U Arheološkom muzeju Narona u Vidu sinoć je otvorena izložba slika ‘Arte rencontre’ autorice prof. Zorane Vekić.
Uz autoricu, na otvorenju izložbe govorio je ravnatelj Arheološkoga muzeja Narona u Vidu Toni Glučina. Kao i dosada, autoričina inspiracija za nastanak i nove izložbe bilo je okruženje u kojem živi, a ovoga puta to je Narona.
„Sami suživot na podneblju koje je bogato kulturološki i civilizacijski te koje nikada nije zaostajalo za samim izvorištem je silnica moje inspiracije. Napraviti tu simbiozu u izvornom prostoru muzeja u konzistenciji moje vizualne likovnosti je nešto što me čini bezvremenski spokojnom. Htjela sam dati jedan morfološki identitet Naroni koja je opstala dostojno i postojano čak i u našoj epohi“, kazala je Vekić.
Opus same izložbe čine motivi, odnosno bića koje je Vekić uočila na keramičkim dijelovima fragmenata u Naroni te na novcu.
„Ketus, Harpija, Meduza, Grifon… sve je ti bilo bogato upravo s tim mitskim bićima, pa sam htjela klasificirati ružnoću i ljepotu u diskutabilnosti formi, uspoređujući tu estetiku umjetničke ružnoće s njihovim bogovima koje su obožavali. Tu su bili i Zeus, Posejdon, Afrodita itd. Na neki način, s tim suptilnim izrazom u mojoj likovnosti, željela sam izraziti psihologiju tih modela nekom detaljnom topografijom. Ne radi se samo o jednom pukom reproduciranju sličnosti osoba, nego sam htjela isprovocirati emocije dok gledatelj promatra djelo ispred kojeg se nalazi. U nekim dijelovima sam dodavala i fragmentarnost tako što sam naglasila topografiju lica s arhitektonskom simbolikom, npr. negdje imamo prikazanu Atenu kao božicu mudrosti uz koju se nalazi sova, a koja simbolizira jednu vrijednu, mudru ženu koja zna što treba prešutjeti. Imamo i Meduzu, vrlo suptilnu boginju ili npr. Rimljanke, koje su prikazane tako što uz njih možemo osjetiti krajnjost raznih emocija – od boli do zadovoljstva. Kroz muške skulpture, željela sam prikazati simboliku Julija Cezara koji je oduvijek bio simbol društvenoga priznanja. Muškarci su uvijek bili prikazani idealni, čak i onda kad ih nije priroda obdarila tom ljepotom, za razliku od žena, koje su bile podređene dominantnosti pogleda muškarca. U svakom slučaju, imali smo priliku vidjeti i objediniti pojam estetske forme u izvorišnom dijelu in situ muzeja jer je Narona oduvijek bila umjetnički i civilizacijski u korak s vremenom koje je tada bilo, a mi smo svjedoci da možemo biti ponosni na to važno razdoblje naše povijesti, koje nikada nije zaostajalo za samim izvorištem. Stoga sam htjela da taj bezvremenski spokoj bude ovjekovječen te da ga umnožim i podijelim sa drugima“, istaknula je Vekić.
Izložba ostaje otvorena do 20. prosinca.
