Na današnji dan, 28. veljače 1915. u Metkoviću je rođen otac Ante Gabrić – svećenik, isusovac i misionar. Veliki čovjek koji naš grad čini vrlo ponosnim zbog svega što je za života napravio. A napravio je mnogo!
U Indiji je osnivao male seoske škole, kapelice i bolnice, a talentiranu djecu je slao na dodatno školovanje. Za života je pokrstio na tisuće ljudi, pomagao je bolesnima, a u svojem radu i humanitarnom djelovanju često je surađivao s Majkom Terezijom.
Nedavno je u Metkoviću osnovana Zaklada koja nosi njegovo ime, a tim povodom razgovarali smo s pedagoginjom u Srednjoj školi Metković, Violetom Oršulić koja je ujedno i predsjednica Zaklade.
“Antinim stazama”
Put Srednje škole Metković kojim koračaju ‘Antinim stazama’ traje od 2009. godine kada je osnovana Udruga Mladi oca Ante Gabrića. Početni cilj Udruge bio je pružiti pomoć i podršku učenicima slabijega imovinskog stanja. Nakon akcija usmjerenih na učenike škole i njihove obitelji, krenuli su i s akcijama u svrhu prikupljanja pomoći Caritasu, Crvenom križu, don Velimiru Tomiću i njihovim misijama u Tanzaniji, srušenoj školi u Japanu itd., a put ih je u konačnici odveo i do Antinog Zapadnog Bengala.
Prije šest godina, uz pomoć tadašnjeg vicepostulatora Antuna Volenika, stupili su u kontakt s p. Sylvesterom Xavierom, svećenikom koji je živio i radio s našim misionarom te na čijim je rukama otac Ante Gabrić umro. Od tada do danas napravljeno je mnogo aktivnosti kojima je svrha oživjeti Antine misijske postaje te pomagati ljudima u Indiji, baš kako je to činio otac Ante.
„Uz pomoć dobrih ljudi velikoga srca koji su nam se pridružili, napravljeno je mnogo toga. Obnovili smo školu u Kupleu, otvorili novu školu – ‘Father Gabric English Medium School’ kod misijske postaje Mariapally u kojoj imamo 43 učenika i tri zaposlene učiteljice. Obnovili smo crkvu Gospe Lurdske- Srce Isusovo, grob oca Ante, napravili prilaz kipu oca Ante te s druge strane kip Majke Terezije. Obnovili smo i župnu kuću u kojoj je bio otac Ante, a gornji kat na kojemu su nekada spavala muška djeca koja su učila različite zanate, adaptirali u velike četiri spavaonice gdje ćemo organizirati buduća hodočašća i volontiranja. U svim ovim aktivnostima ogroman je doprinos dobrih ljudi, kolega iz Srednje škole Metković i prvenstveno naših učenika, a cilj Zaklade, koja je kruna našega rada, je podići sve to na još veću razinu. Sve naše aktivnosti radimo u suradnji s Hrvatskom pokrajinom Družbe Isusove, a želimo da Zaklada bude most između Hrvatske i Zapadnog Bengala“, istaknula je Oršulić dodavši da “Zaklada Otac Ante Gabrić – ZOAG” počinje s nizom novih aktivnosti, pri čemu su prva devetnice koje mole i objavljuju na Facebook stranici ‘Sluga Božji otac Ante Gabrić’ od veljače, mjeseca njegova rođenja do listopada, mjeseca njegove smrti.
Niz aktivnosti Zaklade
„Osnivanjem želimo potaknuti širu javnost, naše mlade, da otkriju duhovno blago i svjedočanstvo misionarskog života našeg budućeg blaženika. Želimo promicati duhovnost i pobožnost prema ocu Anti. Želimo pružiti pomoć i podršku Antinim misijama te školovati siromašnu djecu. Prvenstveno, želimo našu školu postaviti na dobre temelje. Naime, Antine škole bile su vrlo kvalitetne, a on je mnogo radio i ulagao u darovitu djecu. Tako da su svi učenici koji su pohađali njegove škole odmah dobivali i posao. Stupili smo u kontakt i s jednim svećenikom koji ima umjetničku školu, tako da ćemo ostvariti i suradnju s njim. Uspostavljamo i aktivnosti osnivanja kumstava u sklopu kojih će, svi koji to žele, moći školovati jedno dijete i ostvariti kontakt s njim. Želimo pokrenuti volontiranju u njegovoj misiji Mariapally, našoj školi i sirotištu, kućama Majke Terezije, započeti s izradom monografije oca Ante, a u konačnici i otvoriti Spomen kuću oca Ante u njegovoj rodnoj kući“, naglasila je Oršulić.
Oršulić je prošle godine sudjelovala i u organiziranom hodočašću u Indiju koje je povezalo cijelu Hrvatsku. Naime, ljudi iz različitih dijelova Hrvatske, među kojima su bile i učenice Srednje škole Metković, boravili su u Antinim misijskim postajama u kojima su volontirali 20 dana.
„To je bilo nezaboravno iskustvo kojim smo u potpunosti doživjeli oca Antu. Imali smo i duhovno vodstvo vicepostulatora kauze za proglašenje blaženim i svetim oca Ante patera Antu Tustonjića, a s nama je bio i naš renomirani fotograf Zvonimir Atletić, koji je pratio oca Antu i majku Tereziju te ima zaista veliku zbirku njihovih fotografija i snimaka. To iskustvo dalo nam je i poticaj za daljnji rad“, kazala je Oršulić.
“Donio im je vjeru, a vjeru nikada nije mijenjao”
Na hodočašću je vrlo dobro vidjela i što je otac Ante predstavljao ljudima u Indiji i što im on još uvijek znači. A znači im mnogo!
„On je svetac za njih. On je donio svjetlost u njihov život. Uvjeti života tamo su nemogući, to možete doživjeti tek kada odete. Da nije bilo njega i majke Terezije, tamo ničega ne bi bilo. Otac Ante im je sagradio ribnjake koje oni još uvijek koriste za kupanje, kuhanje, pranje te za uzgoj ribe, proveo je ceste, donio im je pitku vodu. Donio im je vjeru, ali vjeru nikada nije mijenjao. U našoj školi imamo više hindusa i muslimana, nego kršćana. Dok sam bila na hodočašću, jedno jutro sam zatekla učenike kako mole ‘Očenaš’ na hrvatskom jeziku. Rekli su mi da mole iz poštovanja prema ocu Anti, koji nikada nije gledao na vjeru. Dakle, oni mole i čine sve ono što treba činiti u našoj vjeri, koju doživljavaju na svoj način. Oni ga štuju, odlaze na njegov grob gdje se događaju ozdravljenja. Ogromnu ljubav im je pružio. Zbog toga ne smijemo zaboraviti rad oca Ante Gabrića i smatram da ne smije biti ovako kako je bilo dosada. Mi možemo o ocu Anti govoriti kao o velikome misionaru, ali ga moramo i doživjeti. Srcem trebamo povezati Metković i Indiju“, zaključila je Oršulić.
