Velika devetnica u čast sluge Božjega o. Ante Gabrića

 

Biba_baner
Đani Maršan-baner

VELIKA DEVETNICA U ČAST SLUGE BOŽJEGA OCA ANTE GABRIĆA

OD ZEMALJSKOG DO NEBESKOG ROĐENDANA

Od 20. do 28. lipnja 2023.

U mjesecu smo Srca Isusova. Sluga Božji otac A. Gabrić je bio veliki štovatelj Srca Isusova. Neka nas ova devetnica potakne da i mi postanemo odaniji štovatelji Srca Isusova. Naš Bog ima srce i voli svakog čovjeka. U njegovu srcu ima mjesta za sve ljude. Upravo to je fasciniralo oca Antu i zato je bio veliki zaljubljenik u Srce Isusovo. Neumorno je poticao vjernike da gaje pobožnost prema Srcu Isusovu i širio je pobožnost Devet prvih petaka jednog od simbola štovanja Srca Isusova.

O jednom prvom petku u Maria Polliju je zapisao: „Prvi petak sad je ovdje u Maria Polliju već pravi blagdan. I počne već vrlo rano, u četiri sata ujutro, a kadšto bude i ranije. Vjernici dolaze s malim petrolejkama iz udaljenih sela… Iako ja rano ustajem, oko 4 sata ujutro, oni su i mene katkada pretekli i čučeći čekali su pred zatvorenim crkvenim vratima. Najteže je u kišno doba: nekoliko sati hodati po tim skliskim, blatnim stazama, često prokisnuti do kože, i onda tako prokisao ostati preko čitave svete mise… Potežak je to dan, no ujedno tako sretan dan. I ne osjeća se umor. Kako su istinite Njegove riječi: „Vi svi koji ste umorni i opterećeni, dođite k meni i ja ću vas odmoriti!“ I reče da će blagosloviti rad svećenika koji budu širili pobožnost prema Njegovu Srcu. Rukama mogu pipati taj Njegov blagoslov. Kroza svih ovih 40 godina svojega svećeničkog života i rada i kako bih bio siromašan bez toga blagoslova, bez blagoslova prvih petaka Srca Isusova…

Što nam treba više od ovoga poticaja sluge Božjega oca Ante da i nama prvi petak postane mali blagdan kad ćemo od srca zahvaljivati Božjem Srcu za sve što je za nas učinilo.

Ne zaboravimo njegovu misao o kraju života i prijelazu u vječnost: „Gdje će taj kraj života biti, gdje ćemo umrijeti, ne znam. Neka bude u Srcu Isusovu.“ Da i naše srce kuca u ritmu ljubavi Srca Isusova, to molimo u onom poznatom zazivu: „Isuse, blaga i ponizna srca! Učini srce moje po srcu svome!“

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

PRVI DAN

Onaj dragocjeni dar: »rimska casetta«, stigao je, evo, danas — za svetog Antu! A ja vam ni doma nisam bio. Vratio sam se tek oko podne, izmoren, da sam se jedva držao na nogama. Ovih zadnjih dana bio sam u udaljenim selima. Vrućina je i preko 45 °C u hladu. Vratio sam se kući za imendan, kadli jučer poslije podne dođe vijest da je naša dobra Anđela u selu Piprekhaliju na umoru. Odmah hajde opet na put. Providio sam je. Čitavo selo, svi smo žarko za nju molili i  Anđela je bolje.

Kako da vam zahvalim! Plakali ste vi svi u Rimu 30. travnja, plakao sam i ja danas na svoj imendan. Plakao sam od radosti kad sam čuo na hrvatskome riječi Svetog oca, kad sam čuo onaj razdragani pljesak, a i vjerno kucanje srdaca tolikih tisuća u Sv. Petru, i te kako iskrene i spontane poklike: »O, jest divan!« »Grli nas… O, i mi njega grlimo!« »Gledajte, ljudi suze brišu…« Ja ih nisam brisao; padale su mi na umorne noge, na drhtave ruke…

Pa ona propovijed, prekidana neprestanim pljeskom odobravanja, ljubavi, vjernosti Isusu, Njegovu Zamjeniku, svetoj Crkvi. Živa vjera i ponos na tisućljetnu vjernost sv. Crkvi prožimali su ovaj povijesni susret nad grobom Petrovim.

Molitva puka, s onom divnom našom melodijom… Nešto nezaboravno…

Pri zazivu za »biskupe naše, svećenike, redovnike i redovnice« pokleknuo sam da sa svom svojom braćom svećenicima i redovnicima u domovini i po čitavu svijetu dobijem blagoslov, dobijem zasluge molitava i žrtava dragog nam hrvatskog naroda kroz čitavu njegovu mučeničku prošlost. Kako sam se osjećao ojačan! I ostadoh klečeći i pod Kanonom i za vrijeme posvete. »Od istoka do zapada…« skuplja Isus narode… Uz Papin glas čujem i koncelebranata, jeku vjekova… sve tamo od Tomislava i Branimira. Kako sam bio sretan i ponosan što je Isus i iz našeg malog naroda izabrao vjesnike svoje ljubavi  »od istoka do zapada…« Pa sam zajedno moleći Očenaš od srca izgovarao one riječi, misijske riječi: »Dođi Kraljevstvo Tvoje!«

A na kraju »Do nebesa«, »Zdravo, Djevo, Kraljice Hrvata«

pjesme dragog mi duhovnog vođe patra Perice, i onda »Lijepa naša Domovino«! Da bi nam bila i ostala uvijek lijepa, ljepotom Božjom!

Pa da nije Isus dobar! On izabere takve krasne darove, eto, vama u bazilici sv. Petra 30. travnja, a meni danas, na sv. Antu, kad sam se izmoren vratio s puta. Hvala mu!

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

DRUGI DAN

Mirna je, lipanjska noć: mir uz simfoniju žaba, kukaca i noćnih ptica i uz »tip, tip, tip« kišnih kapi po krovovima koliba, listovima palma i banana. Kišno doba, doba rada, oranja, presađivanja doba nove nade života…

A za vas je lipanj početak praznika, odmora. No jednako tako mjesec nove nade, novog života. Odmor, ne da se zalijenimo, već da se obnovimo, da s većom revnošću možemo nastaviti svoj rad. Stoga vam, eto, želim sretne i vesele praznike, sretne onom pravom Božjom srećom.

Nakana za suradnike i suradnice Majke Terezije za lipanj i praznike glasi: »Nastaviti čistu uskrsnu radost kroz čiste i radosne praznike ujedinjeni s Presvetim Srcem Isusovim i Prečistim Srcem Marijinim i sa svim srcima svih suradnika i suradnica«.

Za vrijeme praznika bit će toliko prilika da pokažemo svoju ljubav Isusu i neumrlim dušama: molitvom (osobito obiteljskom molitvom), češćim prisustvovanjem svetoj misi, pohodima bolesnicima, starcima, zapuštenima i zaboravljenima.

Sjetite se u molitvama posebno naših novih sela. Sad će pohodi tim selima biti teži: kiša i blato, a bit će i zmija. Jutros smo ubili ništa manje nego deset zmija, crnih otrovnica, u zemljanom zidu male kolibe u kojoj sam stanovao dok se zidala ova postaja. Čistimo oko crkve pa smo i tu malu kolibu srušili. Zmija je manje, no ove su ostale još iz starog sela kao nekakve »starosjedilačke«. Hvala Bogu, nikome se ništa nije dogodilo. Koliko puta smo mi tako osjetili pomoć vaših molitava i žrtava…

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

TREĆI DAN

Isuse dragi, sjedim uz rijeku Ganges. Mirno jutro nakon olujne noći. Ribarske lađice razasute su na rijeci sve tamo do Ata-pura i Monipura, prema sunderbanskim džunglama.

Kao jeka s onoga svijeta dopire do mene jutarnja molitva s ribarske lađice. Mladenačko grlo, mladenačka duša i srce.

»Tomar ašiš ađ amake dao…

Svoj blagoslov danas mi daj! Mrmor valova navješćuje Tvoju ljubav, oni su Tvoj dar i Tvoja ljubav! Daj i meni blagoslov!

I ovaj tihi jutarnji povjetarac ljubav je Tvoja!

I cvjetovi i cvjetići raznih boja, raznih mirisa

ljubav su Tvoja, blagoslov Tvoj!

Daj i meni blagoslov!

I leptiri svojom ljepotom i tihim svojim letom

ljubav su Tvoja, blagoslov Tvoj!

O, i meni ljubav svoju i blagoslov daj!

Tomar ašiš ađ amake dao..! Svoj blagoslov danas mi daj!«

Isuse, mrmor se valova na Gangesu složio, eto, s tim jutarnjim psalmima u divan vječni  »matutin«.

Tu, evo, sjedim sam i gledam, gledam dolje prema džunglama, prema onim udaljenim selima i molim Te, Isuse, daj ovaj dar ljubavi svoje svima, svima  tim milijunima koji Te još ne poznaju. Sjeti se da si i Ti, gledajući na palestinska pšenična polja, zrela za žetvu, izrekao onu vječno divnu misijsku molitvu: »Žetva je velika, a poslanika je malo. Molite, dakle, Gospodara žetve da pošalje poslenike u svoju žetvu!«  na obale Gangesa, u dragu Bengaliju, u Afriku, po čitavu svijetu! Sjeti se da si, gledajući ono mnoštvo, rekao onaj božanski: »Misereor super tur-bam! — Žao mi je naroda!« I sjeti se da si raširenim, probodnim rukama grlio čitav svijet, da si probodena srca žeđao, a i još žeđaš za dušama! Dobri Isuse, daj nam snage i jakosti da utažimo žeđu Tvojega Srca! Dođi Kraljevstvo Tvoje!

(Članak poslan za Glasnik Srca Isusova i Marijina.)

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

ČETVRTI DAN

Uz Ganges, i niz Ganges, a ovaj put bilo je i u Ganges. I, hvala Bogu da je sve sretno svršilo! Moglo je biti i gore. Posrijedi su bile opet vaše molitve i žrtve. Toga sam ih dana tako očito osjetio u selu Malakhaliju.

Misa, pohod bolesnicima, sve je završeno u redu. Čak je bilo i malo vremena da nešto založim. Učitelj sela Šaroda poslao nam je rižu, dal i papreni torkari. I onda na Ganges. Danas ćemo u novo selo Kumirmari. Glavar toga sela, Onil, došao je po mene, pa ćemo zajedno u maloj Durgapodovoj lađici s podnevnom plimom prema sjeveru. Lađica je gore na nasipu, mi ćemo u nju sjesti, pa ćemo se po blatu skliznuti dalje prema Langesu. Velim ja Durgapodu: Bolje je polako kroz blato, a lađu praznu spustiti u Ganges. No, eto, da bude meni »lakše« i da ne gazim kroz duboko blato, sjedosmo katehist, Onil i ja u lađicu. I onda se dogodilo ono čega sam se ja bojao. Gurajući lađicu niz strmu sklisku obalu, izmakla im se iz ruku, a mi kao strijela odosmo prema rijeci. Prednji dio ispunio se vodom, lađica se prevrnula, i mi smo bili uhvaćeni pod malim slamnatim krovom lađice. A tu je rijeka vrlo duboka, i što je najgore — puna je morskih pasa. No najveća je opasnost bila u tome što smo bili poklopljeni krovom lađice. I danas mi je tajna kako smo se mi izvukli, i kako smo onako u mokrim odijelima i držeći u rukama ono što smo mogli spasiti, isplivali do obale. Zapravo to i nije tajna, kad mislim na vaše sklopljene ruke, na molitve i žrtve tolikih suradnika i suradnica. A mora da je i još jedan razlog: Antina karta za nebo nije pripravna. Valja još koju godinicu gaziti po tim džunglama za Isusa i za duše.

Sasvim mokri i zablaćeni, držeći se jedan drugoga, uspesmo se nekako do nasipa. Odijela za promjenu nemam, pa se kao prokisao pijevac sušim na suncu… No za koji sat osušili smo se i mi i misne stvari, no bilo je i dosta štete. Prilično stvari otišlo je u rijeku: sat, kišobran, hrana, a najveća je šteta za fotografski aparat. Uspio sam ga, doduše, nekako uhvatiti, ali u njega je prodrla slana voda, pa ga do sada još nismo uspjeli popraviti. Svi me, međutim, tješe: Hvala Bogu da je spašena glava!

Pred večer smo stigli u Kumirmari. To je selo od nekih tridesetak koliba uz Ganges. Ne znaju, međutim, kako će dugo ostati ovdje, jer je glavni nasip već napukao na nekoliko mjesta, pa se boje da će i njihovo selo, kao i mnoga druga sela, naskoro nestati u Gangesu. Pokušat ćemo sve što mognemo da ih spasimo.

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

 

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

PETI DAN

Susreli su se oni s Njime tamo uz rijeku Jordan. Onaj veliki Prorok i Učitelj njihov, Ivan Krstitelj, pokazao je Njega i predstavio ga: »Evo Jaganjac Božji!«

Susreli su se. Sreća je bila neopisiva. Sve je izgledalo kao san. Samo susret nije dovoljan. On je osvojio njihova srca. Ta srca mu oni hoće dati. Tu je mladi Ivan, Njegov miljenik, koji će ono na posljednjoj večeri nasloniti svoje srce na Njegovo Srce.

Ojunačiše se oni. Slijede ga. A i On njih slijedi i pita: »Što želite?« Zna On što žele, no to želi od njih čuti. I upitaše ga:  »Učitelju, gdje stanuješ?« Ljubavi nije dovoljno da se samo susretne. Valja — stanovati. Valja biti jedno mislima i kucajima srca. Čuti, osjetiti, dati.

I složiše se srca: Srce Božje i srca ljudska, srca Njegovih prvih učenika.

I lijepo im je bilo. Ma kako i ne bi?! Biti uz Njega, dijeliti s Njime misli, želje, s Njime nositi križ.

Ostadoše kod Njega sve do večeri onoga dana. Ali ne ostadoše samo jedan dan. I još mnoge dane ostadoše, ostadoše sve do smrti. Ali ne samo oni nego i toliki drugi, i dovedoše tolika srca k Njegovu Srcu.

A kako je sa mnom, s tobom? Znamo li mi gdje On stanuje? Da li ćemo taj stan i drugima pokazati? Toliko ih je još koji ne znaju Njega i Njegov stan.

Učitelju, gdje stanuješ? Dođi Kraljevstvo Tvoje!

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

 

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

ŠESTI DAN

Opet vam pišem o Šunirmolu. Kad sam ga ono ugledao u dugim, i malo predugim hlačama, mislio sam da sanjam. No što da vam reknem danas, kad sam ga jutros ugledao  s naušnicom na lijevom uhu. Jest, živa živcata istina! Osvanuo moj Šunirmol s naušnicom na lijevom uhu. Ponavljam: na lijevom, ne na desnom. Svi gledaju i gledaju. A Šunirmol miran ko anđelčić. Onima je imala naušnice, njegova nezaboravna sestrica, zašto ne bi imao i on?! Ako ne dvije, onda bar jednu!

Onima je zapravo i razlog te lijepe naušnice. Pred kolibom je ribnjak. Tu se ona utopila. Šunirmol se uvijek igra oko ribnjaka. Majka strepi nad njim, pa se zavjetovala Gospi i Šunirmolu stavila naušnicu. I Šunirmol će tu naušnicu nositi dok ne poraste bar još koji pedalj sve tamo do prve svete pričesti… Videći naušnicu, draga Gospa i dobri anđeli čuvari lijepo će paziti na Šunirmola. Majčina ljubav i majčina vjera.

Pa se, eto, i vi sjetite Šunirmola u svojim molitvama…

Još vam javljam jednu vijest o njemu. Ide već u školu. Ili, bolje rečeno, u dječji vrtić. Učitelj je Bhupen zadovoljan njime. Ne znam do koje je stranice došao u teškoj bengalskoj abecedi, koja ima 92 slova, no kod vjeronauka je sestra Jozetta vrlo zadovoljna. Više se on ne križa lijevom rukom, molitve ne »miješa«, a već ih je nekoliko prije sam naučio napamet.

Kad sve bolje nauči, javit će vam se preko Vatikanskog radija, a ne bilo loše kad bi »Maku« i »Makovcima« jednom došao u pohode. Što vi o tome mislite? I onda još nešto: da li da dođe s naušnicom ili bez nje?! Javite mi to!!!

Vaš o. Ante

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

 

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

SEDMI DAN

Trista dvadeset metara duboko trebalo je vrtjeti dan i noć čitavih deset dana dok nismo došli do crvenog pijeska, znaka slatke vode. Tu posvuda ima vode. Kopaj dvadeset metara, posvuda je voda, no slana. Ovi predjeli delte rijeke Gangesa bili su nekoć Bengalsko more. Ganges, najveća  a hindusima i sveta rijeka  stoljeća donoseći mulj s himalajskih gora i iz ravnica ispod Himalaje, polako je nasuo sav ovaj kraj. No donji sloj ostao je slan. Da bi se došlo do pitke vode, treba ići i ispod razine prijašnjega mora.

Starkelja Molla buši arteške zdence. Sve se to radi rukom; nemaju strojeva. Ima desetak radnika koji se izmjenjuju u poslu,

Novi arteški zdenac. Gotovo u svim selima naše župe postavili smo arteške zdence da ljudi dobiju zdravu pitku vodu, jer jednom započet posao ne može se zaustaviti, inače se cijevi

začepe u pijesku. Da se cijevi promjer im je 4 cm lakše vrte, neprestano unutra pumpaju razvodnjeno kravlje gnojivo. I uz taj posao pjevaju. Jedan predvodi, drugi odgovaraju. Pjevaju i vjerske pjesme, a i svoje seoske događaje slažu u pjesme.

Kad naiđu na crveni pijesak, sve cijevi valja izvaditi i početi ponovo s tri cjedila (filtra) od mjedi kroz koje će dolaziti voda.

Sada imamo dva arteška zdenca: jedan u samostanu sestara pred dispanzerom, i ovaj, novi, pred crkvom. Velik je to dar i blagoslov Božji, osobito u ovim tropskim krajevima.

Naši mladići prvoligaši! Pa ako se tko hoće odmjeriti s nama: ili »bili« naši iz »Hajduka« ili oni iz »Dinama«, ja ih sve pozivam u Maria Polli. Pa i našu metkovsku »Naronu«.

Samo svi će morati biti zadovoljni rižom i paprenim torkarijem. A ako pobijedite, možda će biti još štošta bude li sreće da uhvatimo kojeg jelena u sunderbanskim džunglama ili krokodila u rijeci Gangesu. Pobjednika ćemo okititi još i lijepim perjanicama pauna i od drugih tropskih ptica.

Dakle, hitro nabavite avionske karte!

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

 

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

OSMI DAN

Uvijek je nasmijan, uvijek je sretan… »A zašto ne bih bio?«, kaže dragi naš starkelja Noren iz sela Pitombara. Sićušan je kao patuljak, no kad govori — vrijedi za trojicu.

On je katekumen, još nije kršten. No već mnogo toga zna

O  Isusu. S molitvama ide malo poteže. Smrsi ih sve zajedno. »Isus dragi zna koja je prva, koja je druga.  Glavno je da ja njega ljubim, i ljubeći ga, ja sam sretan!«

To je živa istina. Noren ljubi Isusa, a i Isus ljubi njega. I ono što je tako lijepo kod Norena, on želi da i svi ostali mogu uzljubiti Isusa. To i jest dokaz naše iskrene ljubavi prema Isusu: širiti i ižarivati tu ljubav.

On to tako lijepo tumači suseljanima. Prije nekoliko dana pohodio sam njegovo selo. Sa mnom su bili i mladići iz naše Tehničke škole. U selu ima mnogo bolesnik, pa smo uz molitvu

i  pjesmu blagoslovili kolibe i bolesnike, osobito dječicu. Pojavile su se ospice. — Na koncu smo svi sjeli pod stablo tamarina uz Norenovu kolibu. Malo seosko sijelo.

Noren je siromašan. Njegov se djed ovamo doselilo iz srednje Indije, kad su čistili sunderbanske džungle. Imao je nekoliko jutara zemlje, no lihvari su mu malo-pomalo sve odnijeli. Norenu je ostalo tek ovo nešto zemlje oko kolibe. Ovo malo zemlje i smiješak i sreća. »Ne očajavaj u životu! Bogat ili siromašan, ti si Božji. A i svoj si! Umori se radeći. U umoru je sreća. Radi pa nećeš biti gladan. Iz tuđega lonca ne jedi, tuđim uljem ne mazi si glavu, iz tuđe lule ne puši!«

Selo je puno dječice, toga Božjeg dara. Treba misliti na njihov odgoj. Eto, oni nisu bili tako sretni, nije bilo škola. Jedva tko u selu zna čitati i pisati. Nabavit ćemo nešto bambusa i slame pa ćemo uz Norenovu kolibu podići malu strehu za školu. Neka djeca uče: »Ko, kho…« — bengalsku abecedu, a i vjeronauk.

Zaboravio sam vam nešto reći o našemu dragom Norenu. U ruci mu je uvijek krasan bambusov štap. Nitko Norena ne može niti zamisliti bez štapa. To je svakako pradjedov, ako ne i šukundjedov štap. Noren ga naziva »baghmara lathi« — štap kojim se ubijaju tigrovi.

Nije bila šala živjeti u tim krajevima kad su još posvuda bile džungle. Često se radilo o životu i o smrti. Pušaka nije bilo pa su uz sjekire ovakvi štapovi od bambusa služili ljudima kao jedina obrana. Noren posvuda nosi taj svoj štap: i na sajam, i u crkvu, i na seoska sijela, i u svatove, i na pogrebe, pa će ga, sigurno, s njim položiti i u grob.

Na završetku sijela molitva i pjesma. Već se spuštala noć, trebalo bi natrag u Maria Polli, ali Noren ni da čuje. Danas smo mi njegovi gosti. Oprao nam je noge, blagoslovio sebe i sve u kući tom vodom — i sad će nas sve počastiti čajem i prženom rižom. I, dakako, svojim smiješkom. I uz čaj — priče, stare priče starih dana, djedovske uspomene. Kao da ih iz knjige čita i o tigrovima, i o krokodilima, i o zmijama, i o onim sretnim danima kad je po džunglama bilo ribe koliko si htio. No teško je bilo za pitku vodu. Po nju su morali ići kilometre daleko. Nije tada bilo ni kruha ni čaja. U to vrijeme bio je tek jedan mali dućan gdje si mogao nabaviti ulja, sjerka i papra. I — sa smiješkom će djed Noren — papra i smiješka i sreće!« Nije bilo trzavica, nije bilo stranaka i svađa. U radu je bila sreća, u sreći je bio mir.

Razgovor ugodni otegnu se do kasno u noć. Završili smo večernjom molitvom, pjesmom, svećenikovim i Norenovim blagoslovom. I Norenovim krasnim smiješkom… Razumije se da je pritom u ruci imao svoj »baghmara lathi«, štap kojim se on borio s tigrovima…

(Članak poslan za Mali Koncil.)

 

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

 

VELIKA DEVETNICA u čast sluge Božjega oca Ante Gabrića

DEVETI DAN

Dragi moji!

Nije druge za sv. Antu se valja javiti. Sve si mislim: bit će vremena i za drugu »poslanicu krnjesavskom rodu«, no nikad stići. Stol je uvijek prekriven pismima.

Najprije od srca hvala na čestitkama i molitvama i za Uskrs i za sv. Antu. Pri sv. misi svih sam se sjetio. Sv. misa bila je svečana, a nakon nje pjevanje, kolo, vijenci i darovi  sve onako po bengalsku. Nikad kraja. Navečer je održana i mala predstava. Priredili su je naši bogoslovi, sjemeništarci i mladići iz sela. Bila je o prvim mučenicima. Sleglo se čitavo selo. Oni vam vole predstave i pjesmu. To je jedan od najboljih načina tumačenja istina svete vjere.

Uz zahvalu za vaše čestitke, šaljem i ja svoje čestitke Petrima i Pavlima. Živima čestitke, a našim dragim pokojnicima posebnu svetu misu. Blagoslovili nas oni iz lijepoga neba. Lijep ih je broj gore.

Pohodi novim selima uzmu mi dane i dane, a i dosta energije… U ovim novim predjelima gotovo i nema puteva, pa čak se ni biciklom ne mogu poslužiti. Rijeka, rukavaca delte Gangesa i kanala ima na stotine. Valja mi pješačiti sate i sate. Ovog posljednjeg mjeseca bila je strašna vrućina. Kad je u hladu i iznad 40 stupnjeva, lako možete zamisliti kako je onda na suncu. Pomalo se i godine osjećaju.

Ovaj posljednji pohod udaljenim selima bio je posebno težak. Uhvatila me sunčanica, pa se sve oko mene vrtjelo. Bolničarka sestra Michelle naredila mi odmor, dala mi nekakve vitamine — i sve je bilo u redu za nekoliko dana. Na mladu, pa zaraslo…

Najveća mi je briga vjerska pouka stanovnika novih sela. Mnogi od njih ne znaju čitati ni pisati pa istine svete vjere treba polako tumačiti i ponavljati, dok ih ne nauče. Imam 15 katehista koji mi pomažu u tim selima. A i časne sestre svakoga dana idu u razna sela. No one su i ovdje vrlo zaposlene u bolnici i u sirotištu., Posljednjeg ponedjeljka bilo je 1300 žena. Ponedjeljak je određen za njih i za malu djecu. Sestre su radile do kasno u noć. A nije to lako u ovoj strašnoj sparini. Drži ih ljubav prema Isusu, drže ih vaše molitve. Njihov je rad uistinu živo evanđelje. Sad ih je ovdje šest, jedna je otišla u novoosnovani samostan u mjestu Baruipuru, oko 60 km odavde. Uz vjersku pouku, ove smo godine zaposleni popravcima koliba, a i podizanjem novih malih zaselaka. Sagradili smo oko stotinu novih kuća. To je velik blagoslov za te siromahe koji nemaju ništa. Ne mogu vam opisati njihovu sreću kad se usele u te male i lijepe kolibe. Nisu to palače, nisu ni zidane kuće, kako ih imaju u drugim krajevima svijeta. Zidovi su od blata, krov od bambusa i slame. No sve je uredno i čisto, prema tropskoj klimi i kišama uređeno, pa je praktično. Uz kolibu uvijek je mali ribnjak. Budući da je ovdje zemljište nisko, najprije valja iskopati ribnjak, nasuti zemlju i onda na tom povišenom mjestu zidati kolibu. Ribnjak dobro dođe jer se ljudi moraju svaki dan kupati i prati. U tim ribnjacima mogu i ribu uzgajati i držati patke. Oko ribnjaka dobro uspijevaju banane. Nastojimo da radeći i trudeći se, ljudi mogu sami sebe uzdržavati. Upravo posljednjeg četvrtka bio sam u selu Dos Nomber, u kojemu je dobrotom fra Nikole Gabrića i njegovih prijatelja sagrađena lijepa kapelica drage Gospe Sinjske. Tamo je uz kapelicu podignut mali zaselak od 12 kuća. Baš lijepo izgledaju. Državne vlasti silno nas poštuju zbog takva rada. Sigurno ste u novinama čitali da je tu centralnu vladu preuzela nova stranka, tzv. Ðonota (Pučka stranka). To su prvorazredni ljudi: poštuju vjeru, poštuju poštenje, narodu su dali slobodu. Vođa je te stranke u Bengaliji gospodin Profullo Ch. Sen, naš veliki prijatelj i dobročinitelj iz Bošontija. Nedavno sam ga pohodio u Kalkuti. Eto bar ovo nekoliko redaka danas da vidite da sam još živ i da me tigrovi nisu pojeli. Kad tu nevolju spominjem, moram reći da smo izgubili dosta ljudi ove godine. Tigrovi preplivaju velike rijeke i dolaze u sela.

Još jednom topla hvala svima i obilje blagoslova!

Uz zagrljaj i poljubac, mnogo, mnogo vas sve voli

vaš Ante

MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega p. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…Po Kristu Gospodinu našemu. Amen

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

ZAVRŠNA MOLITVA

Dragi molitelju devetnice, pred nama je odmor, ali samo tjelesni. Ne valja nam zapostaviti brigu o spasenju naših duša. U lipnju smo razmatrali ljubav, tako divnu i čistu, jednostavnu ljubav. Sklopi ruke, stavi se u Božju prisutnost, slušaj otkucaje svoga srca. Čuj, osjeti i daj ljubav!

©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora

 

Vezane vijesti

Najnovije vijesti

Kategorije

Skip to content