim Metkovcima i Metkovkama s kojima smo s velikim ponosom prolazili prepreke ovog izazovnog vremena. Bili ste nam vjetar u leđa i stalni podsjetnik da se uvijek držimo pravog smjera i puta. Vrijeme će pokazati koliko smo uspjeli mijenjati stvari na bolje. Ne samo zgrade, ne ceste, već nas – ljude. Ovaj grad zamišljamo kao održivu zajednicu građana, željeni dom za život i rad svih ljudi koji vide i grade našu budućnost u Metkoviću. Sve naše planove razvoja i dalje se zdušno trudimo usklađivati sa županijskim i državnim planovima u svrhu kvalitetnije promjene i napretka, izgradnje povezanoga i socijalno osjetljivoga grada u kojem je razvoj, ali i istovremeno i svaki problem ili teškoća naših sugrađana naša zajednička briga. Bez sumnje, prostora za još veći napredak ima te odgovorno tvrdim da ćemo znati prepoznati i prihvatiti sve mogućnosti i prilike koje će ovaj grad učiniti još boljim mjestom za život“, istaknuo je gradonačelnik Milan.
Dodijeljene nagrade laureatima
Na Svečanoj sjednici Gradskoga vijeća dodijeljene su i nagrade ovogodišnjim laureatima. Nagradu Grada Metkovića za životno djelo posmrtno je dobila Zdenka Draženović. S velikim entuzijazmom, sposobnošću, nadasve samoprijegornim radom, uporno i hrabro izgradila je u Metkoviću europsko suvremeno ljekarništvo. Kao rezultat njenih promicanja vrijednosti obrazovanja i cjeloživotnog učenja, nastao je Edukacijsko-zdravstveni centar u kojem su građanima postale dostupne javnozdravstvene akcije i djelovanja s ciljem osiguranja kvalitetne i jednake ljekarničke skrbi za sve stanovnike grada.
Godine 2016. godine uz pomoć Miljenke Manenice, Višnje Doko i Darke Volarević osniva Udrugu oboljelih od malignih bolesti „Život“ s ciljem pomaganja sugrađanima u najtežim zdravstvenim teškoćama, te važnosti prevencije i redovitih medicinskih pregleda, a veliki oslonac i podršku pruža sličnoj udruzi u Pločama.
Osim izuzetnih postignuća u ljekarništvu i brige za zdravlje građana Metkovića, doprinijela je humanitarnom i socijalnom djelovanju u gradu Metkoviću; sudjelovala je, podupirala i financijski pomagala sportske, kulturne, društvene i druge gradske manifestacije, događanja, projekte i organizacije, a dala je i nemjerljiv doprinos unaprjeđenju međuljudskih odnosa, boljitku grada Metkovića, njegovoj promociji i sveopćem doprinosu ugleda grada Metkovića.
Zdenka Draženović umrla je 20. kolovoza 2020. godine, a svojom iskrenošću, vedrom naravi i entuzijazmom, poslovnom etikom i humanitarnim radom ostavila je neizbrisiv trag u Metkoviću.
Nagradu Grada Metkovića za životno djelo dobio je i Tomislav Veraja. Tomislav Veraja od 1966. godine u potpunosti je posvećen rukometu, najprije kao igrač, a kasnije kao trener pod čijim su vodstvom i stručnim znanjem mnoge generacije metkovske djece i mladih naučili i zavoljeli rukomet, učinili Metković poznatim i priznatim rukometnim gradom. Zbog neprikosnovenoga talenta kao igrača i dugogodišnjeg trenerskog staža Tomislav Veraja ima nemjerljive zasluge u promociji sporta i sportskoga načina života u Metkoviću.
Za Rukometni klub Mehanika prvi je put zaigrao s četrnaest godine i za Klub je nastupao u svakoj ligi natjecanja. Godine 1973. postao je prvi rukometni reprezentativac iz Metkovića te je s hrvatskom reprezentacijom sudjelovao na Trofeju bratstva jedinstva u bivšoj državi, a 1979. godine igra s Klubom kvalifikacije za ulazak u Prvu ligu gdje osvaja drugo mjesto i ostvaruje ulazak u veći rang natjecanja. Usporedno s igračkom karijerom započinje i trenersku poučavajući i trenirajući mlađi uzrast.
Nakon šesnaest godina 1982. godine oprašta se od aktivnog igranja i te iste godine postaje trener RK Mehanika. S klubom je ostvario različite uspjehe, ali posebno upečatljivo razdoblje je bilo od 1998. do 2006. kada je vodio Školu rukometa. Ovih osam godina najplodnije su godine Škole rukometa u Metkoviću, a za to je zaslužno iskustvo i vizija trenera Veraje. U navedenom razdoblju generacija 1984./1985. bila je prvak Hrvatske; generacija 1985./1986./1987. bila je dva puta prvak Hrvatske; generacija 1986./1987. bila je prvak Hrvatske i viceprvak tri puta. Uspješni pojedinci koji su stasali u školi rukometa i danas igraju vrhunski rukomet, a neki su u prvoj ekipi RK Mehanika Metković. Tomislav Veraja ostvario je i uspjeh sa Ženskim rukometnim klubom Metković koji je osvojio 1. mjesto. Hrvatsku reprezentaciju mladih (1988. godište) vodio je na turniru u Slovačkoj 2004. godine. Osim u Metkoviću rukometnu priču iz rodnoga grada, prepoznali su i cijenili klubovi u okruženju u kojima je trenirao i djelovao (Ploče, Opuzen, Ljubuški, Vrgorac, Mostar, Korčula, Crikvenica).
Tomislav Veraja je 20 godina bio koordinator mlađih dobnih skupina pri Hrvatskom rukometnom savezu, a danas obnaša dužnost županijskog izbornika. Više od pola stoljeća živeći s rukometom i za rukomet koji se ponajviše ogleda kroz predan i odgovoran rad s igračima, a posebno djecom i mladima učinile su Tomislava Veraju metkovskom sportskom legendom.
Nagrada Grada Metkovića „SV. ILIJA“ u području ekologije i turizma pripala je Markici Vuici, a zbog iznimnoga doprinosa u razvoju, zaštiti i promociji materijalne i nematerijalne prirodne i kulturne baštine.
Svjestan činjenice da je potreban angažman i građanska inicijativa kako bi se očuvala prirodna i kulturna dobra u Metkoviću i Dolini Neretve, s nekolicinom istomišljenika osniva Udrugu „Baštinik’. Kroz rad Udruge, Markica Vuica stječe potrebna znanja, vještine i iskustvo koje ga vode do ostvarenja cilja osobito važnog za Metković – aktivna zaštita izuzetnog speleološkog objekta Jame u Predolcu. Slijedom toga, sudjeluje u uređenju pristupa Jami, sanaciji i čišćenju ulaza od nakupina i otpada te zaštiti jame od erozije kao i zaštiti vodenih površina. Kako bi se objekt mogao kvalitetno prezentirati, sudjeluje u otvorenju Edukativnog centra „Congeria“. U suradnji s Hrvatskim biospeleološkim društvom tiska brošuru o Jami u Predolcu te pomaže u izradi katastra speleoloških objekata u dolini Neretve. Markica Vuica redovito piše o značajkama podzemlja i radi na njegovoj popularizaciji. Kroz godine sudjeluje u terenskim istraživanjima, organizira i sudjeluje na javnim tribinama i edukacijama za djecu i mlade, objavljuje članke u domaćim i međunarodnim zbornicima i časopisima. Organizirao je prvu akciju „Zelena čistka“ i bio glavni koordinator za dolinu Neretve, a svoju ekološku osviještenost pokazao je i aktivno sudjelujući u prosvjedima za očuvanje rijeke Neretve i neretvanskoga kraja.
Godine 2015. dobio je posebno priznanje za očuvanje prirodne baštine i razvoj kulturnog turizma u ruralnom prostoru – Suncokret ruralnog turizma Republike Hrvatske. Napisao je i predstavio javnosti dvije knjige o starim čatrnjama s područja općine Zažablje, a napisao je i niz drugih promotivnih knjižica koje promoviraju biološku raznolikost i faunu s područja Doline Neretve i samog grada Metkovića.
Nagrada Grada Metkovića „NARONA“ u području kulture dobio je Gorki Dumanić, a zbog iznimnoga doprinosa u razvoju i promociji kazališne umjetnosti u Metkoviću.
Na poziv dr. Drage Bušića 1982. godine, zajedno sa suprugom Koraljkom, pristupa Dramskoj sekciji Kulturno-umjetničkog društva Metković gdje je prepoznat njegov glumački talent i ljubav prema kazalištu, a metkovsku amatersku scenu obogatio je nizom zapaženih i uspješnih kazališnih uloga.
Za ulogu Kazimira u predstavi Probudi se, Kato! 1986. godine dobiva prvo priznanje za svoj rad, nagradu Općine Metković, a ulogom gospara Tome Brontulala u istoimenoj komediji, na 36. Festivalu hrvatskih kazališnih amatera 1996. godine u Murteru osvojio je nagradu za najbolju mušku ulogu što predstavlja najveće priznanje glumcu amateru u Republici Hrvatskoj. Zbog ratnih zbivanja početkom devedesetih godina i nemogućnosti djelovanja Dramske sekcije, okušao se kao glumac u radijskim dramama na tadašnjem Radiju Metković, a koje su bile vro rado slušane i popularne. Godine 1995., u čast istaknutoga Metkovca Ivice Gluščevića i 50. obljetnice osnivanja Narodnog kazališta Biokovsko-neretvanskog okruga, prvi put se okušao u redateljskoj ulozi postavljajući scensko-glazbeni recital Tango s Neretve.
Iste godine s Editom Markotić i Suzanom Zovko, aktivno radi na odvajanju Dramske sekcije KUD-a Metković i osnivanju Metkovskog amaterskog kazališta (MAK) koje djeluje i danas. U novom tisućljeću nastavio je samouvjereno glumiti u nizu predstava, a redateljsku palicu opet preuzima u čak četiri predstave. Od 2008. do 2014. godine bio je predsjednik Metkovskog amaterskog kazališta, a od 2014. dopredsjednik MAK-ove sekcije „Lutkari MAK“.
Godine 2022. kada se navršava 40. obljetnica ulaska na metkovsku kazališnu scenu Gorki Dumanić dobio je priznanje Hrvatskog sabora kulture – diplomu za uspješan rad na širenju i razvijanju kulturno-umjetničkog amaterizma i hrvatske kulture.
Nagradu Grada Metkovića „NARONA“ u području kulture i umjetnosti dobila je Dubravka Šešelj, a zbog iznimnoga doprinosa u stvaranju kulturnoga ozračja i promicanja kulturnih vrijednosti u Metkoviću.
Dubravka Šešelj cijeli svoj radni vijek provela je kao učiteljica likovne kulture koja je, svojom pozitivnom energijom i avanturističkim duhom, inspirirala generacije učenika. Mirovinu je dočekala u Osnovnoj školi don Mihovila Pavlinovića u kojoj je radila od 1989. do 2019. Osim u neposredno odgojno-obrazovnom radu s učenicima, Dubravka Šešelj istaknula se i u brojnim izvannastavnim aktivnostima te je zahvaljujući iznimnim profesionalnim uspjesima imenovana 2002. godine učiteljem savjetnikom čime je postala prva savjetnica u Dubrovačko-neretvanskoj županiji i Dalmaciji, a od 2006. godine bila je voditeljica Stručnog vijeća učitelja likovne kulture Dubrovačko-neretvanske županije. Predsjednica je Udruge likovnih stvaratelja Opuzen treći mandat zaredom.
U svom profesionalnom radu držala je predavanja na stručno-znanstvenim skupovima na županijskoj, državnoj i međunarodnoj razini; vodila je likovne radionice za djecu i mlade; potpisuje mnogobrojna mentorstva pripravnicima te utire put mladima koji nastavljaju školovanje na likovnim akademijama; suautorica je udžbenika likovne kulture za 7. razred osnovne škole te sudionica mnogobrojnih projekata. Bila je mentorica učenicima na natjecanjima od kojih su neki osvajali prva mjesta u Republici Hrvatskoj te je dobila tri Oskara izvrsnosti, najveći domet u struci. Uspješno je surađivala s Arheološkim muzejom Narona, KUD-om Metković, Gradskim kulturnim središtem Metković, Turističkom zajednicom Metković, Udrugom osoba s invaliditetom „Prijatelj”, Udrugom za očuvanje neretvanske baštine i drugim institucijama, udrugama i društvima na području grada Metkovića, ali i šire. Svoju kreativnost, predanost i ljubav prema likovnosti realizirala je kroz različite muzejske akcije, organiziranje i vođenje projekta, uključivanje i posebnu brigu za osobe s invaliditetom i djecu s teškoćama u rastu i razvoju. Surađujući s Gradskim kulturnim središtem Metković redovito organizira i postavlja izložbe za javnost, piše recenzije, predgovore za izložbe, redovito sudjeluje u Likovnoj koloniji Tomislav Zubčić Zupa koju organizira Udruga „Prijatelj“, a sudjelovala je i na Umjetničkom likovnom susretu Metković 2021.
Nagradu Grada Metkovića „NARONA“ u području obrazovanja dobio je i Željko Medić. Kao profesor strojarske skupine predmeta trideset osam godina predavao je stručne predmete u Srednjoj školi Metković, odgojivši generacije učenika od kojih su mnogi svoje daljnje školovanje nastavili u tom području. Svojim je dugogodišnjim radom unaprijedio nastavu strojarstva u gradu Metkoviću, kontinuirano se usavršavajući i napredujući u zvanju. Godine 2009. imenovan je profesorom mentorom, a 2014. godine i prof. savjetnikom, što je ujedno i najveći stupanj napredovanja u zvanju.
U svom je radu prošao sve faze tehničkog crtanja i modeliranja, od crtaće daske do računalno potpomognutog dizajniranja i 3D printera. Medu prvima je u nastavu uveo program AutoCAD kako bi metkovski srednjoškolci strojarskog usmjerenja bili u trendu s novim tehnologijama i konkurentni na tržištu rada. Kao istaknuti član zajednice srednjoškolskih nastavnika strojarske skupine predmeta bio je član organizacijskih i prosudbenih povjerenstva na međužupanijskim i državnim razinama natjecanja, a istaknuo se i kao mentor učenicima koji su redovito osvajali prva tri mjesta na natjecanjima najviše razine. Željko Medić je bio dio tima projekta Ars Mechanica čija je vrijednost 31 milijun kuna, a koji grad Metković provodi kao partner Industrijsko-obrtničke škole Šibenik te je doprinio realizaciji cilja projekta kroz osnaživanje stručnih znanja, vještina i kompetencija učenika i odraslih polaznika regionalnog centra kompetentnosti u sektoru strojarstva.
Uz rad u školi bio je i sudski vještak za područje strojarstva, kao jedini takav stručnjak u Dubrovačko-neretvanskoj županiji.
Nagradu Grada Metkovića „ŽDRAL“ u području sporta dobio je Ženski rukometni klub Metković. U pola stoljeća svoga djelovanja ovaj najstariji ženski sportski klub u Metkoviću istaknuo se u promicanju sportskih vrijednosti usađujući djevojčicama i djevojkama ljubav prema rukometu i zdravom načinu života. Kroz Klub je prošlo na stotine djevojčica i djevojaka grada Metkovića, koje su odgajane u sportskom duhu i kojima je igranje u ŽRK Metkoviću omogućilo daljnje igranje rukometa u drugim klubovima gdje su kroz sportske stipendije i novčane naknade uspješno studirale i završile fakultete. Najveći uspjeh ŽRK Metković ostvario je 2007. godine osvajanjem 1. mjesta u 2. HRL-JUG, a iste godine Klub je četvrti put bio kadetski prvak Republike Hrvatske.
Danas u ŽRK Metković trenira oko 100 rukometašica pod vodstvom trenerice Mariele Križanović, a predsjednik mu je Tomislav Komazin. Klub se natječe u 2. HRL-JUG, a prošle sezone bio je tek jedan od dva ženska rukometna kluba u Dalmaciji koji se natjecao u sve četiri uzrasne kategorije. Nesebična briga o svim uzrastima igračica doprinijela je prepoznatljivosti Kluba u poticanju razvitka i unapređenja sportskog života Metkovića.
Program Svečane sjednice Gradskoga vijeća vodila je Romana Gabrić, a u glazbenom dijelu nastupali su Pučki pivači Župe sv. Nikole te Puhački kvintet u sastavu Mihaela Pavlović, Marija Berljak, Dražen Laskač, Mario Komazin i Lucija Komazin.
