Gotovo stoljeće i pol kuća u Ulici Stjepana Radića 40 u Metkoviću čuvala je priče koje danas rijetko tko poznaje. Zahvaljujući istraživanju povjesničara Mije Igora Ostojića i kolekcionara Marija Talajića, prvi put izlaze na svjetlo dana fascinantni podaci o najstarijem hotelu u Hrvatskoj te tragičnoj sudbini jedne poduzetničke obitelji.
Ostojić je otkrio informacije o dosad potpuno nepoznatom hotelu „Internationale“, vlasništvu Jakova Fabijanija. Da bismo razumjeli njegovu važnost, valja se vratiti u povijest Metkovića.
Mostar je postao prvi grad u Bosanskom pašaluku s telegrafom, dvije godine prije Sarajeva, a telegrafska linija povezivala ga je s Metkovićem. Linija je uspostavljena 1858., povezujući Osmansko Carstvo i Monarhiju. Nedugo potom, preko Neretve izgrađen je prvi drveni most u donjem toku rijeke, a 1878. godine pokraj njega otvoren je hotel „Internationale“ – 12 godina prije hotela „Austria“, koji se do sada smatrao najstarijim u Metkoviću.
Vlasnik hotela bio je Jakov Fabijan, najpoznatiji metkovski poduzetnik svog vremena. „Hotel je imao dva kata, oko 16 soba i nalazio se svega 30-ak metara od mosta. Otvoren je prvenstveno za austro-ugarske časnike i njihove obitelji, ali i za druge putnike nakon otvaranja granice prema Bosni i Hercegovini. Jakov je dobio pomoć od svog oca, drvodjelca s Hvara, pri izradi interijera, dijelovi kojeg se i danas mogu vidjeti. Hotel je radio do 1883. godine“, pojašnjava Ostojić.
Prvi hoteli na istočnoj obali Jadrana bili su: 1878. – ‘Intenationale’ Metković, 1884. – ‘Kvarner’ Opatija, 1890. – ‘Austria’ Metković i 1897. – ‘Imperial’ Dubrovnik.
Jakov Fabijan rođen je 23. veljače 1838. na Trpnju. Mladić s neobičnim životnim putem – u dvadesetima je morao pobjeći u Metković zbog nesretnog incidenta s fritulama i ricinusovim uljem – postao je jedan od ključnih ljudi Metkovića.
U Metkoviću je izgradio svoje poslovno carstvo. Godine 1860. započeo je nasipavanje kanala Liman, spajajući riječnu adu Pisak s kopnom, što je trajalo gotovo dvadeset godina. „Bio je glavni izvođač projekta, s vlastitim kamenolomom za opskrbu kamenjem. To mu je omogućilo ulaganja u druge projekte, uključujući prvu kočijsku liniju između Metkovića i Mostara“, dodaje Talajić.
O toj kočijskoj liniji mediji su tada izvještavali: „S ove nedjelje gospodin Jakov Fabiani svagdano sprema kočije iz Metkovića za Mostar… svaki putnik ne plaća više od 5 forinti.“ Fabijan je nudio i specijalne kočije i kola za prijevoz putnika i tereta, osiguravajući brzu i sigurnu komunikaciju između Metkovića i Hercegovine.
Usprkos poslovnom uspjehu, Jakovov privatni život bio je obilježen tragedijama. Oženio je Luciju Jurišin, koju je duboko volio, no ona je umrla od crnih ospica. Zajedno su imali deset sinova, svi preminuli prije školske dobi, te dvije kćeri, od kojih je jedna udana u obitelj Gluščević, također poznatu po poduzetničkom duhu.
Jakov Fabijan bio je i zastupnik osiguravajuće kuće, član Crkvenog vijeća, obnavljao je crkvu, a u kasnijem životu, radi narodnjačkih uvjerenja, dodao je „ć“ svom prezimenu – Fabijanić.
Njegova životna priča, spoj poslovnog genija, vizionarskih pothvata i tragične osobne sudbine, svjedoči o nepoznatoj, a fascinantnoj povijesti Metkovića.
Foto: Mario Talajić
Izvor: Rogotin Portal