Kritički osvrt prof. Vanje Gabrić na izložbu ‘Arte rencontre’ prof. Zorane Vekić

 

U Arheološkome muzeju Narona u Vidu u četvrtak je otvorena izložba slika ‘Arte rencontre’ profesorice Zorane Vekić.

Izložba je izazvala interes javnosti, a reportaža s otvorenja objavljena je i putem naše stranice. Ipak, umjetnost zasigurno najbolje mogu opisati umjetnici. Stoga nam je izuzetna čast što u nastavku teksta možemo objaviti kritički osvrt na izložbu koji je napisala prof. Vanja Gabrić.

Prof. Gabrić diplomirala je na Muzičkoj akademiji u Sarajevu, BiH na TPO (teorijski pedagoški odjel) te stekla zvanje akademskog muzičara, profesora. Dugi niz godina posvetila je području pedagogije glazbene umjetnosti te kulture općenito, a tijekom svojega rada stekla je međunarodno iskustvo. Njezino polje interesa uključuje i glazbena terapija. Pisala je mnoge stručne kritike i mišljenja za druge umjetnike, a svakako vrijedi istaknuti kako je 1985. godine dobila Spomen plaketu Grada Sarajeva za doprinos ukupnom razvoju grada. Dobitnica je i nagrade ‘Sloboda’ Međunarodnog centra za mir Sarajevo za izuzetan doprinos humanizmu i promicanju ljudskih prava i sloboda u Bosni i Hercegovini, Europi i svijetu (2020.).

Dugi niz godina posvetila je podučavanju učenika u metkovskim školama te organizirala i sudjelovala različite manifestacije i programe, čime je ostavila trajan pečat u kulturnom životu grada Metkovića. Prof. Vanja Gabrić u mirovini je od rujna, ali i dalje sudjeluje i predaje na konferencijama i kongresima, među kojima je i 3. Hrvatski kongres estetske medicine, u sklopu kojega je u Opatiji govorila na temu “Anticipiranje umjetničkog u psihofizičkom blagostanju čovjeka”.

Uz dozvolu prof. Gabrić u nastavku u cijelosti objavljujemo njezin osvrt na izložbu prof. Zorane Vekić.

Draga Zorana,
evo mene u ove sitne sate, u 2:55. Čestitam ti na izložbi, nadahnuću i snazi da izneseš novi ciklus slika u kratkom vremenu. Žao mi je što sam bila spriječena doći zbog auta. Ipak je sutradan trebalo promijeniti stari i staviti novi akumulator. U međuvremenu sam pogledala što je objavljeno na mrežnim stranicama Metkovića. Kad sam te vidjela onako prekrasnu sa buketima cvijeća pomislih da si prava boginja koja je svojom ljepotom, znanjem i vještinom oplemenila Metković i neretvansku dolinu inkarnirajući se u sadašnje vrijeme u nježnoj roza boji bezvremenske ljubavi, neutralizirajući izazove i strahove vremena razvoja civilizacije kroz ostavštinu kulturnog dobra i bogatstva progovarajući svojim bićem u izazovu ideje.

U subotu ujutro na miru sam sve lijepo razgledala i kad su se utisci slegli u ove sitne sate na miru pišem. Sve si veoma lijepo napisala i opisala što si htjela i realizirala. To nitko ne bi tako umješno uradio kao ti. Ipak se nameće potreba odjeka u meni da, osim čestitanja, opišem i svoj doživljaj i viđenja. Sam naziv izložbe Arte rencontre fantastično je sintetizirao cjelokupnu izložbu u izazovu vremena i kulturnog bivanja u različitim aspektima. Na plakat i katalog stavila si „dva hita“ ciklusa, ali to su i ostali radovi kojima treba izabrati kut i razmak gledanja, kao i efekt postignutog. Cijelom izložbom odiše protočnost u sintezi, raslojavanju, metamorfozi, modulaciji, insertnom prikazu, koje rješavaš mirnoćom i nježnošću mudre umjerenosti sklada.

Prva slika Venus samo na prvi pogled daje osjećaj naivnog, a onda kad se približiš u sudaru kipa i tijela uočavaš vise osoba. Jedno oko je zaklopljeno, drugo začuđeno. Jedna ruka je djelomična, dok druga zakriljuje treću osobu. U eksploziji svemira i nastanka stjenovitih i plinovitih tijela formirala su se i primordijalna bića, božanstva koja su razvojem civilizacija mijenjala imena i postajali arhetipovi osobnosti i stanja. Na tijelu noge su skrušeno stisnute, a na kipu u donjem dijelu formira se strastveni izmak tijela. Ruka tijela zakriljuje dijete. Dojka tijela je ujedno i kosa djeteta. U sintezi likovno jedinstvo arhetipa majke.

Meni je samo djelomično važno prema čemu si radila, ali mi je primarno koliko si sebe uzdigla i psihološki se likovno potvrdila. Pegaz me je oduševio prepoznajući zanos mlade ideje koju si sposobna iznijeti u poletu i zamahu plemenitog ishoda realizacije. Nika Samotračka je izvanredna i traži približavanje djelu. Rimljanka I i Harpija likovno snagom tijela i harmonijom kompozicije traže odmak u promatranju. Vrlo moćni radovi. Rimski vojnik, stilski uravnotežena slika posebnog kuta gledanja. Julije Cezar, odlično likovno prikazano devastirano skulptorsko djelo u moći i položaju osobe i žrtvovanje umjetničkog djela bez Bruta , ali u brutalnosti vremena. Druga slika Julija Cezara je gordost skulpture,ponosa i slave. 

Cezar III sa otvorenom glavo m i Koloseumom kao psihološkom i umjetničko biološkom strukturom organizacije, borbe u areni mozga, također mi se jako sviđa. Mudra Atena (Minerva), s konstrukcijom hrama na glavi je veoma efektna. Ovdje svaki fragment je cjelina za sebe i mogao bi biti izoliran, istaknut posebno, kao što si učinila sa sovom. Potpuno u jedinstvenu cjelinu stavila bi glavu sa hramom. Atena nosi dorski hram na glavi pokazujući da vlada vanjskim aspektima života u hramoniji arhitekture i života. Istina, ističeš mudrost i moć Atene. Istaknula si eroziju kamena i vremena. Lijepa je prirodnost sove koju si postigla, dok druga samostalna sova likovni je reprezent u neopterećenim zakrivljenim zamasima kista i boje. Vrlo je važno u kakve će se okvire staviti slike i to će biti poseban izazov, ali u svakom slučaju prirodan. Artemis treba gledati iz velike blizine i efekt je sjajan. U prirodi Artemis (Diana) je i tvoja priroda „strijelca“ koja si „ulovila“ zamamne izazove da na nov način spoznaš i otkriješ sebe i kako ti kažeš daš zadatak u sinkroniziranju vremena, spoznaji publike o vrijednostima i značaju ovovremenog u posjedu prošlosti. Artemis je i boginja rađanja. Evolutivne metamorfoze morskog konjica Hippocampusa je fantastična slika koja nije nametljiva ali je savršena u tvom likovnom izrazu. Ja bih je stavila pored Posejdona jer je u njegovoj funkciji. (Fontana Trevi – Rim; Neptun sa upregnutim konjima). Posejdon je markantna, veoma zgodna osoba mitologije koju stavljaš u linijsku jasnost sigurnog poteza i razigranost boje u nijansama sive i crne, neutralizirajući je plavo- bijelom uzburkanošću morske pjene iz koje samo što se nije rodila Venera. Postavila si je nešto ranije. U prikazu skulpture postigla si životno tijelo sramežljive Venere dobivši sedefastost bisera nastao prirodnim putem strujanja mora u izrazu plave školjke. Snaga Herkula i napor izdržljivosti trajanja radnje je vizualna umješnost snage arhitekture linije. Čudovišta Cetus i Ceberus zanimljivi su u formi emocionalnih stanja. Koliko god su izraženi agresivnošću, pokazuje se i doza plašljivosti jer i oni se plaše dobra što si upravo postigla bljeđim nijansama boja. Cijeli ciklus odiše dubinama i visinama, paralelizmima koji kontrapunktski egzistira viđenjem i spoznajom, ambivalentnošću i polivalentnošću kromatskih stanja, gotovo filmske transformacije. Umjetnost je samo djelomično oponašanje prirodnog ili psihološkog, odnosno materijalnog. U repliciranju svaki umjetnik svojom osobnošću daje novi sloj izrazu koji izlazi iz područja nesvjesnog i nespoznatog u sebi i forme koju predstavlja u trajanju dugovječnosti. Rimljanke skulpturalno i slikarski obilježene su u blijeđenju i zaboravu protjecanja vremena, aktualizirane su sada i tvojom izložbom u Arheološkom muzeju,u izvanrednom konceptu sinteze vremena i vrijednosti u naslijeđu i osvješćivanju novih generacija. Rimljanka na katalogu ekstra je likovno postignuće tvoje prirode u suvremenom likovnom pristupu. Sinteza skulpture i slikarstva, nježnost i naglašenost u eteričnosti izraza i svjetlosti vremena Arte recontre. Da li sam nešto zaboravila? Da, kao autorica nametnula si se ponosnom formom labuda u obojenom dijelu slike koja je znanjem, emocijama i vizijom dala novi izričaj onom što cijeni, voli, zna i može. Č E S T I T A M !

Dragoj Zorani sa zadovoljstvom i poštovanjem,

Vanja Gabrić

Vezane vijesti

Najnovije vijesti

Kategorije