U Osnovnoj školi don Mihovila Pavlinovića sinoć je održana komemoracija za Željana Brljevića – Uču, dugogodišnjega učitelja razredne nastave u toj školi, koji je u nedjelju preminuo u 63. godini života.
Od pokojnoga Željana oprostili su se brojni prijatelji, kolege i rodbina. Njegovoga rada te odnosa prema učenicima i školi u emotivnom se govoru prisjetila ravnateljica škole Žana Dodig, koja je izrazila sućut članovima njegove obitelji: supruzi Mirjani, sinovima Petru i Roku te kćeri Ani. Uime kolega od pokojnoga Željana oprostila se učiteljica razredne nastave Ankica Jakić, a prigodne stihove su govorile nastavnice hrvatskoga jezika Marinka Jurković i Ivona Martinović. Učenik Robert Glavinić pročitao je pismo koje je napisao svome učitelju, očekujući njegovo ozdravljenje i povratak u školu.
U nastavku prenosimo objavu s internetske stranice Škole te videoprojekciju koju su napravili u spomen na pokojnoga kolegu i prijatelja. Također, prenosimo nekoliko fotografija s portala LIKEmetkovic.hr na kojem možete pogledati opširniju fotogaleriju.
Od Uče smo se oprostili dostojanstveno i dirljivo; prigodnim stihovima, biranim riječima i fotoalbumom punim divnih uspomena na dobrog duha naše škole, a osjećaje učitelja i učenika u riječi je pretočila ravnateljica Žana Dodig.
Sve nas je rastužila i potresla vijest povodom koje smo danas svi zajedno u našoj školi: naputio nas je naš Željan. Okupili smo se u školskom predvorju koje je svjedokom brojnih sretnih trenutaka u kojima je i Željan sudjelovao, a sad se, iako smo znali koliko ga njegova bolest iscrpljuje, s nevjericom i tugom opraštamo od našega prijatelja i kolege, dobroga duha ove škole. Teško mi je govoriti u ovom trenutku jer tuga ne da riječima iz grla, a htjela bih vas, barem pokušati utješiti toplim i istinitim riječima o vašem suprugu i ocu, našem učitelju s kojim je bila čast dijeliti školski suživot.
Željan je bio učitelj koji je istinski volio svoje učenike i sa žarom ih je poučavao. Kao školski djelatnik bio je pokretač i sudionik brojnih društvenih i kulturnih događanja u našoj školi te je u svakome trenutku bio spreman pomoći bilo kolegi bilo učeniku. Sve nas je pokretao svojom vedrom naravi, smislom za humor, pristupom životu; uvijek je bio spreman za pjesmu i smijeh, a iznad svega, bio je čovjek velikoga srca, osoba na koju se uvijek možeš osloniti.
Teško je ovdje i sada sažeti sve ono što smo sa Željanom imali dijeleći radosti i žalosti prosvjetarskoga posla… Teško je spomenuti sve generacije učenika koje su bile počašćene time što im je on bio učitelj. Uvijek ozbiljan i odmjeren, brižan odgajatelj, suradljiv i odlučan razrednik, isti od prvoga dana kad je kročio u ovu školu – 6. rujna 1982., do posljednjeg održanog sata u učionici broj 33.
Željan je prije svega bio naš prijatelj, bio je čovjek kojega su svi voljeli: učenici, kolege, suradnici, folkloraši,… I po tome ćemo ga pamtiti.
Pamtit ćemo ga po veselju koje je donosio, pjesmi i plesu koje je uvijek rado započinjao. Sve što je radio, radio je srčano i uspješno; takav je bio učitelj u učionici, kolega u zbornici, folkloraš, čuvar tradicije i baštine neretvanskoga kraja.
Naš Željan, Učo, bio je vedra duša koja je uvijek i svugdje davala cijeloga sebe, i takav će zauvijek živjeti u našem sjećanju.
Draga Mire, i djeco našega Željana, znajte da smo uz vas i da iskreno suosjećamo s vama; osjećaji su to cijele škole kao i brojnih drugih ljudi koji su duboko cijenili i voljeli vašega supruga i oca. Svojom osobnošću, svojim radom i životom ostavio je veselu i trajnu uspomenu u svima nama.
Dragi Željane, hvala ti na svakom osmijehu koji si nam izmamio, svakoj riječi i pjesmi koju si nam darovao. Počivaj u miru na nebeskim prostranstvima, a mi ćemo te zauvijek čuvati s nama, u tvojoj i našoj školi.
