U Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici Osijek sinoć je otvorena izložba slika ‘Memento vivere’, autorice Zorane Vekić.
Profesorica Vekić svoje slikarske radove tako je predstavila publici u jednom od najvećih hrvatskih gradova. Izložbu je otvorio povjesničar umjetnosti Igor Loinjak, analizirajući različitosti i dvojnost između kontinentalne i primorske pejzažistike.
Upravo je izložba ‘Memento vivere’ bila povod našega razgovora s prof. Vekić.
- U kolovozu ste u GKS-u Metković otvorili svoju izložbu slika ‘Zavičaj kao sudbina’. Motivi te izložbe bili su krajolik u kojem živite, odnosno svijet u kojem živite. Koji su motivi vaše izložbe ‘Memento vivere’? Što vas ovoga puta inspirira?
I ovoga puta faktor moje inspiracije je naš kulturni i svakodnevni krajolik te njegove vrijednosti. Ambijent u kojem živim i krajobraz s kojim sam suživljena je ukorijenjen u meni te mi motivi mediteranskog i neretvanskog etosa i dalje ostaju izvorni estestski doživljaj. Teme mora, kamene dalmatinske kućice, barke koje se ljuljuškaju na moru, nova stara grana masline ili bora, perunike te lopoči na površini voda stajaćica. Novi ciklusi neretvanske babe su osvježenje u ovoj osječkoj izložbi jer sam taj kultni lik žene izdigla iznad vrste težačkog očaja i duhovne bijede na tron “Svete Mudrosti”. Važno mi je da predmetima te prirodi mog kraja pridodajem značenje koje su izgubili jer sam udivljenik i hvalitelj nekih mirnijih vremenea (Laudator temporis acti), ali i žalitelj za nekim davnim ljepotama. Stoga ih moja likovnost i dalje uprisutnjuje u našim životima sadašnjeg vremena.
- Koliko svojih djela izlažete u Osijeku i kojom tehnikom su nastala?
Osijek i Slavonija imaju priliku vidjeti šezdesetak djela, većinom ulja, akvareli i kombinirana tehnika. Izložba je obuhvatila dva kata sveučilišne knjižnice.
- Samo nekoliko mjeseci nakon što ste izložili svoju prvu izložbu slika u Metkoviću, izlažete u Osijeku, jednom od najvećih hrvatskih gradova, u Gradskoj i sveučilišnoj knjižnici. Kako je došlo do vaše suradnje i kakvo je vaše iskustvo?
Do suradnje je došlo klasičnim, tradicionalnim usmenim putem. S vremenom su se kontakti intenzivirali, tako da sam upoznala široki spektar izrazito susretljivih i nesebičnih ljudi. Gđa. Dubravka Pađen-Farkaš (ravnateljica Gradske i sveučilišne knjižnice Osijek), gosp. Siniša Petković (voditelj austrijske čitaonice Gradske i sveučilišne knjižnice), gosp. Igor Loinjak (povjesničar umjetnosti i predavač na Likovnoj akademiji Osijek), gđa. Ivana Turk (grafičarka) i čitav popratni niz suradnika. To je jedno kvalitetno i otvoreno radno iskustvo, vrijedno moje iskrene zahvale!
- Posjećenost vaše prve izložbe u Metkoviću bila je izrazito velika do posljednjega dana. Pripremate li neke nove radove koje bismo mogli vidjeti u skorije vrijeme?
Za mene je umjetnost fascinantna jer tjera gledatelje na potpunu prisutnost u jednom trenutku, na unošenje cijele njegove svijesti u statičnu, dvodimenzionalnu artikuliranu površinu ispred sebe! U tom trenutku briše se granica između gledatelja i slike, osjeti se entropija, zato mislim da ne trebamo lišiti ljubitelje lijepoga te budućih sličnih susreta! Neka svaka moja nova izložba bude “Memento vivere”,puls trenutka, fragment misli i moj vizualni identitet onoga što živim-moj duktus !A snaga neke sredine se mjeri po njenoj apsorpsijskoj sposobnosti, to ostavljam gledateljima
