Nakon šest dana, odnosno šest etapa završen je Memorijalni biciklistički maraton. Izvješće i fotografije posljednjega dana vožnje poslao nam je jedan od sudionika Branko Markota. Tekst prenosimo u cijelosti.
U sitnim jutarnjim satima probudili su nas bljeskovi munja, a ubrzo i krupna tuča. Sve je bilo izgledno da će nas zadnji dan pratiti kiša. Jutro nas je dočekalo vedro, kao da tijekom noći nije bilo padalina. Ujutro Đakovo napuštamo u pratnji policije koja nam otvara put bez zastoja. Desetak kilometara prije Vinkovaca pratnju nam čine mladi biciklisti BK Sokol Vinkovci s kojima nastavljamo do stadiona Cibalie gdje nas dočekuju veterani specijalne policije Vinkovci od kojih su neki i sudionici tragičnih zbivanja 2. svibnja 1991. godine. Pred spomen obilježjem palimo svijeće te bivamo počašćeni ručkom.
Nakon odmora i okrjepe nastavljamo dalje prema Vukovaru. U Nuštru, pred spomen obilježjem obrani ovog mjesta 1991.godine palimo svijeću. Kratko fotografiranje za uspomenu i idemo dalje. Kod table s oznakom grada Vukovara još jedno fotografiranje i nastavak do jednog od simbola obrane grada vodotornja gdje nas dočekuje gradonačelnik Ivan Penava. U razgovoru začetnik maratona Dado izvještava gradonačelnika o svrsi i cilju maratona. Gradonačelnik se zahvalio što, spajajući krajnji jug s istokom Lijepe naše, na ovaj čuvamo vrijednosti Domovinskog rata te odajemo počast svima onima koji su svoje živote položili na oltar Domovine.
Vodotoranj je u novom ruhu, cijeli okoliš je uređen sa sanitarnim čvorem i ugostiteljskim sadržajem, a na vrh se penje s dizalom. Na vrhu puca prelijepi pogled na Dunav o okolicu. Na obodu vodotornja upisana su imena 6989 imena donatora obnove među kojima vidimo imena naših sugrađana. Nakon fotografiranja za uspomenu, silazimo, netko dizalom, netko pješice stepenicama.
Idemo dalje prema Memorijalnom groblju. Nas par veterana četvrte odlazimo do groba našeg suborca pored kojeg palimo svijeću. Svijeću zajedno palimo i kod spomen obilježja uz molitvu za poginule branitelje. Slijedi put do masovne grobnice na Ovčari. I ovdje palimo svijeću i idemo dalje prema krajnjem cilju – Iloku. U Šarengradu prije Iloka zastajemo zapaliti svijeću na grobu poginulog pripadnika 4. gardijske brigade pok. Zvonimira Ivankovića. Do Iloka je tek nekoliko kilometara, za ove prekaljene bikere lagana vožnjica, ali za nas nekoliko povremenih bicikl rekreativaca prilično naporno. Nekoliko strmih spusteva nakon čega slijedi isto tako strm uspon. Kad je cilj blizu ništa nije teško. Nastavljamo do mosta preko Dunava koji nam je i krajnja točka čime smo ispunili svoj cilj, povezali smo dvije krajnje točke Lijepe naše Prevlaku i Ilok. Vraćamo se natrag u grad prema odmoru i smještaju koji nam je osigurao grad Ilok čiji predstavnik nas je posjetio na večeri.
U nedjelju, 2.svibnja obilježava se 30. godišnjica pogibije dvanaestorice redarstvenika u čiju čast vozimo ovaj maraton. Trebali bi sudjelovati u programu koji će biti prilagođen epidemiološkim mjerama nakon čega slijedi povratak kućama.
Tekst i Foto: Branko Markota
