U organizaciji Ogranka Matice hrvatske Metković i Južnohrvatskog ogranka Društva hrvatskih književnika, sinoć, 29. rujna u Gradskom kulturnom središtu Metković je održana dirljiva večer posvećena sjećanju na velikog hrvatskog književnika Vladimira Pavlovića, povodom 90. obljetnice njegova rođenja.
Program, koji je započeo u 19 sati, okupio je brojne ljubitelje književnosti, kolege, poštovatelje i prijatelje Pavlovićeva rada. O njegovom bogatom književnom stvaralaštvu govorile su dr. sc. Marina Kljajo-Radić, diplomirana pravnica Anita Martinac i profesorica Marija Tomić Veraja. Kroz njihova izlaganja publika je imala priliku podsjetiti se na Pavlovićeve najvažnije pjesničke i prozne radove, a posebnu atmosferu večeri upotpunila je interpretacija njegovih stihova i ulomaka iz djela.
Vladimir Pavlović (1935. – 1996.), rođen u Trebižatu, ostavio je dubok trag u hrvatskoj književnosti. Bio je suvremeni pjesnik, prozaik, esejist, ali i publicist, koji je svojim radom obuhvatio i kulturna te politička zbivanja svoga vremena. Životni i profesionalni put vodio ga je kroz Hercegovinu, Mostar, Čapljinu, a najduže je djelovao u Metkoviću, gdje je radio kao nastavnik hrvatskog jezika i bio jedan od kulturnih stupova lokalne zajednice.
Kao predsjednik Matice hrvatske Metković od 1991. do 1995. godine, ali i kao ravnatelj Gradskog kulturnog središta, Pavlović je dao nemjerljiv doprinos očuvanju i razvoju kulturnog identiteta ovoga kraja. Godine 1996. izabran je i za predsjednika Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne, no iste godine prerano je preminuo u Zagrebu. Počiva u rodnom Trebižatu.
Njegov književni opus obuhvaća više od 20 knjiga – od prvijenca Riječi iz 1955. godine do posmrtno objavljenih Ožiljaka, ranjenih krajobraza 2001. godine. Za zbirku Gral dobio je prestižnu književnu nagradu Tin Ujević 1995. godine. Pavlović je bio i jedan od supotpisnika znamenite Sarajevske deklaracije o hrvatskom jeziku iz 1971.
Večer sjećanja bila je prilika ne samo za odavanje počasti ovom velikanu hrvatske književnosti, nego i za ponovno otkrivanje njegove poetske snage, duhovne dubine i predanosti jeziku, kulturi i zavičaju. Njegovo ime danas s ponosom nose osnovne škole u Trebižatu i Čapljini, a njegov doprinos hrvatskoj književnosti ostaje trajan podsjetnik na snagu riječi i identiteta.
