Jeste li upoznati koje sve terapije pruža Udruga Leptirići?

 

Iz Udruge cerebralne i dječje paralize doline Neretve Leptirići podsjetili su na terapije koje pružaju korisnicima. Tekst s njihove stranice prenosimo u cijelosti. 

Biba_baner
Đani Maršan-baner

FIZIKALNA TERAPIJA

Fizikalna terapija Leptirića je ciljno-orijentirani proces u rehabilitacijskom programu koja je usmjerena na osposobljavanje osoba s nekim oblikom oštećenja prema razini dosega optimalne mentalne, fizičke, i / ili društvene funkcije. Terapijske vježbe izvode se s ciljem: liječenja i prevencije bolesti; liječenja i prevencije ozljeda; liječenja deformacija; oporavka oštećene funkcije mišićno-koštano-živčanog sustava; jačanja muskulature; stabilizacije ozlijeđenog ili bolnog dijela lokomotornog sustava; korekcije lošeg držanja; poboljšanja držanja i posture tijela; povećanja opsega pokreta; poboljšanja koordinacije i brzine pokreta; povećanja izdržljivosti; poboljšanja cirkulacije; smanjenja bola(..). Uz terapijske vježbe našim pacijentima preporučujemo i masažu za što uspješniju rehabilitaciju. Fizioterapijska skrb Leptirića ciljano djeluje na povećanje sposobnosti pojedinca da sudjeluje u zajednici, obitelji i društvu.

LOGOPEDIJA

Logoped je stručnjak koji se bavi problemima govora, jezika i glasa. Ne bavi se samo korekcijom izgovora određenih glasova već se bavi i stimulacijom i korekcijom cjelokupnog govorno-jezičnog razvoja, problemima u učenju, čitanja, pisanja kao i problemima glasa. Svako dijete ima svoj tempo rasta i razvoja. Zapravo, svako dijete je jedinstveno i individua za sebe.

Cilj svakog logopeda je ostvarenje maksimalnog potencijala svakog djeteta bez obzira na teškoću.  Put do ostvarenja cilja je dugotrajan, pomoć je sveobuhvatna te očekuje od Vas mnogo truda i zalaganja ali na kraju pokazuje pozitivne rezultate. Pravodobnim otkrivanjem uzroka i uključivanjem u terapiju mogu se ukloniti smetnje i spriječiti razvijanje njegove svijesti o poremećaju te eventualne neugode koje bi ono moglo doživjeti u okolini, vrtiću ili školi.

NEUROFEEDBACK TRENING

Neurofeedback je neinvazivna i zabavna metoda normalizacije moždane aktivnosti. Provodi se tako da se pomoću EEG pojačala odrede moždani valovi koji se koriste za upravljanje videoigrom ili nekim drugim audiovizualnim sadržajem. Možemo reći da kod neurofeedbacka igrač mislima upravlja video igricom, a nastojeći unaprijediti igru, unapređuje svoje moždane valove. Zamislimo da je naš mozak centar svega što mi jesmo, a on to doista i jeste. Priključivanjem našeg djeteta, ili nas samih u proces neurofeedbacka, naš mozak podvrgavamo jedinstvenom treningu. Najčešći napredak kod djece se događa u području unapređenja fokusa, koncentracije, pažnje. Samim time utječemo i na poteškoće u učenju ako postoje poteškoće s disleksijom, disgrafijom, diskalkulijom. Uz pomoć nfb-a na sve se može djelovati i utjecati na sami napredak. Bitno je istaknuti i važnost same međusobne komunikacije između korisnika ili roditelja koji su doveli svoje dijete na terapiju. Jako je bitno da terapeut zna kako se korisnik ponaša recimo kod kuće, u vrtiću, školi, na poslu ili pak kakav mu je san. San je jako bitan faktor koji pomaže terapeutu da otkrije za korisnika „idealnu frekvenciju“ uz pomoću koje će terapija biti maksimalno bezbolna, što to doista i jeste.

EDUKACIJSKA REHABILITACIJA

Edukacijska rehabilitacija je znanost koja se bavi ranim otkrivanjem i ranom intervencijom, timskom dijagnostikom, procjenom potreba za podrškom, izradom individualiziranih programa poticanja, osobno usmjerenih i obiteljski usmjerenih planova podrške, promicanja prava djece s teškoćama u razvoju i njihovih roditelja, kao i osoba s invaliditetom u zajednici, edukacijsko-rehabilitacijsku superviziju, savjetovanje, suradnju i timski rad.

Edukacijsko-rehabilitacijski (individualni i/ili grupni) postupci i programi su: bazična perceptivno-motorička stimulacija,  poticanje perceptivno-motoričkog razvoja, rehabilitacija igrom, poticanje senzorne integracije,  primijenjena analiza ponašanja, kognitivne strategije učenja, tehnike individualnog i grupnog poučavanja, poticanje razvoja kognitivnih, praktičnih i socijalnih kompetencija, poticanje osobnog i socijalnog razvoja u grupi te poticanje razvoja prirodnog kruga podrške.

TERAPIJA SENZORNE INTEGRACIJE

Što je senzorna integracija?

Senzorna integracija je neurološki proces u mozgu koji nam omogućava da registriramo, moduliramo i prepoznajemo osjete dobivene preko senzornih sustava kako bi dobili svrhovito, adaptivno ponašanje u interakciji s okolinom (Ayres, 1972.). Integracija senzornih informacija esencijalna je za stvaranje, razvijanje i održavanje slike o samome sebi i svijetu oko nas. Za djecu, to je temelj za usvajanje, razvijanje, modificiranje i održavanje novih vještina, učenje i istraživanje prostora, stvaranje odnosa sa samima sobom i osobama oko sebe, te za njihov cjelokupan razvoj.

Ako naš mozak ne diskriminira, filtrira, određuje prioritete, koordinira, organizira i integrira sve te senzorne ulaze, govorimo o disfunkcijama senzorne integracije, koje mogu utjecati na svakodnevno funkcioniranje. Radna terapeutkinja i neuroznanstvenica dr. A. Jean Ayres opisala je poremećaj senzorne integracije kao “prometni kaos ili gužvu” koji priječe određenim dijelovima mozga da na primjeren način zaprime i obrade senzorne informacije.

Terapija senzorne integracije temelji se na principima koje je postavila dr. Ayers, radna terapeutkinja,  60-tih godina prošlog stoljeća. Teorija senzorne integracije govori o značaju taktilnog, proprioceptivnog i vestibularnog sustava na razvoj mišićnog tonusa, automatskih reakcija i emocionalnog dobrostanja pojedinca (Ayres 1972, 1979 .,Smith Roley, Blanche, Schaaf, 2002). Stoga, neprimjereno procesuiranje senzornih podražaja može imati negativan utjecaj na motoričke, kognitivne i socio-emocionalne vještine djeteta, a s navedenim i na izvedbu aktivnosti dnevnog života. Terapija senzorne integracije potiče razvoj neurološkog sustava, uklanja patološke oblike ponašanja osiguravajući zaprimanje neophodnih podražaja i/ili informacija kroz konstruktivne i smislene aktivnosti koje djetetu pružaju izazov.

Važno je na vrijeme prepoznati poteškoće senzorne integracije kako bi se dijete pravodobno uključilo u terapijski proces, a pri „nevidljivim“ simptomima može Vam pomoći samo kvalitetno educirani, certificirani Ayres terapeut osposobljen za provođenje procjena i intervencije senzorne terapije.

Simptomi disfunkcije senzorne integracije:

  • manjkav obrazac sisanja i gutanja
  • poteškoće žvakanja, gutanja, hranjenja i automatskog zatvaranja usta
  • promjene raspoloženja u dobi malog djeteta
  • pretjerana plačljivost ili mirnoća u dojenačkoj dobi
  • izbjegavanje korištenja ruku
  • kašnjenje govora
  • poteškoće kontroliranja emocija i ponašanja
  • nedostatna usklađenost pokreta (nedostatna ravnoteža, “šeprtljavost“, izbjegavanje penjanja, sklonost ozljeđivanju, strah od visine)
  • hiperaktivnost i /ili laka otklonjivost pažnje
  • poteškoće učenja

Ukoliko sumnjate da Vaše dijete ima poteškoće senzorne integracije možete se obratiti našoj terapeutici Ireni Obradović, bacc.therap.occup., certificiranoj za provođenje Ayres terapije senzorne integracije  uključujući provođenje i interpretaciju testa senzorne integracije i praksije (SIPT) po programu University of Southern California (USC) i Western Psychological Services (WPS).

RADNA TERAPIJA

Radna terapija je zdravstvena struka namijenjena djeci i odraslima čije su sposobnosti aktivnosti dnevnog života ugrožene ili umanjene zbog bolesti ili stanja u kojem se osoba nalazi. Radna terapija pomaže djeci da postanu što samostalniji u životu, što uključuje razvijanje vještina potrebne za obavljanje aktivnosti, kao što su briga o sebi, igra, školske obveze..

Cilj radne terapije je postići najveću moguću razinu asmostalnog funkcioniranja osobe koji dovodi do osjećaja osobnog zadovoljstva i umanjenja oštećenja koji sprječava isti. Potičemo razvoj fine i grube motorike, grafomotorike, vizualne percepcije, kognitivnog razvoja, igre, socijalne i emocionalne vještine, vještine svakodnevnog života.
U radu sa djecom kroz igru postižemo najbolje uspjehe jer ipak igra je glavni alat kod djece. Preko igre terapeut najčešće dolazi do željenog cilja. Kod neke djece potrebno je uvježbavati aktivnosti samozbrinjavanja, pri čemu radni terapeut pomaže djeci i uči ih kako se obući, zavezati tenisice, prati zube i ostale aktivnosti koje dijete treba, jer zaista nekoj djeci to predstavlja veliki problem.

Vezane vijesti

Najnovije vijesti

Kategorije

Skip to content