Dragi prijatelji oca Gabrića i suradnici dobra, devetnica u Gospinom mjesecu je posebna na svoj način jer otac Ante gajio je posebnu pobožnost prema Majci Božjoj i krunica je stalno bila uz njega. Pozivamo vas da pomognete proširiti ovaj molitveni poziv kako bi što više ljudi moglo upoznati jednostavnost, vjeru i radost kojom je živio naš otac Ante Gabrić.
On nije osvajao velikim riječima, nego srcem koje je pripadalo Kristu i ljudima. Zato i danas njegov poziv ostaje jednostavan: moliti, služiti, ljubiti i po Mariji ići Isusu. Neka ova devetnica bude prilika da se ponovno probudi ono što je otac Ante nosio u sebi – radosna i konkretna vjera koja ne ostaje na riječima.
Budimo i mi nositelji nade, molitve i dobrote, svaki dan! Podijelimo poziv na devetnicu, potaknimo jedni druge na molitvu i dopustimo da se po jednostavnim srcima ponovno širi ono što je otac Ante živio cijelim svojim bićem – ljubav prema Bogu i čovjeku.
„Po Mariji k Isusu!“
VELIKA DEVETNICA SLUGI BOŽJEM OCU ANTI GABRIĆU
»OD ZEMALJSKOGA DO NEBESKOG ROĐENDANA«
Od 20. do 28. svibnja 2026.
UVOD
Dragi molitelji i dobročinitelji!
Evo nas u svibanjskoj devetnici. Mnoštvo je lijepih slavlja koja se događaju kroz ovaj mjesec, kako onih koji su u kalendaru već određeni i tako se ponavljaju svake godine, tako i naših osobnih koji se ne događaju baš svakog svibnja kao što su pričesti, krizme, krštenja, vjenčanja što dodatno čini ovaj mjesec posebnim i lijepim.
Ono što nas svakog svibnja veseli jesu pobožnosti prema našoj dragoj nebeskoj Majci. To nas također posebno povezuje i sa slugom Božjim A. Gabrićem, velikim štovateljem naše nebeske Majke. I tu je bio doista poseban. Njegova dječja pobožnost prema Gospi daje posebnu dimenziju njegovoj duhovnosti, a onda i njegovoj svetost. Tu pobožnost nosi iz svoje obitelji, iz Metkovića, a ona se dalje samo produbljivala i s njime rasla, napose u Travniku gdje je bio i član Marijine kongregacije gdje je srdačno pjevao himnu Kongregacije u kojoj jedan stih glasi: Nek ore skladno živi svi, da Marije smo djeca mi. To je i dalje nastavio u Bengaliji gdje je također osnivao Marijine kongregacije.
Tako je pisao iz Morapaija: „Danas je glavni blagdan Kongregacije. Velik i sretan dan. No još je sretniji bio ovogodišnji… danas je pet novih članica pred oltarom obećalo doživotnu vjernost Kraljici. Kao male kraljice pristupile su k oltaru s krunama bijelog mirisnog jasmina na glavi. Da ste ih samo vidjeli kako im se lice žarilo od radosti!
No još je jedan razlog današnjeg veselja. Kongregacija je dobila svoj novi barjak… Kod blagoslova barjaka rekao sa im da će najljepše počastiti svoju Kraljicu, budu li uvijek živi barjak, njezin barjak svetosti u ovoj poganskoj zemlji. One to i jesu. Ponovno su to obećale obnavljajući svoju posvetu Blaženoj Gospi: ‘…te čvrsto odlučujem da ću odsele uvijek Tebi služiti i koliko uzmognem nastojati da Ti svi vjerno služe’“.
Neka i nas, dragi molitelji i dobročinitelji djela oca Ante, ove njegove riječi potaknu da naša molitva za njegovo proglašenje blaženim bude u ovom mjesecu još žarča, a naša pomoć njegovu djelu još ustrajnija. U njegovu stilu i duhu završavam ovaj poticaj: „Bili mi svi odani štovatelji naše drage Gospe, jer ćemo najlakše po njoj doći Isusu – ‘Po Mariji k Isusu!’“
Vicepostulator, p. Mirko Nikolić, D.I.
PRVI DAN
„MARIJO, SVIBNJA KRALJICE!“
S kojim li smo samo oduševljenjem pjevali ovaj krasni pozdrav svibanjskoj Kraljici
»Marijo, svibnja Kraljice, Ti Majko rajskog slavlja, pred sliku Tvoju ružice na pozdrav svibanj stavlja!«
Ruže ljubavi, ljiljane čistoće, ljubice poniznosti, jorgovane odanosti, čitavo naše srce, sve najljepše, sve najdraže dali smo Njoj, našoj Kraljici i Majci.
Kako je negdje Marijino Srce puno radosti i veselja uoči svibnja i kroz čitav taj lijepi mjesec, Njen mjesec! Koliko dokaza iskrene djetinje ljubavi, odanosti i zahvalnosti! Sve to stavlja svibanj na pozdrav pred Tvoju sliku. Stavlja, no samo u krajevima, Majko, gdje Tebe i Tvoga Sina duše poznaju i srca ljube.
No, Majko, što će Ti Indija dati, kakovo će Ti cvijeće Bengalija donijeti uoči ovogodišnjeg svibnja? Hoće li njezina djeca pjevati pozdravnu pjesmu pred Tvojim kipom?
Svibanjska Majko, Majko »lijepe ljubavi«, kako će dugo te neumrle duše prikazivati idolima svojim žrtve grijeha i opačine? Kako dugo će one ostati okovane lancima neznaboštva? Majko, da bi one što prije upoznale Tvoju ljubav, bit će naša molitva i ujedno vruća želja da bi ih sve mogli staviti pred Tvoju sliku kao živi i krasni pozdrav svibnja, ove duše drage nam Bengalije, naše, no i Tvoje Bengalije.
Svibanjska Majko, Kraljice misija, moli za nas, moli za Bengaliju!
Vaš otac Ante
»Tamo gdje palme cvatu«, br. 18.
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
DRUGI DAN
MAJKE, PRATITE NAS LJUBAVLJU I MOLITVOM! (I dio)
Draga braćo i sestre!
Hvaljen Isus i Marija!
Biti opet u Sarajevu velika je sreća za mene. Sretan sam uistinu da mogu s vama danas prikazati ovu svetu misu zahvalnicu, opetujem, svetu misu zahvalnicu za veliki dar svete vjere koji smo primili, kao i da vam mogu danas donijeti pozdrav i zahvale iz Indije, iz Bengalije, gdje mi, hrvatski misionari, radimo. Iz misije za koju se vi toliko žrtvujete, koju toliko pomažete svojim molitvama, svojom ljubavlju. Pozdravljam vas i u ime Majke Terezije i njezinih sestara, njezinih bijednika i gubavaca, za koje se one brinu. Eto, ona nije mogla doći k vama pa me je zamolila da u njezino ime posebno zahvalim svima. Opetujem, veoma sam sretan da mogu dijeliti tu sreću s vama. Sreća je u dijeljenju sreće. Ne možemo biti sami sretni. Ne možemo sami imati život. Ovaj život, ovaj Božji život, vjeru, što smo je primili, to je naša najveća sreća. Draga braćo i sestre, mi moramo dijeliti taj svoj život, Božji život moramo i drugima dati, pa ćemo danas i ovu svetu misu prikazati na tu nakanu.
Mi smo još pod utiscima velike solinske proslave, gdje smo se Bogu zahvalili za tu neizmjernu milost svete vjere. Trinaest stoljeća hrvatski narod ima taj Božji dar, trinaest stoljeća mi smo djeca Božja. Koji je to dar, koja je to sreća! I mi smo taj zavjet učinili u Solinu i pred Gospom i pred dragim Isusom. Zahvalili smo se, ali smo i obećali da ćemo po vjeri živjeti. Mi smo ponosni što smo toliko stoljeća djeca Božja i što imamo dar svete vjere. Ali, draga braćo, ne živi se samo na ponosu. Taj život moramo dati, onda ćemo biti uistinu sretni. Naš hrvatski narod treba da tu pravu vjeru, tu svetu vjeru i drugima daje. Vjeru ne možemo nikome nametati, ali svojim svetim životom, svojim molitvama, svojim žrtvama moramo svoju vjeru svjedočiti drugima. I to bih vas od svega srca molio.
Eto, trideset i osam godina sam u Indiji. Mnogi me pitaju: »Pa zar ćete opet natrag? Zar ne bi bilo lijepo ostati tu u domovini?« Ne, braćo, ja ću natrag, ali neću sam. Ja znam da ćete me vi pratiti svojom ljubavlju. I mene i druge misionare i misionarke. Pratit ćete nas ljubavlju, molitvom i žrtvom. Eto, to je misijski rad. Nismo mi sami misionari, nije Isus samo nama rekao: »Idite i naučavajte sve narode!« Svima je upravljena ta zapovijed. To je ono najljepše što nam je Isus dao. Isus nam je dao svoj život, Božji život, i daje nam priliku da taj svoj život, taj vječni život možemo dijeliti drugima. Ako dadem gladnome komad kruha, žednome čašu vode, učinio sam dobro djelo i sretan sam. Nahranio sam gladnoga. No koliko sam više sretan kad mogu drugima dati Isusa, Boga!
Nastavlja se
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
TREĆI DAN
MAJKE, PRATITE NAS LJUBAVLJU I MOLITVOM! (II dio)
Mi smo u Marijanskoj godini. To je za nas Hrvate sveta godina. Draga Gospa pokazuje nam divan primjer kako je ona Isusa primila, sačuvala i drugima ga dala. To je moj i tvoj misionarski rad. To je tvoj i moj život. Moramo biti misionari. Ako ne dajemo Božji život, mi nemamo pravo na taj život. Isus nije tebi dao život milosti da ga držiš za sebe, i nećeš biti sretan ako ga sam za sebe držiš, ali ako ga daješ, kao što ga je Gospa nama dala, onda smo najsretniji.
Primili smo Isusa prije trinaest stoljeća. Nije to jedan dan. Po krštenju ti i ja primili smo Isusa. Po svetoj pričesti puni smo Boga. Nemojmo zavidjeti Blaženoj Gospi! Njoj anđeo naviješta: Milosti si puna, Gospodin s tobom, Isus Spasitelj, tvoj Sin! Gospa ga je sačuvala, ona ga pred Herodom nosi u Egipat, ona ga čuva u Naza- retu. Prati ga u javnom životu, prati ga do križa ta junačka majka i pod križem ga nama daje. Sačuvala ga je.
Braćo i sestre, treba sačuvati Isusa! I u našim srcima na Isusa vrebaju mnogi Herodi. Treba ga sačuvati i u našim obiteljima. Majke, sačuvajte ga vi u svojim srcima! Koliki Herodi danas vrebaju na vas da vam ubiju ono što je najsvetije: majčinstvo! Treba ga sačuvati u našem društvu, u srcima naše mladeži, u srcima naše djece. Ako nam Isusa otmu, sve su nam odnijeli.
Isusa ćemo sačuvati, ali i drugima ćemo ga dati. Eto, po tome smo svi mi misionari. Svi vi ne možete u Indiju, u Afriku, ali, gdje smo da smo, misionari smo žrtvama i molitvama.
Obilazim župe naše drage Domovine. Kolika je revnost, kolika je ljubav prema misijama, koliko razumijevanje za njih žrtvom i molitvom! Tamo u Splitu starica, 76 joj je godina, rekla mi je: »Prije 38 godina, kad ste nas ostavili, obećala sam da ću se za vas moliti, i ni jedan dan nisam ispustila krunicu za misije!« Kako ćemo onda tamo drhtati, čega ćemo se onda bojati u svom misionarskom radu?!
Onaj slijepac Augustin, već su mu 92 godine, sam je samcat u maloj sobici. Odnio sam mu svetu pričest u posljednji prvi petak. Sinovi i kćeri ostavili su starca. A on se moli, žrtvuje se, za misije prikazuje samoću i bol starosti.
Prekjučer sam bio u Požegi. Ondje sam pohodio bolesnicu koja je već 15 godina uzeta, ali je posve radosna, krunica joj je u ruci. Sav svoj život ona prikazuje za spasenje duša, za misije u Indiji i u Africi.
Eto, braćo i sestre, tu mi surađujemo!
Nastavlja se…
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ČETVRTI DAN
MAJKE, PRATITE NAS LJUBAVLJU I MOLITVOM! (III dio)
Imamo mi tamo u Indiji svojih poteškoća. Težak nam je ondje život, osobito gdje mi živimo, u Bengaliji, u delti rijeke Gangesa. U tim močvarnim krajevima nema putova. Valja ići kroz vodu i blato. Strašna je vrućina. U hladu je i do 40 stupnjeva. Možete zamisliti koliko je na suncu. Kad nedjeljom treba služiti tri svete mise u udaljenim selima, treba pješačiti i po 30 kilometara kroz to blato, pa i kad te trese groznica. Onda nam misli lete k vama. Vi ste nam onda anđeli čuvari. Kad se više ljudski ne može (ali u radu za duše ljudski računi ne vrijede!), onda nam vaše molitve i žrtve pomažu. Mnogo puta osjetio sam kao da me podržava neka ruka. Sigurno su to bile vaše molitve. Molitva je tako jaka, vaše žrtve su tako divne!
Hvala dragom Bogu, javljaju nam se nova sela. U župi gdje sada radim imam 22 filijale; 22 sela su se javila za svetu vjeru. Sam sam. Po selima poučavaju katehisti, pa i časne sestre nam veoma mnogo pomažu. Imamo, hvala Bogu, i prilično mnogo zvanja u mojoj župi. Nije baš ni mala: ima 3.500 katolika. A u čitavoj pokrajini gdje su hrvatski misionari počeli raditi ima već oko 20.000 katolika. Iz te moje župe imamo već 35 sestara, 8 bogoslova, jednog svećenika i četiri brata redovnika.
Posao napreduje. Župu, koju smo prošle godine osnovali i nazvali »Marijino selo«, već ove godine dijelimo, jer se tolike duše javljaju za svetu vjeru.
Poteškoća ima, ali mi smo sretni i radosni. U 38 godina, braćo i sestre, nijedan dan nisam bio nesretan, nijedan dan nisam bio žalostan.
Pitali su me mislim li ondje umrijeti. Ma gdje drugdje? Za one duše za koje sam tolike godine radio želim život žrtvovati do kraja.
Eto, vi se molite za to! Vi se molite za nas, a mi ćemo se moliti za vas.
Ali treba novih misionara i misionarki. I u našem radu, i u Indiji, i u Africi. Tko će nam ih dati? Zar mladići i djevojke danas neće u samostan, zar neće u bogosloviju? Hoće! Ima divnih duša! Obilazim po župama domovine i koliko li se javilo mladih djevojaka! Neke su već otišle u Indiju da pomažu Majci Tereziji. Koliko se mladića javilo! I koliko mi djece kaže: »Oče, mi ćemo se žrtvovati za Isusa!
Ali tko će nam ta nova zvanja odgojiti? Majke, vi ste nam budućnost! Svećenik se ne rađa u bogosloviji, u sjemeništu. Majke, rađa se u vašim srcima. Svećenik će se odgojiti u vašim srcima i na vašim krilima. Svi mi svećenici moramo priznati da smo po žrtvama svojih majki postali svećenici.
Mislim na svoju pokojnu majku. Ona je za mene postila svake subote u čast Gospi da bih ja postao svećenik. Kad sam prije 38 godina odlazio u Indiju, poljubila me je. To je bilo zadnji put. Nisam je više vidio, ali njezina ljubav držala me, i još me drži, i držat će me do kraja kod oltara da se mogu potpuno žrtvovati za duše u dalekoj Bengaliji.
I vi, majke, pratite nas svojom ljubavlju i molitvama! Onda se ne trebamo ničega bojati. Onda se nikad nećemo umoriti u radu za Isusa i za duše.
Zahvaljujem vam, eto, od srca što ste danas došli da dijelimo ovu sreću: sreću vječnoga života, tog darivanja života drugima. Neka molitva svete Male Terezije, zaštitnice misija, postane i molitvom naših života! Ona je molila: »Isuse, daj, da gorim i izgorim za tebe i za duše!«
Braćo, ima li ljepše molitve od ove: gorjeti i izgorjeti za Isusa i za duše!?
Blagoslov drage Gospe, u čijem se mjesecu nalazimo, bio uvijek s nama! Isus nam je nju dao za majku sa svoga križa. Dala nam ona snage i jakosti da bismo se poput Isusa mogli žrtvovati i darivati za druge, da bismo mi svećenici uvijek ostali sveti svećenici i misionari i da raširenim rukama možemo sve pozdravljati: »Gospodin s vama!«
(Otac Gabrić je tu propovijed održao u sarajevskoj katedrali u nedjelju, 17. listopada 1976. Objavljena je u »Radosnoj vijesti« 11/76.)
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
PETI DAN
GOSPA ULAZI U GOSABU
U posljednje vrijeme bio sam zaposlen izvršenjem velikog zavjeta, što smo ga dali Srcu Isusovu i Marijinu; spomen-crkvicom i prošteništem u selu Gosabi.
Izgledalo je već da od svega toga neće biti ništa, jer je vlastodržac, protestant iz Škotske, bio tvrd kao kamen. Ni jednog komada zemljišta neće dati za Gospu. No kad nećeš ti, dat će jedan hindu poganin, da ti pokaže da on ima više vjere od tebe.
Zemljište smo dobili, no »reponja« je onda opet počeo svoju igru. Zabranjeno nam je bilo podignuti crkvicu. No mi smo je podigli, i draga nam se nebeska Majka tamo nastanila. Već mnogo ljudi ide tamo na proštenje … pa sada neka taj silni vlastodržac kuša srušiti Gospinu kuću!
Čuo sam da od silne ljutine nije mogao spavati, kad smo zadnje nedjelje u velikoj procesiji nosili krasni kip mile Gospe Fatimske. To je, uistinu, bio dan velike slave.
Ostavili smo Bošonti poslije podne na krasno urešenoj lađi. Oko 300 novoobraćenika oduševljeno je pjevalo slavu nebeskoj Majci. Kip je stajao visoko, okružen cvijećem i svijećama. Divan pogled: lađa kao bijeli labud na Gangesu. Ganges se stišao, posvuda mir. Kraljica Mira ide da svojom majčinskom ljubavlju osvojiti nove krajeve. Prate je pjesma i molitva. Ljudi s obala gledaju na ovaj do sada neviđeni prizor.
U selu Gosabi čekali su nas ondašnji novoobraćenici. Složile su se molitve i pjevanje, pa se mnogo oko orosilo, kad su djevojke Marijine kongregacije, odjevene u lijepe bijele haljine, donijele na obalu Gangesa Bijelu Gospu. Suze radosnice, suze zahvalnice. Kroz 20 godina katolici su tu bili progonjeni. Otac Mesarić čak je odavle bio istjeran, no evo sada je sve to zaboravljeno. Majka dolazi, Majka će tu ostati.
Kad se kip pokazao na nasipu Gangesa, neka tajanstvena šutnja obuze sve. I onda kao izražaj svih srdaca zaori s lađice junački glas našeg učitelja Nikole: »Fatimar Maer đoe! — Slava našoj Majci Gospi Fatimiskoj!« I onda kao jedan tisuće grla uzvrati: »Đoe, đoe! —Slava, slava!«
Procesija je prolazila kroz poganski dio sela. Sa strane ljudi gledaju i dive se, osobito žene. Sve je tako mirno, moli se. Blažena Gospa osvaja.
Pred crkvicom zadnji dokaz naše ljubavi prema nebeskoj Majci. Zemljište je sa sjeverne strane širokog kanala. Kad je vlastodržac vidio da ne može zabraniti gradnju crkvice, barem je nekako zadovoljio svoju mržnju. Nije nam dopustio podignuti most preko kanala. Mislio je da će time zaustaviti procesiju. Ja sam mu odgovorio, ako treba zrakoplov kupiti, da smo mi i to spremni učiniti. Voda ne može zaustaviti ljubav prema Blaženoj Gospi. Cijela ta velika procesija: djeca i starci, muško i žensko, svećenici i sestre — svi do jednoga spustimo se u kanal i kroz vodu i blato uputismo se prema crkvici. Bio je to divan primjer, koji će kroz dugo vremena ostati u pameti svih. Hvala vlastodršcu na zabrani! Dao nam je barem još jednu priliku, da pred svima mognemo pokazati da smo za nebesku Majku spremni i na veće žrtve!
Nastavlja se…
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
ŠESTI DAN
GOSPA ULAZI U GOSABU
Crkvica! Možda se čudite što je tako brzo sve skupa završeno. Bila je velika pogibelj da će biti raznih poteškoća, ako brzo ne podignemo barem nešto privremeno. Prihvatio sam se onda posla. Ali se i vlastodržac htio pokazati. Zabranio je ljudima da mi pomažu, jer inače kasnije kod njega neće dobiti posla, a oni, koji su sada zaposleni, da će biti otpušteni. I bili su neki, jer su ipak došli raditi. Među njima i mnogi pogani. Da ste ih samo vidjeli kako su junački i revno radili. Za mjesec dana crkvica je podignuta. Zidovi su od blata, kao što su sve kuće u Bengaliji građene, no lijepo su obojeni i urešeni. Glavna je stvar bila da Gospa» zauzme« ovo mjesto.
Crkvica je kao mala nazaretska kućica. No mi ćemo uz Gospinu pomoć slijedeće godine podići veće i krasnije proštenište. Sudeći po dosadašnjem odazivu dobročinitelja, uzdam se da nas oni neće ostaviti na pola puta. To sam ja dragoj Fatimskoj Gospi i rekao, kad sam pred crkvicom prikazao prvu svetu misu. Zbog velikog mnoštva ljudi misa je bila vani. U propovijedi sam rekao novoobraćenicima tko zida ovu crkvicu i u koju nakanu. Tih smo se nakana i sjetili: svih dobročinitelja, mile nam domovine, slobode svete Crkve.
Poslije svete mise ljudi su jedan za drugim išli ljubiti Gospin kip i dati joj svoje male darove; male, no od srca. Osobito je bilo dirljivo, kad su majke dizale svoju dječicu da i oni prime Gospin blagoslov.
Mrak se već spuštao nad Sunderbanske džungle, kad su se ljudi počeli razilaziti. No mnogi su još ostali. Nisu se mogli rastati s Gospom. Uza me je bio jedan hindu. Prostrt je na zemlji molio. Pogledao sam na Gospin kip. Pun je samilosti.
»Majko, daj mu milost svete vjere, njemu i tolikim drugim dušama, koje još ne poznaju ni Tvoju ljubav, ni ljubav Tvoga Sina!« bila je moja molitva.
Oko deset sati navečer opet se silno mnoštvo sleglo oko crkvice. Naši učitelji i školska djeca dat će predstavu »Mučeništvo svetog Flavijana.« Bengalci silno vole predstave. Sate i sate pozorno prate i slušaju. Naša je bila »manja« predstava: trajala je »tek« 4 sata, no nitko se nije maknuo. Ljudi su bili oduševljeni, jer ovakve predstave nikada u životu nisu vidjeli. Od ganuća su plakali, osobito kad mladi Flavijan radije daje svoj život nego da zataji Isusa. Bila je to divna propovijed.
Kad smo se slijedećeg jutra umorni, no sretni i veseli, vraćali na misijsku postaju u Bošonti, dođe nam vijest o ozdravljenju malog Stjepana, sina nekog protestanta. Vijest se, dakako, proširila na sve strane, pa ljudi neprestano sada idu u crkvicu.
Dječak je bio bolestan dulje vremena. Roditelji su kušali sve moguće, no bez uspjeha. Odnijeli su ga pred kip Fatimske Gospe, po bengalskom običaju oprali su vodom Gospine noge i od te vode nekoliko kapi dali mališu da popije.
Mališ je ozdravio i sada veselo trči naokolo.
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
SEDMI DAN
MISAO NA MAJKU (I dio)
Majko, tebe se danas sjećam, izmoren i iscrpljen usred ovih močvara Gangesove delte. Kao da si preda mnom: tvoje majčinske ruke sklopljene u molitvi za tvoga Antu.
A evo danas goreći od groznice tvoj sin izmoren gazi kroz močvaru Bengalije u potrazi za dušama. Umoran je, ali je sretan. Sretnijeg ga, majko, nisi mogla učiniti. Tvojoj ljubavi ja dugujem da sam svećenik, misionar.
Ovog popodneva neću lako zaboraviti. Već sam šesti dan na putovanju. Kišno je doba prošlo, no staze su još uvijek pune blata. Često puta morao sam ići kroz rižina polja. Voda je do pasa. Sa mnom je moj vjerni sluga Stjepan. On je opazio da sam slab, pa mi je pred Narabunskim kanalom rekao da bi dobro bilo malo se odmoriti. Sjeli smo na nasip. Meni oči gore, cijelo tijelo dršće. Do prvoga sela još je dva sata hoda. Valja obići cijeli kanal, jer odavle do Čunčure nema drugog puta. Iza duljeg razmišljanja odlučili smo se ravno kroz vodu. Bit će teško, ali put će biti kraći.
Prekrižili smo se, pregazili smo kanal, pa onda kroz vodu naprijed prema udaljenim palmama sela Petekhali. Pijavica ima sva sila, ali danas ni jedna ne grize. Popodnevno je sunce palilo. Na mjestima, gdje je bilo manje vode, voda je bila kao skuhana. Strašan zadah blata i močvara me omamljivao. Počeo sam polako gubiti svijest i posrtati pred Stjepanom. I onda kao da me netko uhvatio za ruku. Preda mnom se pojavio lik moje majke. Blato, voda, zadah močvara, pijavice, umor, groznica: sve je to u jedan čas nestalo.
Majčin lik, pomisao na majku… Ima li nešto svetije od toga na ovom svijetu!? Lik svećeničke majke. Bože moj, kako sam toga časa bio sretan, kako je lijepo bilo od majke da me pohodila svojom ljubavlju, daleko, daleko od dragog Metkovića, usred ovih močvara Bengalije.
Nastavlja se….
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
OSMI DAN
MISAO NA MAJKU (II dio)
Daleko? Ne, ništa nije daleko za majčinsku ljubav! Udaljenosti ovoga svijeta, pa ni sama smrt, ne mogu uništiti majčinske ljubavi. Malo me bilo i stid da se ja prije nisam majci i više molio u svojim poteškoćama. Dragi se Isus sigurno sam brine da svećeničke majke idu brzo u nebo. Jednom u nebu, majka neće moći mirovati, sigurno će pratiti svoga sina svećenika na putovima života, kao Anđeo Čuvar pazit će na njega.
Sav sretan u tim mislima nastavio sam putovanje. Stjepan je opazio da brzo hodam, pa me sav začuđen upita:
»Oče, da li vam je groznica popustila?«
»Stjepane, rekoh mu danas je imendan moje pokojne majke. Ona me je pohodila, ona me je ozdravila. Kako se osjećam sretan!«
»Sretni vi, oče, sretna vaša majka, koja vas je prikazala Bogu!« priprosto i s dubokim poštovanjem odgovori Stjepan. »Kad na vas gledam, uvijek se molim za moga malog Staniša, da bi ga Isus jednog dana uzeo u svoju službu. Pa eto, oče, spomenite ovu moju vruću molitvu vašoj dobroj majci!
Ja čvrsto vjerujem, oče, da je ona u nebu.«
Jedva si možete pojmiti kako su me ganule te Stjepanove riječi: pohvalne riječi o mojoj majci i očinske mu želje o malom Stanišu.
No majčin imendan još nije bio gotov. Na putu nas je čekalo lijepo iznenađenje. Već sam nekoliko dana bolestan, pa nisam mogao skoro ništa jesti. Nekako me sada uhvatila želja da bih pojeo malo voća i tako si ugasio žeđ. I jedva ćete vjerovati: prema nama po nasipu dolazio je seljak s punom košarom krasnih bengalskih »anaroša«, jednog od najukusnijih plodova u Indiji. Stjepan pogleda na mene, a ja na njega. Njemu je bilo silno na srcu što će pripraviti za večeru, za večeru na majčin imendan. I eto večera dođe kao sama od sebe. Kupio sam dva velika anaroša: jednoga za Stjepana, jednoga za sebe.
Već je bilo predvečerje, kad smo konačno iz daljine ugledali malu kapelu Gospe od Puta u selu Čunčuri. Pred selom je čekala mala Čončola.
»Dišu pronam! Hvaljen Isus!« zaori iz krasnog dječjeg srca. I sigurno je Isus bio pohvaljen, jer Čončola voli Isusa. Nije još naučila sve molitve. Ona veli da je katehista kriv, jer joj molitve nije dobro ponavljao. Katehista veli da je Čončola kriva, jer ni pet minuta ne može sjediti na istome mjestu …
Bilo kako bilo, »Zdravo Mariju« je već naučila, pa kad molimo krunicu, »Pozdrav Gospin« moli punim grlom, no kod »Slava Ocu« obično je uhvati kašalj!
Zajedno smo otišli u kapelicu, gdje smo se zahvalili Nebeskoj Majci za sve milosti, primljene na ovom putovanju. Pred malim oltarom sjetili smo se kratkom molitvom i moje pokojne majke. I onda su moje misli otišle daleko, daleko po svim domovima mojih dragih dobročiniteljica, tolikih Katarina, kojima bih tako rado danas svakoj posebno zaželio »Sretan imendan!« Jutros sam se svih njih sjetio kod oltara Isusovog, kad sam se molio za svoju majku. One, su, uistinu, preuzele majčinsku ljubav i brigu za mene i moj rad u Bengaliji, pa neka im Isus uzvrati obiljem milosti i svojom ljubavlju!
Kad su se moji dragi vjernici razišli kući, upalio sam nekoliko svjećica pred slikom Nebeske Majke. Sjedeći pred oltarom, misli su mi letjele u one sretne dane djetinjstva, kad mi je majka bila čitav svijet, kad drugoga nikoga nisam poznavao do njezine ljubavi, kad je u svojim rukama sklapala moje ruke, kad mi je nakon večernje molitve davala majčinski blagoslov i poljubac. Koje li svetosti, koje li snage u njemu, da ga se čovjek još i nakon 40 godina sjeća uz suze radosnice.
U molitvi za majku, u tim sretnim mislima zaspao sam pred oltarom Majke svih majka – Nebeske Majke Marije.
Vaš otac Ante
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu.
DEVETI DAN
MOLITVA ZA BOLESNIKE
Isuse dragi, Gospo draga!
Duboka je noć. I kako je duga.
I onda se sjetim milijuna koji bolesno leže po bolnicama,
po vlažnim kolibama, dršćući od groznice,
gladni, zapušteni, bolesni tijelom,
bolesni srcem, gladni ljubavi i samilosti.
I kako se malen osjećam pred njima.
O Isuse za njih te molim,
za te sudionike tvoje kalvarijske žrtve
da im dadeš snage i jakosti
i još više da im dadeš veselja i radosti u njihovim bolima,
da im dadeš zahvalno srce što si ih izabrao za svoj križni put.
Usliši njihove molitve,
obriši njihove suze,
bdij uz njih u besanim noćima,
pohodi ih svojom ljubavlju!
Osobito se sjeti naših staraca i starica,
koje su djeca i unučad izbacili iz svojih kuća, iz svojih srdaca.
Za sve bolesnike čitavog svijeta molimo,
Isuse dragi, Gospo draga,
čuvaj ih u svojim srcima, učinite ih dionicima kalvarijske žrtve!
- Ante Gabrić
MOLITVA za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića
Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo Te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da Ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo… po Kristu Gospodinu našemu. Amen
Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu
Završna riječ
Dragi molitelji, štovatelji o. Ante Gabrića i prijatelji misija,
na kraju ove devetnice, čitajući pisma i prateći život sluge Božjega oca Ante Gabrića, kao da smo zajedno s njime prošli putove Bengalije – kroz blato, vrućinu, umor, ali još više kroz vjeru, ljubav i radost darivanja.
Iz njegovih pisama progovara srce koje potpuno pripada Bogu i čovjeku. Srce koje gori za duše. Srce koje ne poznaje umor kad treba ljubiti, služiti i darivati se. U svim poteškoćama on ostaje radostan, jer zna kome je povjerovao. U svakoj žrtvi pronalazi smisao, jer zna da je darovana iz ljubavi.
U njegovim riječima odzvanja snažan poziv svima nama: da ne živimo vjeru samo za sebe, nego da je dijelimo. Da budemo misionari ondje gdje jesmo – molitvom, žrtvom, dobrim djelima i svjedočanstvom života. On nas podsjeća da nitko nije malen u Božjem planu: i starica s krunicom, i bolesnik u svojoj postelji, i majka koja moli – svi sudjeluju u velikom djelu spasenja.
Posebno nas dira njegova ljubav prema Majci – zemaljskoj i nebeskoj.
Iz njegovih pisama jasno se vidi koliko je njegovo srce bilo uronjeno u ljubav prema Gospi. Ona je za njega bila snaga u umoru, utjeha u bolesti, sigurnost na teškim putovima i radost u svakom darivanju. U njoj je gledao Majku koja prati, čuva i vodi – ne samo njega, nego i sve duše koje je susretao.
Koliko puta u njegovim riječima odzvanja pouzdanje: da Majka ide pred njim, da priprema put, da dotiče srca, da okuplja svoju djecu. U procesijama, u molitvama, u skromnim kapelicama, ali i u srcima ljudi – Gospa ulazi, ostaje i preobražava.
Otac Ante nas uči da Mariju ne častimo samo riječima, nego životom. Da poput nje primimo Isusa u svoje srce, da ga čuvamo i da ga nosimo drugima. Uči nas da se u svakoj poteškoći oslonimo na njezinu majčinsku blizinu i da s povjerenjem idemo naprijed, znajući da nismo sami.
Dok završavamo ovu devetnicu, ponesimo sa sobom njegovu jednostavnu, ali snažnu molitvu života: „ Gorjeti i izgorjeti za Boga i za duše.“ Neka to ne ostanu samo riječi, nego put kojim ćemo i mi krenuti – u tišini svakodnevice, u vjernosti malim stvarima, u ljubavi koja se daruje.
Slugo Božji, oče Ante Gabriću, moli za nas!
Vicepostulatura sluge Božjega o. Ante Gabrića i Zaklada Otac Ante Gabrić
Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali u ovoj devetnici.
Slijedeću devetnicu započinjemo 20. lipnja
Svako vam dobro i Božji blagoslov!
©Autor devetnice: Zaklada Otac Ante Gabrić (© ZOAG)
Zabranjeno kopiranje sadržaja bez suglasnosti autora